Arhiva Autora: Editor

Biblija: Istinita Riječ Božja

“Vjerujemo i priznajemo da su kanonske knjige svetih proroka i apostola, kako u Starom, tako i u Novom zavjetu, istinita Riječ Božja, koja sama po sebi ima vrhovni autoritet, koja ne potiče od ljudi jer je sam Bog govorio patrijarsima, prorocima, apostolima, a još i danas nam govori kroz Sveto pismo.

U ovom Svetom pismu sveopća Crkva nalazi najpotpuniju istinu svega onoga što se odnosi na spasonosnu vjeru, i življenje Bogu ugodnoga života. U svjetlu je toga Bog jasno zapovjedio da se Pismu ništa ne može dodati niti oduzet.

Propovijedanje Riječi Božje jest Riječ Božja. Stoga, kada se u crkvi propovijeda Božja riječ po propovjednicima koji su pozvani, vjerujemo da je naviještana Božja Riječ i nju primaju vjernici, te da nikakvu drugu Božju Riječ ne treba izmišljati ili očekivati s neba.

Treba prihvatiti propovijedanu Riječ, a ne propovjednika koji bi eventualno bio zao ili grješnik, jer sama Božja riječ ostaje uvijek istinita i dobra. Ne smatramo kako je propovijedanje bespotrebno, jer naputci istinske vjere ovise o unutarnjem posvjedočenju Duhu.

Unutrašnje prosvjetljenje ne isključuje vanjsko propovijedanje. On koji nas prosvijetli Duhom Svetim zapovjedio je svojim učenicima; “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.” Mk 16,15. Tako je Pavao u Filipima propovijedao Lidiji, prodavačici kojoj je Gospodin Duhom svojim otvorio srce, Dj 16,14. Pavao je, predivno izrazivši svoju misao, zapisao u Rim 10,17 zaključak, “Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.” Istovremeno smatramo da Bog može prosvijetliti koga hoće i kada hoće, bez izvanjske službe jer je to u Njegovoj moći.” (II HV I)

Dužan kao Grčka!

Gospodarska kriza jedne zemlje je kulminirala do te razine da je postala krizom cijele Euro zone i Europske unije. Istovremeno, stižu najave da grčki slučaj nije jedini, već je samo pitanje vremena tko će biti slijedeći na Mediteranu.

Priča je to o zemlji koja je 1981. godine postala članica današnje Europske unije, nakon razdoblja diktature. Iako se očekuje da bi ulazak neke zemlje u EU mogao donijeti ubrzaniji prosperitet, to nije uvijek točno i ovisi o konkretnom slučaju. Irska, Portugal i Španjolska su iskoristile te prilike, ali Grčka baš i nije.

Problem

Prosperitet jedne zemlje nije stvar slučajnosti, sreće ili lukave snalažljivost, već je posljedica niza strukturalnih faktora, a prije svega mentaliteta društva odnosno socijalnog kapitala. To je upravo nedostajalo Grcima. Tako tipično mediteranski, mislili su da se s malo rada, a s mnogo više uživanja, korupcije i potrošnje može postizati bogatstvo. Dakako, svatko se može zaduživati i tako graditi svoj standard života. Samo do kada? I tko će plaćati dugove?

Odgovore na ta pitanja Grci nisu imali. Danas svjedočimo toliko kaotičnom stanju da nitko ne razmišljanje kako dalje. S jedne strane, vlada nema izbora i mora povlačiti očajničke poteze kako bi uštedjela što više javnog novca za otplatu dugova i još dodatno porezno opteretila građane. Premda je to u danim okolnostima jedino rješenje, sindikati i mnogi građani nemaju razumijevanje za odricanje od raznih „socijalnih“ prava. Čini se da ulicama Atene prijeti revolucija od strane radikalno lijevih skupina i anarhista. Nitko više i ne bi poželio biti grčki premijer ili ministar, osim onih koji vole crvenu revoluciju, s obzirom da se crvenim zastavama već maše po Ateni.

Kako dalje?

Postavlja se pitanje kako dalje? Zemlje Euro zone i Međunarodni monetarni fond su nakon teških rasprava ipak odlučili priskočiti u pomoć. Ipak, ne znaju ni sami spašavaju li time Grčku ili zapravo žele spasiti stabilnost Euro zone. Nastavi čitati →

Prva Crkva

Bio je blagdana kada su pobožni trebali poći na hodočašće. Bog je Mojsiju, posredniku saveza, naredio kako treba održavati šest godišnjih i jedan tjedni blagdan kao odraz pobožnosti: Lev 23.

Pedeseti dana nakon Pashe, na blagdan Sedmica, pobožni su ljudi došli na hodočašće u Jeruzalem. Tamo su ne bi li se kroz bogoštovni sustav, i molitvu duhovno obnovili te izmirili s Bogom. Taj je godišnji blagdan održavan u spomen na primanje Božjih zapovijedi. Ljudi su došli iz različitih krajeva svijeta; Židovi, prozeliti te prolaznici.

Početak: Dj 2

Na taj dan, vrlo rano ujutro, okupljeni su Isusovi učenici na molitvu. Odjednom i nenadano, u prostoriji se pojavljuje vjetar, čuje se huka, pojaviše se plameni jezici na svakome od njih… Od tog trenutka scena povijesti biti će bogatija za još jednu religiju, a taj će dan ostati zapisan kao nastanak kršćanske Crkve. Događaj je povezan sa Gospodinovim obećanjem učenicima: «Primiti ćete silu kad Duh Sveti dođe na vas i biti ćete svjedoci u Jeruzalemu, u cijeloj Judeji i Samariji sve do kraja svijeta» Dj 1,8.

Učenici su tijekom molitve bili ispunjeni Božjom energijom i dobili su dar, počeli su govoriti jezicima i narječjima tako su okupljeni ljudi mogli razumjeti njihove poruke. Njihovo je svjedočanstvo davalo slavu Bogu te su govorili o događajima povijesti Staroga zavjeta, koja su trajno svjedočanstvo svega što je Bog učinio i čini za ljude. Budući okupljenima nije bilo jasno kako slabo obrazovani ljudi govore drugim jezicima o velikim Božjim stvarima počeli su se izrugivati misleći kako su se napili.

To je ismijavanje i nerazumijevanje bilo poticaj apostolu Petru kako bi okupljenima, u osam sati ujutro, održao propovijed. Ona će postati prva pisana poruka Crkve. Petrova poruka sadrži sve bitne cjeline koje će ostati temelj kršćanskog navještaja. Poruka je izvorno upućena ljudima, koji su baš kao i apostol Petar te većina prvih kršćana bili Židovi. Događa se pedesetak dana nakon Isusova raspeća, za kojega su mnogi držali da je budući židovski Mesija. Ta je činjenica poticaj te im skreće pozornost na grijeh koji su učinili neprepoznavši i nepriznavši Isusa za Mesiju. Cijeli se govor temelji na citiranju Staroga zavjeta koji služi kao uporište poruci. Istaknuta su četiri navoda proroka Joela i Davida. Centar je njegovog navještaja Isus iz Nazareta, koji će neslavno završiti, ali ga Bog proslavlja na; njima, nama i mnogima neshvatljiv način: uskrsnućem od mrtvih treći dan nakon što je položen u grob.

Uskrsnuće Isusa te njegov nauk postaju centralna kršćanska poruka, a taj će obrazac navještaja biti trajno obilježje propovijedanja do današnjih dana. Poruka apostola Petra izazvala je pozitivnu reakciju. Crkva je u prvi dan dobila oko tri tisuće osoba, te počinje njezin život i formacija. Nastavi čitati →

Zašto vjerovati?

Ljudska sposobnost kontroliranja, predviđanja i usmjeravanja svijeta i života daje osjećaj moći, ona je toliko velika pa neki predviđaju kako će ljudi u skoroj budućnosti moći stvoriti čak i život!

U dobu kada je vidljivo i opipljivo jedino važno, a novac i uspjeh ključno mjerilo vrijednosti i morala postavlja se pitanje treba li prihvaćati nešto što ne vidimo, nadati se nečemu čemu nismo sigurni hoćemo li doživjeti? Pored svih mogućih dostignuća i napretka čini se kako je čovjek današnjice nezadovoljan i frustriran, a ratovi, terorističke prijetnje, prirodne kataklizme i nesreće podsjećaju kako nismo u stanju sve kontrolirati i usmjeravati.

Pobožnost

Postoje razlozi zbog kojih bi trebali promišljati i prakticirati vjeru. Pogledat ćemo neke od njih imajući u vidu činjenicu da vjera u Boga pomaže u pobjeđivanju izazova života. Pri tomu treba krenuti od početka pa uočiti kako vjerovati znači prihvaćati određene postavke za istinite.

Kao posljedica vjere koja je ispravno shvaćena, doživljena i proživljena u životu pojedinca, počinje se izgrađivati sigurnost i nada! Vjerovanje počiva na prihvaćanju istina za koje nemamo materijalne dokaze. Budući živimo u vremenu i svijetu u kojem se kao istinito prihvaća samo ono što je vidljivo, nije neshvatljivo zašto mnogi imaju dileme glede vjere.

Vjera je moćna jer daje utjehu za život. Utjeha se sastoji u nauku Reformirane crkve: “Tijelom i dušom ne pripadamo sebi, nego Spasitelju Gospodinu Isusu Kristu, koji je u cijelosti platio za naše grijehe. Isus nas je oslobodio od moći Zloga; On nas čuva i nemoguće je da nam se bez Njega išta dogodi, a sve u životu što nam se događa vodi našem spasenju.” Nastavi čitati →

Pet točki kalvinizma

O povijesnom i teološkom pogledu na ovo pitanje pročitajte na hrvatskomu putem ove poveznice u članku:

Pet točki kalvinizma.

Pet točki kalvinizma

(skr. eng. TULIP – hrv. tulipan)

Potpuna grješnost (engl. Total Depravity)

Zbog grješnosti čovjek nije u stanju vjerovati evanđelju svojim snagama. Grješnik je mrtav, slijep i gluh na Božje stvari, njegovo je srce nepostojano i potpuno pokvareno. Njegova volja nije slobodna, vezana je zlom, on neće – doista ne može – izabrati dobro već bira zlo. Prema tome treba mnogo više od pomoći Duha kako bi se grješnika dovelo Kristu – potrebna je duhovna obnova, kojom Duh Sveti grješnika oživljava i daje mu novu prirodu.

Čovjek ne može sam pridonijeti spasenju nego je spasenje Božji dar – Božji dar grješniku, ne dar grješnika Bogu.

Izvori za biblijsko proučavanje: Postanak 2, 15 ‒ 17; Rimljanima 5, 12; Psalam 51, 5; 1. Korinćanima 2, 14; Rimljanima 3, 10 ‒ 18; Jeremia 17, 9; Ivan 6, 44; Efežanima 2, 1 ‒ 10.

Bezuvjetan izbor (engl. Unconditional Election)

Bog je izabrao pojedince za spasenje prije postanka svijeta isključivo svojom suverenom voljom. Njegov izbor pojedinih grješnika nije bio utemeljen na bilo kakvoj poslušnosti ili djelu kao što su vjera, pokajanje ili tomu slično. Naprotiv, Bog daje vjeru i pokajanje svakomu pojedincu kojega je izabrao. Vjera i pokajanje su rezultat, a ne uzrok Božjeg izbora. Izbor stoga nije utvrđen ili uvjetovan bilo kakvom čovjekovom kvalitetom. One koje je Bog izabrao dovodi putem snage Duha Svetoga do spremnosti prihvaćanja Krista.

Božji izbor grješnika, a ne grješnikov izbor Krista, je konačni uzrok spasenja.