Prije nego se uhvatimo u koštac s pitanjem izvora i karakter Svetoga pisma, treba postaviti temeljno pitanje: “Možemo li spoznati Boga?”. Još prije dvije tisuće godina kršćani su iznijeli tri ključna uvjerenja kada je riječ o odgovoru na to pitanje.
Tri ključna uvjerenja
Prvo je uvjerenje da je Bog nespoznatljiv u punini. Kao što apostol Pavao podsjeća; «Bog prebiva u neizrecivom svijetlu, nepristupačnom, besmrtnom i nevidljivom». Na drugome mjestu apostol dodaje: “Jer tko je u stanju spoznati misao Gospodnju?” Preko proroka Bog izjavljuje da su njegovi načini i misli iznad naših. Jedan od povoda reformaciji je bio osjećaj kako je Božje veličanstvo i slava nadilazi našu mudrosti i pravednost. Čini se kako su Bog i njegova djela prije reformacije “stavljena” pod kontrolu Rimske crkve i spekulativnih teologa. Martin Luther je nazvao pokret Teologija Slave, pokušavajući se u svojoj snazi «popeti na nebo» djelima, te mističnim iskustvima.
To dovodi do drugog povijesnog kršćanskog konsenzusa. Bog je dao način kako Ga možemo razumjeti, u svojoj objavi Bog nije pasivan. Bog se nije objavio bez da je objavio samog sebe. Bog se otkriva mjeri u kojoj želi, na svoju slavu i naše spasenje! Ovo uništava svu nadu u pronalaženje Boga kroz ljudsku snagu, ali i poziva spoznati Boga kroz čin Njegove milosti.
Treće je uvjerenje kršćanstva kako se Bog objavljuje kroz stvorenje i Sveto pismo. Kao glavno otkrivenje i po milosti, što je posebna objava. Stvorenje i Sveto pismo su dvije Božje objave, ali različite. Božja objava u prirodi je ograničena na stvaranje znanja, providnosti i moralnog zakona koji je Bog upisao u ljudsku savjest.
Kroz objavu Svetoga pisma možemo spoznati kako ima Boga, On upravlja svijetom, i suditi će po milosti na temelju Njegova zakona. Sve to je vidljivo u Bibliji, posebice u prva dva poglavlja Postanka, Psalmima, te u Pavlovim argumentima u uvodu poslanice Rimljanima.
Ali Pavao govori i kako postoji drugo otkrivenje, objava Boga ne samo kao Stvoritelja, zakonodavalac, sudac, nego i kao Spasitelja u Kristu! Ovo otkriće posebno usredotočuje na Evanđelja, jer je Bog nakon pada čovjeka u Postanku 3 obećao i ispunio u Kristovoj muci. To nije u nama i nismo rođeni s time. Treba nam biti “priopćeno” i zato se zove “Dobra vijest”.
Dvije zablude
Prva je ignorirati stvarnost opće objave, a ako idemo u tom smjeru negirat ćemo dobrotu Boga Stvoritelja. Pavao poručuje kako je opća objava objavljena svim ljudima, jer po prirodi znamo istinu, ali smo je ugušili nepravednošću. Čak i znanje koje jasno otkriva Božje postojanje i moć iskrivljeno. Anabaptisti su općenito pali u ovu pogrješku stavljajući u proturječje opću Božju objavu i milost. Suprotno njima postoje ekstremisti koji zamišljanja kako je opća objava je dovoljna.
To je druga grješka kojoj su filozofi prosvjetiteljstva bili osobito skloni. Immanuel Kant je rekao kako sve što je potrebno za objavu jest ono što smo dobili u prirodi. Posebice, kako je rekao, “moralni zakon kao takav”. On se snažno usprotivio uvjerenju da nam je potrebna posebna objava Svetoga pisma jer je u suprotnosti s našim prirodnim znanjem, što je temelj na njegovoj pretpostavci da nam ne treba Spasitelj, već samo moralni primjer. Ono što već znamo, ili možemo dobiti iz prirode je dovoljno. Bez obzira na Bibliju ili bilo koji drugi sveti tekst.
Povijesno je kršćanstvo oduvijek slijedilo opću i posebnu Objavu. Sveto pismo je riječ Božja te objava o Bogu na temelju koje možemo jasno znati što je Istina i kako ju spoznati.
Izvor: Modern Reformation
Reformacijski portal 
Hvala na objavi, moram uočiti kako je sve više neuravnoteženih nauka koji su krenuli na put neuravnoteženodti istićući sve više jednu od navedenih grješki. Nisu prebrojni, no znaju biti jako glasni i zato mi se čini kako je ovaj članak pogodio problem i može biti koristan čitateljstvu koje zanima ova tematika.
Bog se objaljuje ljudima, ali nisam siguran koliko su ljudi u stanju prihvatiti tu objavu i zašto ga ne sljede.
Sveto Pismo nam je Božja objava. Bog se onima koje je odlučio pozvati objavljuje u dubini savjesti i to je snaga vjere koju imamo. On nam je dao milost po Kristu i to je radosna vijest za kršćane.
Vidim da je veliki naglasak na Bibliji mene zanima sto je sa velikom vecinom ljudi koji ju nemaju?
Bilo bi čudno kada u info glasilu Kalvina ne bi bio naglasak na Bibliji.Niti ni jednu vjersku info stranicu, ne bi mogli zamisliti bez SVETOG PISMA. ZA REFORMIRANU CRKVU, TEMELJNO POLAZIŠTE JE BIBLIJA.Tko ima dvije, neka jednu da onome tko nema.A ako nemamo da damo, pričajmo o njoj da bi ljude naveli da si kupe Bibliju.
Mislim da sinoptik nije shvatio moje pitanje. Dakle sto je sa onim civilizacijam koje nisu cule za Bibliju ili ju nemaju, a takovih ima i danas?
Civilizacije koje nisu čule za Bibliju spašavaju se po prvoj objavi, objavi stvaranja, no kako Pavao kaže tj ostavlja mogućnost spasenja prema savjesti, doduše kroz vatru. A zbog toga što još ima civilizacija koje nisu čule za Bibliju velike vjerske institucije imaju misionarski rad koji prima volontere.
@Beri
nadam se da ne sugeriraš mogućnost spasenja prema onom vicu:
“Godinu sam se dana molio da mi Bog podari auto, a onda sam shvatio da Bog tako ne djeluje, pa sam ga ukrao. Sada se molim da mi Bog oprosti!”
Shvato sam pitanje. Zato postoji misija (misijski rad).Ali ću naglasiti: MISIJSKA SKUŽBA,tj. NAVJEŠTANJE RADOSNE VIJESTI, DUŽNOST JE SVAKOG KRŠĆANINA, Ne SAMO ŽUPNIKA, PASTORA itd. To je naša sveta dužnost, da se Božja Riječ čuje svugdje! Unatoč, svemu tome uvijek će postojati ljudi koji “neće” upoznati Gospodina, ali će ipak biti spašeni, zahvaljujući svom moralnom životu.