«Iskušenje nije došlo na vas osim onog čovječjega. Ali je vjeran Bog koji ne će dopustiti da budete iskušavani više nego što možete podnijeti, nego će s kušanjem dati povoljan izlaz, da mognete podnijeti» I. Krinćanima 10, 13

«Smatram stoga da trpljenja sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja će se očitovati na nama. Stvorenja naime željno očekuju objavljenje sinova Božjih. Jer je stvorenje podvrgnuto raspadljivosti, ne od svoje  volje, nego zbog onoga koji ga podvrgnu, i zato se i samo stvorenje nada slobodi od robovanja raspadljivosti te dioništvu na slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo da sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se sve do sada. A ne samo ono, nego i mi sami koji  imamo prvine Duha, i mi sami u sebi uzdišemo čekajući posinjenje, otkupljenje svojega  tijela. U nadi se naime spasismo. A nada koja se vidi, nije nada, jer što tko vidi, kako će se tome nadati? Ako li se nadamo onome što ne vidimo, čekamo sa strpljivošću. Što ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? On koji dakle svojega vlastitog Sina nije poštedio, nego ga je predao za sve nas, kako da nam s njim ne daruje sve? Tko će optužiti  izabrane Božje? Bog je onaj koji ih opravdava. Tko će osuditi? Krist Isus, koji je umro, pa još i uskrsnuo, koji je s desne strane Bogu, koji nas i zagovara. Tko će nas rastaviti od Božje ljubavi u Kristu Isusu? Nevolja? Ili tjeskoba? Ili progonstvo? Ili glad? Ili golotinja? Ili pogibao? Ili mač? Kao što je pisano: «Zbog tebe nas ubijaju  povazdan; drže nas kao ovce koje su za klanje“ Ali u svemu tome pobjeđujemo zbog onoga koji nas ljubi. Doista sam uvjeren da nas ni  smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva,ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila, ni visina , ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može rastaviti od Božje ljubavi koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu!» Rimljanima 8, 18-25. 31-39

Jedno od najtežih pitanja, koje se tiče svakog čovjeka, je pitanje ljudske patnje i nepravde. Kako naša tehnika i znanost napreduje, što je medicina modernija, to se više ističe naša nemoćnost da spriječimo zlo, koje napada čovjeka u obliku raznih bolesti i prirodnih katastrofa.

Kad se nekome tko nam je blizak ili nama dogodi prometna nesreća, razbolimo se od neizlječive bolesti, kad nam se rodi invalidno dijete, kad nekoga zadesi prirodna nepogoda ili besmisleni teroristički napad, pitamo se: Zašto je to zadesilo baš nas? Je li tome nekakav uzrok? Ide li po nekakvome redu i pravednosti? Trebamo li shvaćati kao Božju kaznu i razmišljati u čemu smo pogriješili? Ili je to iskušenje koje treba provjeriti našu hrabrost i vjeru? Zašto Bog dopušta da umiru mala tek rođena djeca? Tko je odgovoran za to kad se sruši lavina na selo puno ljudi koji ništa ne slute? Tko odlučuje o tome da se na brodu, koji tone jedni spasu, a drugi utope? Je li to slučajnost ili Bog?

Ako nas Isus Krist ljubi i Gospodar je svega stvorenoga, zašto ne zabrani ratove i oslobodi svijet od onih, koji drugima čine zlo? Gdje je bio Bog kad je bespomoćan narod umirao u koncentracijskim logorima? Mogli bismo postavljati bezbroj takvih i sličnih pitanja, ali sva se ona svode na jedno. Kako možemo vjerovati da je Bog, koji je stvorio svijet, dobar, kad se oko nas događaju tolika zla i nepravde?

Na ova pitanja kršćani nemaju jednostavan, a niti jednoznačan odgovor. To zapravo nema nitko na svijetu. Kršćanstvo ne obećava laka rješenja. Ima mnogo pitanja na koja kršćani ne znaju odgovor, a ne mogu ga pronaći ni u Bibliji. Moramo se naučiti živjeti sa patnjama, nepravdom, raznim opasnostima i saznanjem da nam se uvijek može nešto dogoditi.

Svijet u kojem živimo je lijep, divan, ali isto tako i pun bolesti i napetosti. Ako vjerujemo u Boga , naš strah od zloga je manji , nego da kroz sve to moramo proći sami.

Bog je stvorio dobar svijet, a čovjek je taj, koji neprestano sije zlo. Postoje i događaji, koji nisu direktno povezani sa čovjekom, a ipak donose mnoge patnje i bolesti. Zašto se takve stvari događaju ne znamo. U Bibliji pronalazimo govor o sotoni Božjemu neprijatelju koji želi razoriti povjerenje između čovjeka i Boga. Za to koristi lukavost i pretvaranje, bolesti i strah. Gospod Bog je toliko velik (suveren) tako, da je i sotona pod njegovom moći i kontrolom i ne može nauditi čovjeku više nego mu to Bog dozvoljava.

Zahvaljujući Isusu Kristu znamo kako nas Bog nije ostavio zlu na milost i nemilost. Pomaže nam otkrivati zlo, savladavati, podnositi i okrenuti na dobro. Bog brani pristup zlomu tako, što se narodu obraća kroz svoju Riječ i poziva ka povjerenju, radu, nadi i ustrajnosti. Dar razuma i domišljatost pomažu da mnoga zla ublažimo i umanjimo. Postoje trenuci u našemu životu kada vjerujemo da nas je Bog na čudesan način zaštitio, ali znamo i trenutke kada nas je zlo dohvatilo svom snagom. Tada je naša vjera pokolebana, a sumnje nas sustižu. To su trenuci kad se sa boli u srcu pitamo, zašto Bog šuti i ne odgovara.

Iako Bog dopušta zlo i dalje smo neprestano pod njegovom zaštitom. Apostol uvjerava da nam se ništa neće dogoditi što uz Božju pomoć nećemo moći podnijeti i savladati. To je Riječ koja nam daje snagu i hrabrost. Svaku patnju i poteškoću možemo primiti kao iskušenje koje potvrđuje i učvršćuje našu vjeru. Često puta, licem u lice zlo i bolest, pokažu dobročinstvo vjere i Božju pomoć u punini i slavi.

Iako nas zle okolnosti svladavaju, naši dragi umiru i gubimo dragocjenosti, želimo vjerovati kako Bog još nije izgovorio posljednju riječ. Lijepo izgovoreno: “nagovijestio nam je“ kad je Isusa uskrisio iz mrtvih. Iako nam se čini da nam Bog u obzorju ovoga života nije pomogao, to ne znači da nas je izdao i napustio. Božja pomoć premašuje obzor našeg života.

Na kraju će Bog odgovoriti na naša pitanja, tjeskobe i razočaranja, a naše rane će zacijeliti. Nada koju nam daje Kristovo uskrsnuće i njegovo obećanje, te će nas dovesti u trajno zajedništvo s Bogom, u nama budi snagu suprotstavljanja zlomu i ne razmišljanja u nedogled o tome zašto je zlo došlo.

Na pitanje zašto nas je zlo pogodilo baš nas ili nama drage osobe, uglavnom nema odgovora. Bog nas uči u takvim prilikama postavimo drugačije pitanje. Što ja mogu učiniti kako bi umanjio zlo koje nas je zadesilo? Bog daje snagu kako bi mogli izdržati i savladati patnje. Ako je neki narod zahvatilo zlo, prilika je za hrabra djela solidarnosti i pomoći. Tamo gdje je najveća bijeda i potreba, tamo se otvara i veća mogućnost za našu ljubav i požrtvovnost. Zlo i nepravda mogu za nas postati izazov, koji će mobilizirati našu snagu i probuditi u nama vjeru i hrabrost.

Biblija govori kako Bog, umjesto da jednostavno otkloni zlo, pomaže da ga pretvorimo u dobro. Zlo i dalje ostaje zlo, ali može biti savladano tako što služi za neko dobro. To se ne događa automatski, već zahvaljujući tome što vjerujemo Gospodu Bogu. Bolestan čovjek ponekad može vrijednost života i prijateljstvo ljepše vrjednovati nego onaj koji je uvijek zdrav i zadovoljan. Onaj tko je upoznao nasilje i bespomoćnost, znat će više cijeniti slobodu, a poželjet će je i drugima. Kome je umro netko drag, prije će biti svjestan površnosti dosadašnjeg života i počet će živjeti drugačije. Onaj tko je imao teško djetinjstvo bit će prema sebi zahtjevniji i savjesniji, nego onaj koji je imao sve što je poželio. (JG)

© reformacija.net