Deset Božjih zapovijedi (PZk 5,1-21) zasigurno spada u ono najdragocjenije, što je Izrael ostavio svijetu. Svaka pojedina zapovijed nudi čovjeku nešto dobro. Te zapovijedi su razumne i potrebne za suživot.

Većina ljudi će se složiti, da bi Deset zapovijedi trebale biti obvezatne za sve. Imajući na umu, prije svega, dio koji govori o međuljudskim odnosima. Deset zapovijedi započinje o odnosu Boga prema čovjeku – njegova ljubav i pomoć, kojom podsjeća na oslobođenje iz egipatskog ropstva.

Na prvoj ploči Bog objavljuje svoju neusporedivu osobnost, koju treba štititi od svakog nastojanja da je prilagodimo ljudskim predodžbama i željama. Drugu ploču Deset zapovijedi, tj. zapovijedi kao ne ubij, ne čini preljube, ne kradi, ne svjedoči lažno protiv bližnjega svoga, nije moguće odvojiti bez uvjerenja o Božjoj pomoći i vjernosti. Pojedinačne zapovijedi nemaju «čvrstoću» i cilj. Suvremen čovjek, ako ne zna prvi dio Zapovijedi onda niti ne zna zašto bi ih trebao «održavati». Zato su si ih mnogi preuredili i prilagodili, a kad nitko ne gleda i nitko ne pazi, ova načela ne uzimaju u obzir.

Za kršćane je Dekalog Božji dar i poziv na put, za koji Bog garantira da je dobar. Obećao nam je da će nam Njegova podrška donijeti blagoslov, mir i sreću. Živjeti prema Deset zapovijedi je za kršćane stvar vjere, a ne obaveza ili dužnost. Vjerujemo, ako ćemo živjeti prema ovim Zapovijedima, naš život će biti bolji, spoznat ćemo istinsku, i stvarnu slobodu. Deset zapovjedi je više nego razni propisi ili puki zakon, oko kojeg su se ljudi dogovorili, da bi mogli zajedno živjeti. To je dar u kojem prepoznajemo Božju dobrotu i ljubav.

Znamenito je da Deset zapovijedi nisu pisane na zapovijedan već izjavni način. Umjesto strogog «ne kradi» možemo, također, prevesti «više ne moraš (ne ćeš) krasti» Ima oblik nagodbe, ugovora u kojem Bog nudi čovjeku život slobode i bez straha. Kroz Deset zapovijedi saznajemo što sve više ne moramo činiti, zato što nam Bog nudi nešto bolje. Deset zapovijedi nude put, na kojem trebamo sačuvati darovanu slobodu, a isto tako ne uskraćivati je drugima. Iz Deset zapovijedi saznajemo koji postupci donose loše posljedice i lišavaju nas dostojanstva, i nas i naše bližnje. Nisu to paragrafi Zakona o kojem ne diskutiramo, već poziv  u svijet slobode i pravednosti, koju nam je Bog zagarantirao. Obazrivost ka bližnjemu garantira sam Bog, kojemu je svaki čovjek jednako dragocjen i jedinstven. Biti nasilan prema čovjeku, znači nasilnost prema Bogu, kojemu svi pripadamo. Štovanje Boga postaje u biblijskom pogledu izvor slobode i poštivanja drugog čovjeka.

Deset zapovijedi ne ćemo održati (ispuniti) tako, što ćemo se jednostavno samo čuvati da ne srušimo postavljene granice. Isus nas uči kako Deset zapovijedi shvatiti kao put i cilj, koji vodi ka Njemu. Kad je rečeno «Ne ubij» prema Isusovom tumačenju ne radi se samo o pukom ubojstvu i nasilnom uništenju života. U prvom redu radi se o vrednovanju, cijenjenju života. Život nije slučajnost već dar Božji, pa prema tome trebamo se tako i prema drugima ponašati. Ne samo fizičko nasilje, nego mržnja i gnjev, ne pripadaju našem životu, zato što lako vode ka nasilju i mogu biti uzrok ubojstva.

U iznimnim i složenim slučajevima, kao što je smrtna kazna, ratovi, samoubojstvo, pobačaj ili eutanazija, vjera nema odgovor, nema gotova rješenja. Ni Biblija ovdje ne daje definitivan odgovor (pr. smrtna kazna i ratovi). Kršćani zato uvijek ponovno moraju tražiti koje je rješenje u danom trenutku najbliže Božjoj volji, a nekada ne će uspjeti kod rasuđivanja što je veće ili manje zlo.

Pokušat ćemo stručno i pojednostavljeno shvatiti glavni smisao pojedinih zapovijedi. U njihovoj podjeli nisu svi jedinstveni, ali cjelokupni broj (deset zapovijedi) u svim tradicijama ostaje isti.

– Tko vjeruje u jednoga Boga, ne mora se nikoga bojati i može živjeti kao slobodan čovjek.
– Tko si ne stvara kumira Boga , ne će izgubiti vjeru u Njega.
– Tko nastoji o Bogu govoriti istinito, stvara svijet u kojem Boga znaju i štuju.
– Tko posvećuje Bogu sedmi dan odmora, poznat će da se ne mora samo na sebe oslanjati i da se ne će umoriti.
– Tko se brine za svoje stare roditelje, potiče i budi kod svoje djece ljubav i poštovanje i proživjet će mirnu starost.
– Tko priznaje da njegov život pripada Bogu, ne će činiti nasilje, a time će zaštititi i svoj život.
– Tko ostaje vjeran svome partneru, ostvarit će siguran dom sebi i svojoj djeci.
– Tko ne krade, otkrit će dovoljno dobrih drugih mogućnosti za život.
– Tko o svojim bližnjima govori s ljubavlju, naći će povjerenje i prijateljstvo.
– Tko ne zavidi, radovat će se onome što ima.

Ovime nije rečeno, onaj čovjek koji obdržava Deset zapovijedi, ima uvijek neposrednu korist. U kratkoročnoj perspektivi to može biti zapravo suprotno. To je razlog, zašto ljudi koji su bili odgojeni u kršćanskim načelima, ali bez pouzdanja u Boga, prestaju u određenim trenucima živjeti po Deset zapovijedi i rade samo za svoj trenutačni uspjeh. Kršćanin pak zna, da se upravo u takvim trenucima može osloniti na vjeru i da je sigurnija i bolja Božja riječ, nego to što se nama u danom trenutku čini pogodnije.

Ništa nam ne daje pravo da tvrdimo da su upravo kršćani ti, koji najbolje i češće nego drugi, izvršavaju Deset zapovijedi. Mnogi «nevjernici» nas svojim poštenjem posrame i ukazuju na licemjerstvo. Ipak je važno da čovjek zna, tko jamči za istinitost zapovijedi, jer inače bismo ih više kršili. Ne odlučuje to, da li netko ima slabu ili jaku volju, nego kome i čemu vjeruje i gdje vidi najveći autoritet.

Smisao svih zapovijedi Isus je sabrao u rečenicu: «Ljubi Gospodina, svojega Boga, svim srcem, i svojega bližnjega kao samoga sebe. To čini i imat ćeš život». Smisao svake pojedine zapovijedi je ljubav prema Bogu i našem bližnjem. Ali to vrijedi i obratno. Tko postavi pitanje kako ljubiti Boga i svoje bližnje, naći će odgovor u svakoj od Deset zapovijedi. (J.G.)

“Gospodnji je Zakon savršen, on obnavlja dušu. Gospodnje je svjedočanstvo pouzdano, bezazlene čini mudracima. Gospodnje su zapovijedi prave, vesele srce. Gospodnje su naredbe čiste, prosvjetljuju oči. Strah Gospodnji je svet, ostaje zauvijek. Gospodnje su odluke istinite, sve su pravedne, dragocjenije su od zlata, od mnogoga čistoga zlata; slađe su od meda koji teče iz saća.” Ps 19, 8 – 11