Hrvatski je narod tijekom svoje povijesti težio progresivnim i naprednim idejama. Na žalost zbog političkih interesa, snage sile, te stranih plaćenika čija je centrala izvan naše domovine često puta su te želje bile nedostižan san.
Jedna je od takovih težnji izražena tijekom 16.stoljeća kada je nemali broj građana naše domovine prihvatio progresivni nauk reformacije. Na žalost oni koji su služili stranim interesima uspjeli su, početkom 17. stoljeća, u Hrvatskom parlamentu progurati vjersko jednoumlje i tako duhovno unazadili cjelu društvenu zajednicu.
Edikt o vjerskoj toleranciji
Tek je intervencijom bečkog dvora uvedena vjerska tolerancija. Edikt o vjerskoj toleranciji Josipa II. donošen je 25. listopad 1781., a tim su paktom djelomično vraćene vjerske slobode u Hrvatsku. Protestanti više nisu bili izvan zakona; proganjani i pod stalnom prijetnjom pljačke njihove imovine i haračenja mafije. Ovaj je čin predstavljao napredak jer je protestantizam tada već bio integrativni dio europske kulture. Iako su hagsburgovci bili neskloni vjerskim slobodama više nisu mogli braniti sve veći interes za tom religijom, te negirati činjenicu da je veliki dio Europe prihvatio vjerske reforme i protestantizam. Na žalost vjerska tolerancija, u Hrvatskoj, je bila isključivo dopuštena u okvirima etničkih manjina koje su se doseljavale (Njemci, Česi, Slovaci itd.) ili su bili autohtoni (Mađari). Često su puta protestantski vjernici (kalvini i luterani) bili maltretirani, šikanirani i segregirani tako da je Edikt postojao samo u formalnom ali vrlo malo u praktičnom smislu.
Na žalost Hrvati su bili; indoktrinirani, usmjeravani na jednoumlje, te je bilo protivljenja konverzijama ukoliko to nije bilo u «većinsko stado». Svaka obraćenje tretirano je kao čin izdaje te su oni koji su tim putem, eventualno pošli, bili; maltretirani, šikanirani, marginalizirani i tretirani kao društveni otpadnici. Činjenica je da su progone protestanata u Hrvatskoj poticali i činili oni koji su pripadali i bili podređeni upravnim centrima izvan Hrvatske te pravno i stvarno služili stranim interesima.
Na žalost ovakva je praksa nastavljena sve do današnjih dana što je dovelo do toga da je veći dio pučanstva apatičan prema vjeri, a svoj religijski «identitet» izražava uglavnom površnom iskazivanju «pučke pobožnosti».
Veći je pomak u vjerskim slobodama, koliko god to zvučalo paradoksalno, napravljen za vrijeme komunističke vlasti. Tada su sve vjerske zajednice bile tretirane, u formalnom smislu, jednako. Ne može se tvrditi da je to bilo zlatno doba vjerske tolerancije jer je tada nije bilo, ali su načelno svi bili jednaki.
Veliki pomak u promicanju društva tolerancije napravljen je tek nedavno točnije 2003. Tada su postignuti sporazumi o pomoći svim vjerskim zajednicama, a ne samo jednoj te su sve dovedene pravno u ravnopravni položaj.
Tada su po prvi puta u povijesti Hrvatske države formalno ispravljeni grijesi prošlosti i to od onih koji baštine najveću netoleranciju prema religiji, pa je time pomak i daleko značajniji.
Reformacijski portal 
Jednostavno, konkretno-razumljivi tekst, koji se ne može niti se smije ćitati “krivo”.
Na državnoj razini, a i Katolička Crkva, puno su radile na tome da se smanji, ako je ikako moguće ukine netolerancija?! Međutim, svakim korakom se osjeća, moram napisati: “ako nisi Rimokatolik”, onda nisi “ništa!” Neka nas to, toliko ne brine, jer to govore oni tkz. “vjernici”, koji ne poznaju svoju vjeru, a najmanje povijest. MIR.
Josip II. je bio velikan hrvatske prošlosti. Dao je doprinos mnogim društvenim reformama, a tako i vjerskoj toleranciji. Zna se tko se protivio tome – imperijalni vladari koji su protiv kršćanstva. Protestanti su često tijekom prošlosti bilo na margini društva, ili zbog tih imperijalista čije središte je na jednom poluotoku, ili zbog fašizma, ili zbog komunizma, ili nečeg drugoga. Ovaj narod je svašta proživio i vrijeme je da se uzdigne u smjeru slobode za Krista.
Zaista je samo “formalno” ispravljena griješka.A možda smo tome donekle i sami krivi.
Upravo sam dobro pregledao Info Glasilo Kalvina i Web stranicu Reformirane Kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj. Samo jedno mogu reći, iskreno iz srca: Bog vas blagoslovio.
I te kako se vidi, očituje, ne samo u riječju več i u djelima, kako Reformirana Crkva u HR-u, djeluje na izgradnji vjerske tolerancije sa svim Crkvama i na širenju mira i ljubavi prema bližnjem. Vjerujem da su to mnogi prepoznali!
Najvažnije je to, da nas ljudi prepoznaju u tome, koliko ljubimo Gospodina Isusa Krista. Neka vas Gospodin vodi na tom uskom, trnovitom putu ka vječnom životu. MIR.