Luther se rodio 10. studenog 1483. u Eislebenu. Za sebe je volio reći: da je seljak iz seljačke obitelji. Otac mu je bio rudar, a majka domaćica.
Njegovo je djetinjstvo bilo tužno te unatoč tomu što u kasnijoj dobio ima puno radosti, u njegovom životu je bilo tragova tuge koju je povezivao sa svojim djetinjstvom. Njegov je otac nakanio da bude pošten čovjek. Odlučio je da njegov sin izuči pravo i bude odvjetnik, ne bi li ovladao strašnom tiranijom nad germanskim seljakom, Rimskim zakonom, koji je kmetu bio stalna prijetnja. Sukladno odluci Luther je poslan na školovanje u Mansfeld, Magdenburg i Eisenach.
Život siromašnog znanstvenika bio je vrlo težak. Bio je gladan, tučen i zlostavljan iz dana u dan. Kruh je zarađivao pjevanjem u svrhu skupljanja milodara. U Eisenachu je upoznao ljudsku dobrotu, kada je gospođa Cotta privučena njegovom tugom i lijepim glasom odlučila udomiti ga. Iz Eisenacha je otišao za Erfurt, na sveučilište, i od tada počinje njegov streloviti uspon. Nije učio samo pravo, nego je čitao i Cicerona, Platusa, Terenca i Livy. Čitao je velike teološke knjige srednjovjekovne Crkve, iznova sve dok ih nije naučio napamet. Također je čitao djela hrabroga engleskog Franjevca Williama Occama koji je hrabro ustao protiv papa u četrnaestom stoljeću te je potaknuo Wycliffa i Husa na isto. Luther ga je od milja zvao: «Occam moj dragi učitelj!». 1503. je diplomirao, a 1505. doktorirao. Bio je poznat po svojim oštroumnim dosjetkama i elokvenciji. Bio je na putu da postane ono što je njegov otac htio, veliki advokat.
Ipak ga je savjest mučila, a osjećaj grješnosti stalnoga bio prisutan, stalno je razmišljao o Božjemu gnjevu. Nije mogao vidjeti Božju ljubav. Njegov je otac bio krut i surov, te je o Nebeskom Ocu mogao misliti samo kao o bremenitelju. 17. srpnja 1505, u dobi od dvadeset dvije godine, pristupio je Augustinskom samostanu u Erfurtu, izdvojivši se iz društva, obitelji i prijatelja te od izazova svijeta. Knjige Platon i Virgije, koje je ponio sa sobom, bila su jedina sjećanja na prijašnji život.
U redovničkoj je zajednici odlučio poraditi na svomu putu spasenja. Čitao je knjige iz teologije, postio i molio, odricao se svega ali ipak nije našao mir. Uskoro je pronašao Bibliju, te se prvi puta susreo sa njom, i počeo predano studirati. Ipak je imao osjećaj težine te nije mogao vidjeti evanđelje: radosnu vijest. Išao je do generalnog vikara svoga reda, Staupitza, pobožnog čovjeka koji ga je poslao među augustince, te je obilazio njemačke mistike. Jedan ga je poučio što je to grijeh, i što znači milost, drugi mu je pomogao da shvati kako vjera treba doći iz srca. Ipak i dalje nije imao mir.
Tijekom svoje duhovne borbe pozvan je na novi posao. Frederick Magnanimous, Elektor Saksonski, najcjenjeniji među germanskim plemstvom, osnovao je novi univerzitet u Wittenbergu, i Staupitzu je naloženo da pronađe predavače. 1508. Luthera su imenovali profesorom filozofije i on je počeo poučavati. 1512. postao je doktorom Biblijske teologije te je poučavao Psalme i poslanice apostola Pavla od Rimljana do Galaćana. Tijekom studija čitao je mistike, Taulerove Propovijedi, te knjižicu Germanska teologija. Tijekom korizme je nastupila kriza njegova života. 1511. poslovno je poslan u Rim. Tamo je otišao kao srednjovjekovni teolog, a vratio se kao protestant. Otišao je vjerujući u spasenje po djelima, a vratio se vjerujući u opravdanje po vjeri.
Susret s Rimom poticaj na obraćenje Bogu
Luther je otkrio ono što je Rim bio već stoljećima, mjesto izopćenosti. Išao je tamo poput Židova koji ide u Jeruzalem. Sam je opisao svoj susret sa gradom, kad je došao na ulaz kleknuo je i poviknuo, «Pozdravljam te ‘Sveti Rimu’ trostruko sveti od krvi mučenika prolivene na ovom mjestu!». Ugledao je loše redovnike i svećenike, koji su ismijavali religijsku službu koju su održavali. Ugledao je ljude pohlepne i podmukle, a papa je bio malo bolji od bezbožnika.
Luther je došao u Rim pronaći Sveti grad, kako ga je zvao u Njemačkoj, siguran put do spasenje i začudo našao je Krista. Upravo je u Rimu, u centru korupcije i bogohulja, shvatio da je spasenje dovoljno doći Kristu i sve njemu prepustiti, oproštenje dolazi od Boga te potom otpočinje kršćanki život.
Otišao je u Wittenberg kao promijenjen čovjek. Već je postajao popularan kao propovjednik, ali kad se vratio iz Rima propovijedao je kao što su samo rijetki mogli. Postao je prvi čovjek Univerziteta, prijatelj Staupitza, svoga generala, i Fredericka, svoga princa.
– Kraći video o životu reformatora na engleskom –
Reformacijski portal 
Bez sumnje Luthera svrstavamo u velikane protestantizma.Mnogi ga smatraju najvećim? Zašto? Da li je reformacija započela, kada je na cekvena vrata u Wittenbergu prikucao svojih 95 teza? Sumnjam.
Luther je bio veliki čovjek, i reformator. šteta što njegove reforme nisu shvaćene u dobroj namjeri tko zna kako bi kršćanstvo izgledalo danas da je to bio slučaj.
Zar Zwingli,Kalvin,Farel,Viret,te mnogi drugi veliki ferormatori. nisu bili “veliki” ljudi? Shvaćene su njegove reforme? Ljudi vele, Kalvin je bio odbojan, hladan,dao vješati ljude….., Pročitajte knjigu Beze,koji je bio 15god,pored Kalvina. Kalvin je jako poštivao,cijenio Luthera,njegove teološke spise je prvo čitao i nikada se nisu susreli ali nisu se slagali oko VEČERE GOSPODNJE.Luther se mučio oko samoga sebe,nije bio siguran?Kalvin je znao da ga je Gospodin pozvao, te je radio na jedinstvu Crkve-izgleda kao uspoređivanje!Kako bi danas izgledalo kršćanstvo, da su Sve reforme velikih reformator, prije i poslije Luthera prihvatili?Zašto se Luther toliko puta znao okomiti čak i drsko, na Kalvina i njegove prijatelje?
Pa, u povijesti kada uzmemo neki događaj ili nekoga lika kao razdjelnicu često je to samo čin priznavanja postojećeg stanja. S Lutherom je, dakle, započela Reformacija kao pokret odvojen od Rimske crkve. Isti je imao svoje uzroke i povode, ali i prethodnike. M. Luther jest važna osoba kao baš ta razdjelnica.
Slažem se, da je s Lutherom započelo odvajanje od Rimske crkve. Ali moje stajalište je to – da je Reformacija, ako treba slobodno ću ga nazvati kao “POKRET”, ustvari započela čak i par stoljeća prije Luthera. Na žalost svi takovi pukušaji bili su nabrzinu i nemilosrdno ugušeni.
– sinoptik je poručio “Zar Zwingli,Kalvin,Farel,Viret,te mnogi drugi veliki ferormatori. nisu bili “veliki” ljudi?”
Iz teksta se ne može zaključiti da ovi koje si naveo nisu veliki ljudi pa nije jasno što si tako agresivan u branjenju nečega što nitko nije napao!
– promatrač-
Žao mi je, i istina je da toga u tekstu nema! Jesam li otišao dalje od teksta? Jesam! Nisam imao namjeru na “agresivan” način braniti nikoga. Ali osim Zwinglija, Kalvina; ostali se jako malo spominju u globalnom smislu.Vjerujem u znanje svih koji komentiraju.Da li sam trebao ili ne, skrenuti pažnju i na ostale velikane, to će vrijeme pokazati. Što bi rekao promatrač za Mihajla Starinu? Koliko je on poznat javnosti.On je osnovao 120 crkva, od 1540-e god.po Slavoniji i Baranji.Ali to je druga tema. Ni u kom slučaju nemam a niti ne mogu i da hoću pravo umanjiti Lutherovo djelovanje te ogroman doprinos pokretu Reformacije. Kamo sreće da je svoje ogromno znanje i snagu usmjerio prema isto – slično mišljenicima!
@sinoptik
predlazem da napises clanak o knjizi koju si spomenuo. Ako bude suvisao, ja cu ga zasigurno objaviti
Luter ali i protestantizam opcenito se na Balkanu oslikava vrlo negativno. To je zbog propagande mozda ali netolerancije. Ovko kad se cita i prezentira stvar izgleda sasvim drugacije.
Zaboravio sam nešto dodati komentaru koji sam napisao.Zadnja rečenica: “Kamo sreće da je svoje ogromno znanje i snagu usmjerio prema isto – slično mišljenicima!”
Dodatak: na žalost, u potpunosti nije!!!
Beri
Protenstantizam a naročito Reformirani(kalvini)a i drugi nisu nešto simpatični nekima. To je, usudio bi se reći tako ne samo na Balkanu (to je priča za sebe)već i malo više dalje… Ali ljudi -vjernici- polagano i sigurno poćeli su shvaćati tko su Reformirani.Taj strah od reformacije, ispoljava se najviše u “začahurenim državama”. Siguran sam da Beri zna o kojim državama ili državi pišem, samo da dam na znanje, ne mislim na Hrvatsku. Pozdrav Beri. Gospodin vas blagoslovio. MIR.