društveni obzori i ogledi

Samoubojstvo i Sveto pismo

Samoubojstvo je oduzimanje ili pokušaj oduzimanja vlastitog života. Često je povezano sa psihičkim poremećajima, najčešće psihozama kao što su šizofrenija, depresija itd. Postoje mnogi razlozi za samoubojstvo, psihički poremećaji su najčešći ali ne jedini.

Budući u Hrvatskoj veći dugi niz godina, još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, postoji vrlo veliki broj samoubojstava, godišnje između 900-1100 osoba, skrećemo pozornost na ovu problematiku te sve one koji se hrvaju sa ovim problemom želimo ohrabriti da postoji rješenje i da ne trebaju odustajati!

Treba naglasiti da osoba koja ima takovih sklonosti, razmišljanja ili pokušaja treba potražiti pomoć stručnjaka koji joj može pomoći. Budući na ovaj problem gledam i iz ugla Svetoga pisma na početku naglašavamo posebnost centralne osobe Biblije, a to je Gospodin Isus Krist. Isus je objavio Istinu, Njegova su djela pokazala Istinu, njegovo uskrsnuće dovodi do Istine… Istinska vjera u Boga i život po vjeri u Isusa imaju pozitivan duševni učinak. Vjera pomaže da na život gledamo iz pozitivnog ugla, ma koliko bilo teško, jer nam ulijeva vječnu nadu i utjehu! Dok bude čitali ovaj članak ili se budete suočavali sa ovom problematikom u svom ili životu neke druge osobe promišljajte o Gospodinu Isusu Kristu te ako to niste učinili predajte mu život i vjerujte u Isusa. On je Spasitelj, Otkupitelj, i vrhunski terapeut! Problem se promatra i razlaže na temelju istraživanja objavljenih u Pro Mente Croatica, g. VII, br. 15—16, ’03./04. te nauka Svetoga pisma.

Simptomi

Simptomi samoubojstva očituju se u tri kategorije; emocionalne promjene i promjene u ponašanju, suicidalno ponašanje, problemi ili životne situacije koji mogu učiniti pokušaj samoubojstva vjerojatnijim.

Emocionalne promjene i promjene u ponašanju povezane su sa situacijama koje generiraju takvu vrstu boli koju osoba ne može preboljeti, ponekad to može biti smrt bliske osobe, gubitak imovine i slične stresne situacije u životu. Emocionalne promjene nastupaju kada osoba ne vidi kraja problemu misleći kako je problem prevelik da bi se riješio to stvara beznađe koje ako se predugo nastavi može dovesti do razvijanja suicidalnih misli i ponašanja.

Osobe koje ne mogu provoditi svakodnevnu rutinu i imaju evidentan gubitak snage, osjećaj bezvrijednosti, srama, krivnje i mišljenje ¨nikoga nije briga¨ ako sa takovim osjećajima žive duže vrijeme trebaju promisliti o svom duševnom zdravlju. Postoje različite životne situacije u kojima osoba može iskusiti ovu vrstu osjećaja, ponekad oni pomažu pri donošenju dobrih odluka ali ako su prisutne većinu vremena predstavljaju problem i mogu dovesti do različitih duševnih poremećaja.

Većina ljudi želi imati kontrolu nad onim što čine i svojim životom, ako nemaju i takvo stanje potraje nastupa kriza. Kriza je stanje iznenadne psihološke neuravnoteženosti, takvo stanje može dovesti do prolaznog psihološkog kolapsa, a emocionalni sukob može dovesti sve do pomisli na samoubojstvo. Osoba kod koje postoje tendencije za ozljeđivanjem i samo-ozljeđivanjem, koja ne pokazuje zanimanje za svoj niti poštovanje tuđeg života, može zapasti u stanje u kojem je sprema oduzeti život. Dugoročno stanje psihe na koja treba obratiti pozornost koje može dovesti do suicidalnosti su: tuga, iscrpljenost, apatija, anksioznost, sklonost lakoj promjeni raspoloženja te pretjerana izirirtiranost. Među česte indikatore problema spada i velik gubitak zanimanja za uobičajenu dnevnu rutinu: školu, posao, hobi, obitelj ili druge aktivnosti koje su prije predstavljale zadovoljstvo u životu. Treba uočiti kada se osoba društveno izolira i počinje tražiti prijatelje u grupama koje imaju drugačije standarde od same osobe, također gubitak zanimanja za normalnu seksualnost te izbjegavanje i odbacivanje prijatelja. Ponašanje koje može biti naznaka suicidalnog ponašanja je kada osoba prestane misliti na svoju dobrobiti i počne se povlačiti iz normalne životne rutine. Treba uočiti i promjene u navikama spavanja i hranjenja, posebno ako osoba prestane uzimati hranu i ne želi jesti; prehrambeni poremećaji kao što su bulimija i anoreksija, zatim težak period života koji stvara distres: dijagnoza neke teške bolesti kao što je rak, period završetka škole, posla itd.

Određeni oblici ponašanja mogu biti signali da osoba ima problema. Postojanje prethodnih pokušaja samoubojstva, tzv. mali pokušaji samoubojstva. To je važan znak kao i široko rasprostranjeno, ali krivo, mišljenje da oni koji pričaju o samoubojstvu ne žele ga počiniti. Sklonost samo-ozljeđivanju kao rezanje, paljenje i sl. U svezi s tim je i ponašanje koje ne mari za zdravlje: ozljede, predoziranja, promiskuitet koji širi seksualno prenosive bolesti itd. Ako osoba otvoreno govori o želji za samoubojstvom, izražava ¨pozitivne¨ osjećaje i misli o tome ili pokušava potaknuti druge da misle kako je to ispravno učiniti. Razvijanje strategije i planiranje samoubojstva. Ako osoba odluči pokloniti stvari koje veoma voli, pozdravlja se na neuobičajen način ili pokušava dobiti informacije o eutanaziji.

Rizična ponašanja ili pokušaji koji mogu dovesti do suicida: smrt, bolest ili gubitak bliske osobe: supružnika, momka ili djevojke i sl. Razdvajanje, rastava, prekid veze s momkom ili djevojkom, distres u obitelji karakteriziran nasiljem i zlostavljanjima. Gubitak zdravlja koji može biti stvaran ili imaginaran, gubitak posla, razaranje ili gubitak doma ili povjerenja u sebe.

Depresiju treba posebno izdvojiti. To je mentalno stanje karakterizirano tužnim i negativnim mislima, tipično je po bolesnim mislima krivnje i samooptuživanja. Kod mlade osobe ponekad može biti prekriveno hiperaktivnošću, a među starijima je povezano s uobičajnim procesom starenja. Ako se ispravno ne tretira depresija može dovesti osobu do pokušaja samoubojstva.

Koje korake učiniti

Poželjno je uočiti sugestije o tomu kako pomoći osobi koja pokušava suicid: Prvo oni koji imaju takovih sklonosti ili se nalazimo u situaciji susretanja sa tim problemom osobu sa tim problemom treba uputiti stručnjaku koji je u stanju meritorno ocijeniti i pomoći, dakle specijaliziranom liječniku, ili drugom stručnjaku koji ima dovoljno znanja i iskustva u tom području.

Drugo; suicidalno ponašanje je ¨vapaj¨ za pomoć, Bog čuje vapaje i pomaže onima koji se nazale u teškim situacijama života. Osoba koja pokušava oduzeti život može biti u potrazi za smislom i svrhom života. Vjera u Boga daje životu svrhu, smisao i puninu! Zbog toga je vjera moćni ¨lijek¨ ona pomaže da život postaje svrhovitiji i smisleniji, osoba koja ima svrhu i smisao u životu ima ispunjen život teško će zapasti u stanje u kojem će si pokušati oduzeti život.

Treće ako vidimo znakove suicidalnog ponašanja treba ih ozbiljno shvatiti. Prema istraživanjima 75 posto osoba koje su si oduzele život prethodno je upozorilo na to.

Četvrto treba djelovati brzo i odmah nakon prepoznavanja problema. Ako nismo obučeni za rješavanje problema problem treba usmjeriti stručnjaku koji može pomoći (psihologu ili psihijatru).

Peto; sposobnost slušanja je važna odlika koju treba prakticirati koliko je moguće, a često puta razgovor i topla riječ koja nije usmjerena na dociranje i osuđivanje može puno pomoći. Sposobnost slušanja se može razviti te ju treba razvijati i prakticirati.

Na kraju; ako je osoba suicidalna ne treba biti sama, o tom problemu treba porazgovarati sa nekim tko može pomoći.

Zablude i činjenice

Postoje različite zablude o samoubojstvu, neke od njih dolaze iz pučke tradicije, u slijedećim recima navodim neke od njih.

  • Samoubojstvo je genetički određeno i nasljedno.
  • Ljudi koji govore o samoubojstvu neće ga nikad počiniti.
  • Ljudi koji imaju suicidalne namjere snažni su u nakani da umru.
  • Kada joj padne na um osoba isključivo razmišlja o samoubojstvu.
  • Kada se stanje poboljša, ne postoji rizik slijedećih pokušaja.
  • Vjerovanje da je samoubojstvo je uobičajenije među bogatima ili među siromašnima.
  • Samoubojstvo dolazi bez upozorenja.
  • Svi ljudi koji razmišljaju o samoubojstvu su mentalno bolesni.

Problem samoubojstva u Hrvatskoj predstavlja jednu od najvećih društvenih dilema. Prema istraživanju objavljenom u Pro Mente Croatica, g. VII, br. 15—16, ’03./04, Sedić i Jakovljević, Samoubojstvo u Republici Hrvatskoj, str. 22-23, Hrvatska je na 13. mjestu u svijetu po broju samoubojstvima muškaraca uzme li se u obzir broj stanovništva. Prva je Litva, slijede Rusija, Letonija, Estonija, Bjelorusija, Mađarska, Šri Lanka, Slovenija, Finska, Kazahstan, Ukrajina, Belgija, HRVATSKA, Austrija, Luksemburg, Francuska, Moldova, Švicarska, Češka, Bugarska. Što se tiče žena na 10. je mjestu u svijetu. Prva je Šri Lanka, a iza nje Mađarska, Estonija Letonija, Litva, Rusija, Slovenija, Japan, Belgija, Finska, HRVATSKA, Danska, Hong Kong, Švicarska, Francuska, Austrija, Bugarska, Singapur, Češka, Bjelorusija.

Svake godine između 900 – 1100 ljudi odluči uspjeti u svom pokušaju da si uzmu život, možemo procijeniti da si je u posljednjih deset godina 9,000 – 10,000 građana oduzelo život. Na žalost još ne postoji dobar zdravstveni program za sprječavanje ove vrste problema. Statistički promatrano u posljednjih 30g. i uspoređujući posljednjih 10g. moguće je vidjeti mali pad, ali su brojke još uvijek alarmantne. Slijedeća karakteristika da je manje samoubojstava na sredozemnom dijelu zemlje nego na kontinentu, prema analizama više ljudi počini samoubojstvo na proljeće, posebno su kritični svibanj i lipanj. Tri puta se češće ubijaju muškarci nego žene, a postoji povezanost između samoubojstva, nezaposlenosti i razvoda. U regijama gdje je viša stopa nezaposlenosti i rastava viša je i stopa samoubojstava, mnogi vojnici s PTSP-om su također pokušali i izvršili samoubojstvo.

Uzroci

Glede uzroka suicidalnosti postoje mnoge teorije, a sve one pokušavaju dati osvrt na suicid iz različitih točki gledišta. U članku Teorija samoubojstva, Pro Mente Croatica, g. VII, br. 15—16, ’03./04, psihijatar Darko Marčinko promatra problem iz sociološke perspektive, prikazuje misaone modele i daje psihoanalitički pogled na suicid.

Prema Durkheimu, koji je položio temelje psihosocijalne teorije suicida, sva se samoubojstva mogu smjestiti u tri kategorije: egoistično, altruistično i anomalno samoubojstvo.

Egoistično samoubojstvo je povezano s ljudima koji su izgubili interes za društveni aspekt života, ili nisu potpuno i pravilno integrirani u društvo. Prema profilu je većina od njih fizički hendikepirana ili duševno poremećena. Iz ove perspektive možemo promatrati problem integracije etičke i vjerske manjine, jer su ove skupine često izolirane od ostatka društva.

Altruistično samoubojstvo je vrlo dobro poznato među vjerskim, društvenim ili političkim skupinama.  Povezano je s pojedincima koji odlučuju umrijeti kao žrtve za ostatak skupine ili za ciljeve određene grupe.

Anomalno samoubojstvo se pojavljuje u situacijama gdje postoje velike socijalne i ekonomske promjene i kada dolazi do dezintegracije kulture. Položaj pojedinca je promijenjen što stvar osjećaj nesigurnosti koji u donosi suicidalne misli.

Prema misaonom modelu suicidalne osobe imaju pojednostavljenu sliku života. Promatraju život s dva suprotna gledišta; stvari su dobre ili loše, crne ili bijele…

Psihoanalitički pogled na samoubojstvo je začet 1910. kada je bila prva konferencija psihoanalitičkog društva u Beču. Tada su položeni temelji za dalji razvoj teorije samoubojstva.

Stenkelova teza je formula za razvoj suicidalnog mehanizma: ¨Nitko se ne ubija ako prije toga nije imao želju ubiti nekoga s kim je bio u emocionalnoj vezi¨. Bilo je raznih psihijatara koji su ponudili teorije o samoubojstvu: Alfred Adler, Sigmun Freud, Karl Meninger, Gustav Jung itd.

Za ovu svrhu reforiramo se na Karena Hornaya jer je: ¨On jedan od najvažnijih za razumijevanje suicidalnog ponašanja i termina osnovne anksioznosti¨. Prema njemu suicidalna osoba je rođena s destruktivnim tendencijama, tijekom razvoja osoba pod negativnim utjecajima okoline razvija suicidalne misli, a samoubojstvo je proizvod lošeg razvoja.

Sveto pismo

Postoji nekoliko zapisa o samoubojstvu u Bibliji. Jedno od najpoznatijih samoubojstava opisanih u Bibliji je ono koje je počinio Samson. Zabilježeno je u Sucima 16, 23-31. Samson je bio važan vođa u ranoj povijesti Izraela. Bio je iz malog grada 20 kilometara zapadno od Jeruzalema; njegov je otac bio Manoah iz Danova plemena. Samsona zarobiše izraelski neprijatelji Filistejci. Iskopaše mu oči i strpaše ga u zatvor. Tijekom vjerske svečanosti posvećene njihovom božanstvu doveli su ga u hram da ih zabavlja, on je srušio stupove, hram je bio uništen ali je i on poginuo.

I. Samuel 31. opisuje samoubojstvo prvog izraelskog kralja – Šaula. Nakon poraza u bici protiv Filistejaca mnogi od njih izginuše, među njima Jonatan, Abinadab i Malki – Šua, Šaulovi sinovi. On je bio ozbiljno ranjen, a nakon što je uvidio da će izgubiti bitku tražio je od svog štitonoše da ga ubije. Štitonoša se bojao ubiti kralja, stoga Šaul uze mač i baci se na nj, isto učini i štitonoša.

U II. Samuelu 17,23 opisano je samoubojstvo vojnog savjetnika Ahitofela koji se objesio jer je njegov savjet u ratu protiv Davida odbačen.

U II. Kraljevima 16,18—19 opisano je samoubojstvo Zimrija, kralja Izraela koji se ubio jer je izgubio grad Tiraz. Za njega je to bila poražavajuća činjenica i ubio se na način da je zapalio kraljevsku palaču gdje je živio.

Najpoznatije samoubojstvo u Bibliji je Jude jednog od dvanaest najbližih Kristovih učenika, apostola. On je izdao Gospodina Isusa Krista vrhovnom svećeniku, nakon što je shvatio da je izručio nevinu osobu objesio se: Matej 27,5.

Navedeni primjeri ne opravdavaju ili ohrabruju na samoubojstvo ili ubojstvo, oni su zapis povijesnih činjenica i nesretnih epizoda u životu pojedinca koji su svoje osobne neuspjehe i nemoć pokušali riješiti oduzimanjem života.

U Bibliji, također, postoje zapisi suicidalnih i depresivnih misli. Jedan od najpoznatijih je Job imao je suicidalne i depresivne misli Job 7,15—16. Njegov je život bio uništen: izgubio je materijalnu imovinu, djecu i teško obolio. Doživio je veliku traumu, a to ga je to ponukalo na mišljenje da život nema smisla. Ipak bio je ustrajan i dao svoje povjerenje Gospodinu stoga je uspio preboljeti problem, trauma je ostala loše iskustvo kroz koje je naučio biti vjeran i poslušan Gospodinu.

Slijedeći primjer je autor Knjige propovjednika što je prema biblijskoj tradiciji kralj Salomon. Čitajući ovu knjigu imamo osjećaj da je pisac bio depresivna osoba, moguće suicidalna. Njegov pristup životu je negativan i naglašava besmislenost. Pisac je bio u lošem razdoblju života kada je napisao ovu knjigu, ali na kraju dolazi do spoznaje kako je svrha i značenje života u Bogu: Propovjednik 12,13-14.

Pisamski pogled na problem

Nauk Svetog pisma ne podržava niti potiče na samoubojstvo. Gospodin Isus Krist je propovijedao Radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem i duhovnoj obnovi koju donosi Bog: Marko 1,14-15. Njegovo je propovijedanje je poticalo nadu i sreću, a promicalo život!

Može se zaključiti kako to nije rješenje i smjer koji bi osoba u kriznim situacijama trebala zauzeti.

U Knjizi Izlaska (20,11) u šestoj Božjoj zapovjedi nalaže se da čovjek ne smije ubiti. Ubojstvo je čin u kojem se oduzima drugoj osobi život, biblijski nauk  jasno naučava da se to ne smije činiti! Život je Božji dar, treba biti čuvan i štićen, a nitko osim Boga nema ga pravo uzeti.

U Mateju (19,18) Gospodin Isus ponavlja u skladu sa svojim učenjem bit Starozavjetnog moralnog nauka i naglašava zabranu ubojstva. U Rimljanima (13,9-10) apostol Pavao razvija svoj nauk o savršenom moralnom sustavu koji je temeljen na Deset zapovjedi, on referira na šestu zapovijed učeći da svi moralni sustavi trebaju biti bazirani na dobrom djelovanju prema drugima i sebi. Ljubav o kojoj govori je temeljena na pozitivnom djelovanju i zaštiti života.

Biblija ima pozitivni terapijski utjecaj te daje svrhu i smisao životu. U Jošui (24,14-15) vjernike se potiče da služe Gospodinu. Služenje Bogu uključuje predanje i vjerovanje da On postoji. Život s Bogom je smislen i svrhovit zbog stoga oni koji vjeruju imaju nadu i dobivaju snagu za svakodnevne izazove koji im dolaze u život.

U Mateju (6,33) Isus potiče da se traga Božje Kraljevstvo. Kada je Božje Kraljevstvo prisutno u životu osobe tada ona dobiva svrhu i puninu života. To daje usmjerenje i smisao životu, takova osoba zna što sa svojim životom. Ideja koja se nazire kada se govori o traganju je potreba i naglasak molitve za Božju vladavinu u životu osobe koja vjeruje. Kralj vlada nad određenim područjem, kraljevstvo je područje njegove vlasti, ljudi su dio tog kraljevstva. U Božjem kraljevstvu je slično, Bog je vladar nad ljudima ako vlada njihovim životima tada oni koji su dio Božjeg kraljevstva pripadaju Njemu i doživljavaju Njegove blagoslove. Zbog toga treba biti prijemljiv za Božju vlas u našim životima.  To je početak duhovne obnove, a tko je duhovno obnovljen istinski je sretan i zadovoljan.

Postoje mnogi razlozi zbog kojih je netko nesretan, jedan je ključan; da se ne živi život punine! Mnogi misle da će biti sretni ako imaju puno materijalnog. Istinska sreća je u spoznaji Boga, kako spoznajemo tako smo sretniji, što više spoznajemo to smo sretniji u tome leži punina sreće i zadovoljstva!

U Ivanu (4,34) Gospodin Isus naučava da provođenje Božje volje daje snagu i usmjerenje u životu. Zašto je to važno? Osoba koja provodi Božju volju je u otvorenoj komunikaciji sa Svevišnjim kroz taj odnos razumije Božju volju. U Djelima (20,24) opisano je svjedočanstvo osobe koja ima dubok smisao u životu i sigurnost da njegov život ima usmjerenje i svrhu. Apostol Pavao je pri kraju svog života, biti će utamničen zbog propovijedanja Evanđelja. Očekivano je da netko tko ide zatvor u bude u depresiji ipak on nije, a razlog za to je što ima smisao u životu koji proizlazi iz vjere u Gospodina.

Simon Birch je bio dječak u istoimenom filmu koji nosi zanimljivu poruku. Priča govori o dječaku koji je rođen sa fizičkim hendikepom i zaostatkom u tjelesnom razvoju.

Bio je razočarenje za roditelje koji su se nadali da će im dijete biti normalno. Njegov fizički hendikep i zaostalost u razvoju stvorila je averziju kod roditelja, većine vršnjaka i okoline… Simon ipak nije bio sam. Imao je nekolicinu prijatelja ali više od svega uvjerenje da Bog ima plan za njegov život… Jednom prilikom djeca su krenula na zimsko logorovanja, tijekom povratka, nadomak grada, njihov se autobus strovalio u rijeku. Njegov hendikep postao je prednost, a nesreća plan koji je trebao ostvariti! Zbog toga što je bio izuzetnog niskog rasta i uvjerenja da je ta situacija Božji plan za njegov život Simon je uspio spasiti cjeli autobus djece od sigurne smrti. Iz ove filmske priče može se zaključiti da Bog ima svrhu za svakog pojedinca!

Referirajući se na problem samoubojstva posebno naglašavam dva biblijska odjeljka Psalam 23. i Izajia 40,28. Navedeni odjeljci ohrabruju, ulijevaju nadu i pomažu da izazove života gledamo iz pozitivne perspektive:

Psalama 23.

Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam;

na poljanama zelenim on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.

Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim.

Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga.

U Gospodinovu ću domu prebivati kroz dane mnoge.

Izajia 40, 28

“Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Gospodin je Bog vječni, kraljeva zemaljskih Stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću.

Al onima koji se u Boga uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.“

Temeljna poruka 23. psalma je da se Bog brine za one koji se u puzdaju u njega! Treba naglasiti da povjerenje u Boga ne isključuje probleme u životu. Živimo u svijetu kojem vlada strah, terorizam, socijalne nepravde i mnoge druge nevolje. Ljudi se pitaju kad će biti bolje, a pri tomu ne traže niti se pouzdaju u Boga. Izazov vjere je nazočan i za nas ljude 21. st. trebalo bi krenuti od vjere u Boga i povjerenja njegovoj Riječi, raditi na poboljšanju društvene zajednice pa onda očekivati poboljšanje i blagostanje!

Božja briga se očituje prema onima koji se u njega pouzdaju na sljedeće načine. Oni koji imaju vjeru u Boga od njega dobivaju mir i duhovni odmor. Stručnjaci iz područja psihologije kažu da su vrlo česte bolesti modernog društva; depresija i anksioznost. Depresija je stanje ljudske psihe koje karakteriziraju; žalosne i tmurne ideje, bolesne misli osjećaja krivnje, osiromašenja i samo-optuživanja. Ako takvo stanje dominira u raspoloženju odnosno pojavljuje se vrlo često potrebno je porazgovarati sa liječnikom i svećenikom. Anksioznost je osjećaj tjeskobe, neodređenog u mahove nadolazećeg straha, to stanje prate i vegetativne promjene kao što su; lupanje srca, bljedilo, znojenje… Tako stanje povremeno se može pojaviti u normalne osobe ali ako je konstanta u nečijem životu valjalo bi porazgovarati sa liječnikom i svećenikom. Dakle oba psihička poremećaja karakteristična za moderno društvo imaju jedno zajedničko, odsustvo mira odnosno veliki nemir u psihi!

Oni koji žive životom vjere dobivaju mir kao posljedicu života s Bogom. Naglašavamo zadnji dio, život s Bogom! Može se vjerovati, a s Bogom ne živjeti.

Nemoguće je s Bogom živjeti, u njega ne vjerovati. Život s Bogom uključuje predanje i pouzdanje u Njega. Predanje Bogu događa se činom vjere i odluke koju donosi osoba koja je privučena snagom i voljom Božjom te predodređena da bude njegova. Pouzdanje u Boga se izgrađuje tijekom vremena i života s Bogom, u različitim životnim situacijama.

Božja briga se očituje prema onima koji u njega vjeruju i kroz duhovno ispunjenje koje od Njega dobivaju. Opće je poznato da ljudi koji imaju osmišljen život bivaju sretni. Osmišljen život imaju osobe koje imaju ispunjen život. Punina života dolazi kroz život s Bogom. Takov život se živi pametno i inteligentno, kreativno i aktivno. Oni koji žive životom vjere imaju puninu, ako su duhovno ispunjeni onda imaju osmišljen život, takav život je život punine.

Psalam 23. podsjeća da će oni koji vjeruju u Boga imati njegovo vodstvo i zaštitu. Vodstvo i zaštita koje daje Bog je usmjereno na to da sve životne prilike, pa i neprilike budu usmjerene tako da se ne dogodi ništa što ne bi bilo u skladu sa voljom Božjom i mimo njegova nadzora. Ta činjenica daje sigurnost kako naš život nije bez Božjeg nadzora i nismo sami!

U životu često puta postoje opravdani razlozi za sumnju i razočaranost. Životne brige, problemi i nevolje ponekad prisiljavaju, iako to ne bismo htjeli, da na život gledamo kroz prizmu bezizlaznosti.

Stihovi iz knjige proroka Izajie otkrivaju lijek za takove trenutke i negativne misli u trenutcima beznađa pretvoriti u pozitivne te ići dalje kroz život svjesni činjenice da ono što život čini životom je potreba da se hvata u koštac sa životnim izazovima i pobjeđujemo.

Povjerenje u Svemogućeg onima koji se Njemu predaju vjerujući da će im pomoći stvara pouzdanje i pomaže da se prebrode mnoge životne neprilike i kušnje. Bog je vječan i nepromjenjiv, izvor snage onima koji se Njemu utječu, ta utjeha zapravo vraća snagu i pomaže vidjeti izlaz iz situacije kada se čini da ga nema. Pouzdanje u Boga smisleno je i zbog činjenice da je Bog vječan što pojednostavljenim rječnikom znači da nema početka i kraja, a takvog sudruga dobro je imati uza sebe.

Tijekom ljudske povijesti ljudi su se često puta nalazili u bezizlaznim situacijama, nisu svi i nisu uvijek zazivali Boga u pomoć, ipak oni koji su iskreno prizvali Boga u pomoć nisu se razočarali. Oni su iskusili da su istinite riječi zapisane u Svetomu pismu i doživjeli da im se snaga vratila!

Postoji zanimljiva poruka iznesenu u jednoj ilustraciji: ”Čovjek je odlučio savladati visoku planinu. Pripreme su bile duge i mukotrpne. Konačno je došao dan za uspinjanje. Savladavanje je bilo vrlo teško, mnogo problema tijekom puta: prepreke, loše vrijeme, poteškoće zbog toga što je povrijedio nogu tijekom uspinjanja. U nekoliko navrata je mislio odustati i vratiti se nazad, razmišljao je kako se više nikad neće baviti planinarstvom. Konačno nakon više dana i mnogo sati mučenja popeo se! Tu nije bio kraj nego predivan početak, pogled koji je dosezao u daljine, predivna panoramo koja se pružala odjednom mu je vratila snagu i uvjerila ga da se putovanje isplatilo. ”

U životu je puno puta teško, ponekad mukotrpno, povremeno i mučno ipak sve ima svoj smisao, a život svrhu. Sveto pismo poučava i poručuje, ne treba odustajati treba ići naprijed! (B.B.)

© reformacija.net

Rasprava

Komentari su isključeni.

WEB PAGE TRANSLATOR

arhiva