Može se čuti ili pročitati kako je vjera nešto zastarjelo, ako je i prisutna među ljudima današnjice, onda je to uglavnom među starijim ljudima. Istina je drugačija. Oduvijek je bilo vjernika i nevjernika, u svim dobnim skupinama, a tako je i danas. Neke ljude, posebno vulgarne ateiste, vjera asocira na Srednji vijek, pa zato nije podobna za današnje doba i da ju treba uništiti. Naprotiv, vjere ima i danas, isto kao što je u Srednjem vijeku nedostajalo vjere.
Neki negiraju vjeru zato što se Boga ne može fizički i materijalno doživjeti. Dakako, Boga se može samo darom vjere doživjeti, u suprotnom slučaju ne bismo trebali vjerovati. Neki smatraju da je vjera u sukobu sa znanošću. Baš suprotno, vjera i znanost nisu u sukobu jer vjera nije znanost, već duhovna dimenzija života.
Za neke je vjera praznovjerje, te smatraju kako je bilo uobičajeno tijekom prošlosti. Zapravo, praznovjerja su oduvijek postojala, a tako i danas mnogi vjeruju u horoskope, sreću, materijalno, novac i druge oblike praznovjerja sa kojima nastoje ispuniti prazninu u duši.
Istinska vjera i društvo!
Suprotno praznovjerju istinska vjera daje puninu i svrhovitost života! Reformacija je u suštini svojih namjera značila protivljenje svakoj duhovnoj i materijalnoj korupciji ičega što je vezano uz vjeru, i društvo u cjelini. Potrebno je naglasiti kako pojednostavljena shvaćanja vjere ne govore o vjeri koja je utemeljena na Svetom Pismu, već o predrasudama i stereotipima prema vjeri, neovisno o tome jesu li u nekom društvu u većini ili manjini. Pristojnost kulture svakog istinskog demokratskog društva je tolerancija uvjerenja svih ljudi, spremnost na razumijevanje i prihvaćanje različitosti u uvjerenjima.
Demokratsko društvo je uključivo, ne samo na razini privatnih sloboda već i javne slobode svih građana i društvenih skupina kojima pripadaju. Stoga je normalno u svakom zdravom društvu da Crkve budu aktivan dio društva, kao i svi ostali jer su njihovi članovi građani, unatoč tomu što bi nasilnici htjeli zabraniti vjeru i govor vjere u društvu današnjice.
Tradicija Reformirane Crkve je poznata po tome da je uvijek prepoznavala svoju ulogu kao dio društva, uvažavajući pritom ostale društvene skupine i interese. Kalvinizam naglašava društveni angažman Crkve, ali ne kao nametanje vjere jer to nije u duhu kršćanstva. Ako se Sveto pismo želi spoznati na pravi način, to zahtijeva sustavno proučavanje i promišljanje u duhu vjere u Boga i razumijevanja kulturnog i povijesnog konteksta kada je pisano. U suprotnom slučaju, odlazi se u dvije krajnosti: vjerski fundamentalizam ili u vjersku skepsu.
Vjera je stvar slobode savjesti koja počiva na odgovornosti pojedinca da Sveto pismo prihvaća na temelju konfesionalne tradicije i duha Evanđelja, ona je dar Božje milosti po Gospodinu Isusu Kristu!
Reformacijski portal 
Potpuno je nejasno zašto vjerovati ako čovjek ima sve što mu treba, zašto prihvatiti vjeru ako se može naći smisao u materijalnim stvarima?
Tko kaže da vjerniku Gospodin ne daje materijalne stvari Svojom milošću. Ne direktno, indirektno da! Usudim se reći,čak i direktno.Tko je taj čovjek, trenutno na ovom svijetu koji ima sve. Netko ima ogromno puno, materijalne svari, da li je sretan? Možda jedno vrijeme.Ali, kada bude shvatito da sreću ne ćini bogatstvo, prihvatit će vjeru. Ljudi, ništa nismo donijeli na ovaj svijet,Sve što imamo Božji je dar, jedino ako to nije stećeno na nepošten naćin.
Jadan je taj čovjek, koji smisao života nalazi samo u materijalnim stvarima.Kralj Solomon, posjedovao je ogromno bogatstvo i bezbroj žena, ipak mu je ne dostajalo nešto. To nešto je sreća. Sreća koja ja moguća samo sa Bogom. Naš život na zemlji biti će stvarno život, onda ako je vječan život već na zemlji naš. A to je moguće jedino samo sa Kristom.Solomon je to na vrijeme naučio. Bilo bi dobro, da to svi shvatimo.Ovaj život na zemlji ne traje vječno. Tko u to ne vjeruje – ako uopće postoji takav, – taj može reći “Nikada nećemo umrijeti!” Dovoljno je proći kraj groblja, da shvati,da je čovjek prolazan.
htio bih reći da samo vjera u Boga daje smisao za život, i to je točno. Materijalno ne treba odbaciti ali ono ne daje puninu života nego pomaže da imamo kvalitetu.
Odrastao sam na ulici, od svoje petnaeste godine, sve do dvadeset četvrte. Vidio sam i doživio sve i svašta. Vjerujte, znam što znači vjera u Boga.Bio sam i sit ali i gladan (puno puta). S time ne želim reći da sam sada dobar! Naprotiv, molim se Gospodinu za oproštenje grijeha koje sam poćinio a i za one koje ću poćiniti a da toga neću biti niti svjestan.Točno je da samo vjera u Boga daje smisao života, i trebamo biti zahvalni i za “male, skromne materijalne stvari”, jer Gospodin zna, koliko nam je potrebno! Nikada ne bih volio biti jako bogat – bojao bi se? Dovoljna mi je Gospodinova ljubav, te sve što dobijem iz te ljubavi! To, to je pravo bogatstvo! Nemojte to shvatiti kao hvalisanje, nego kao iskrena ispovjed.MIR.
sinoptik- jedno pitanje?
Imam osjećaj da ti je danas teško? Jesi li psihički umoran? Mislim da, DA! Ne kritiziram te…, malo ljudi daje iskren odgovor, a još manje njih imaju hrabrosti napisati to, što si ti napisao. Vjerujem da svi mi, imamo neke svoje ispovijedi.Zar to ne bi bila dobra tema? Imamo tekst, Nevjera i…, što čekamo,zašto ne bi nešto napisali kao on.Vjerujem, da bi sinoptik imao hrabrosti, potpisati se punom imenom i prezimenom – no od njega to nitko ne traži. Tekst je kvalitetan i dobar. Neću Vas više hvaliti. Ali ipak,bravo KALVINI I REFORMIRANA CRKVA U REPUBLICI HRVATSKOJ. Kako bi rekli Kalvin i Luther: SOLI DEO GLORIA.AMEN.
Nevjera je cudno stanje. Nije jasno radi li se o nemogucnosti vjere u Boga ili se radi o negiranju Boga.
@Beri
moze se raditi samo o negiranju Boga, jer je covjek stvoren s potrebom duhovnosti. Treba samo vidjeti je li negiranje svjesno ili nesvjesno.
Nevjera nije stanje.(voda-led).- moje mišljenje. Bog te stalno poziva, na tebi je da odlučiš… . Tko te može onemogućiti da vjeruješ u Boga?! Na neki način je negiranje Boga, uvjek posoji ono ali… . Gospodin s Vama.
Danas se mnogi izjašnjavaju da ne vjeruju, a u stvarnosti svaki čovjek u nešto vjeruje.Nije dakle pitanje zašto vjerovati, nego čemu vjerovati – u koga , kome vjerovati?Za kršćane je jedino važno da je sva nada,radost i odlučnost povezana sa Isusom Kristom.Vjera u Boga je put ka cilju, koji čovjek cijeli život traži,gubi i pronalazi.A kad ga nađe ispunjenjen je mirom – mirom koji samo Isus Krist može dati
Važno je da stvaramo društvo gdje će vjera imati svoje mjesto u donošenju pozitivnih promjena kao što je to u prošlosti bilo a malo se danas o tome govori.