U ono vrijeme podignut će se Mihael, veliki knez anđeo, koji zaštićuje sinove tvojega naroda. Bit će vrijeme tjeskobe, kakve nije bilo nikada, otkako je naroda, do onoga vremena. Ali će se tvoj narod spasiti u ono vrijeme, svi, koji se nađu zapisani u knjizi. Mnogi od onih, koji spavaju u prahu zemaljskom, probudit će a se, jedni na život vječni, drugi na sramotu i prijekor vječni. Pobožni će sjati kao sjajno nebo, i oni, koji su mnoge privodili k pravednosti kao zvijezde u sve vjekove. Dn 12, 1-3

Moćne vojske babilonskoga kraljevstva došle su pred zidine Jeruzalema. Tijekom opsade, u sedmom stoljeću prije Krista, a za vrijeme judejskog kralja Joakima, u tri vojne, pokoriti će Božji narod i odvesti ga u Babilonsko ropstvo. Tada je razrušen Jeruzalem i hram, odneseni su sveti predmeti koji su služili za bogoštovlje. Među onima koji su odvedeni u ropstvo bio je i Daniel. Starozavjetni prorok, sluga Božji, autor knjige pod njegovim imenom.

Dok je boravio u sužanjstvu Bog će mu dati sposobnosti kojima će promicati slavu Božju i svjedočiti živoga Boga. Potrebno je uočiti kako prvi dio knjige opisuje različite situacije u kojima se ovaj Božji sluga našao, te načine na koje se Bog proslavljao kroz njegovo djelovanje. Od 7 do 12 poglavlja pronalazimo seriju viđenja koje je dobio. U njima su prikazane slike, za neke nemamo jasna i precizna tumačenja, ali krivo bi bilo zaključiti kako se ništa zbog toga ne može spoznati. Naime, mnoge su od tih poruka povezane s tzv. posljednjim vremenima. S posebnom se pozornošću usmjeravamo na dvanaesto poglavlje knjige Danielove tamo se po prvi puta jasno u Staromu zavjetu navještaju istine koje će postati trajni poticaj za vjeru i nadu kršćanima.

Od onoga što je vidljivo i jasno te primjenljivo za današnje vrijeme potrebno je istaknuti. Kršćanski su vjernici tijekom dugačke povijesti često puta bili izvrgnuti različitim oblicima progona i segregacije. Već je u Starom zavjetu navješteno kako će vjera, istina ponekad i ne uvijek, biti dovedena u pitanje ali i utvrđivana kroz progone. Ta je činjenica prisutna i danas jer smo informirani o progonima kršćana, u nekim zemljama, gdje su manjina. To posebno čine oni koji se na Zapadu vole predstavljati kao tolerantni i napredni, te traže prava koja oduzimaju kršćanima tamo gdje su oni većina.

Progonjenima za utjehu, nama za pouku, a progoniteljima na upozorenje stoje zapisane riječi Svetoga pisma koje podsjećaju kako će na kraju svima suditi Bog!

Ova nas činjenica uvodi u sljedeću važnu poruku koju možemo iščitati. Poruka je to nade i vječnog života s Bogom: “Tada će se probuditi mnogi, koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost.” Svakako bi trebalo istaknuti kako vječna duhovna realnost postoji u dva oblika; s Bogom i bez Boga. Nama su poticajne one riječi koje ulijevaju nadu vječnosti s Bogom. Takova je vječnost osigurana za one koje je Bog odabrao za sebe i koji će s njim živjeti zauvijek.

Sveto pismo jest temelj kršćanske vjere, Božja riječ, vječna je i konačna objava Boga. Biblija daje poticaj za život vjere u sadašnjem vremenu, ali i nadu za vječnost s Bogom. U tom smislu vjernici su ljudi budućnosti i sigurnosti! Dok očekuju vječnost s Bogom nastoje djelovanjem u sadašnjosti promicati ideale koji stvaraju okvire za slobodu duha i društveni napredak.

Molitva: Svemogući Gospodine Bože, ti koji si čuvao i vodio svoj narod tijekom povijesti, isto to činiš i danas. Molimo te podaj nam smjer za život i sigurnost vjere koja nam je po milosti i sili Duha Svetoga izlivena u srca. To molimo po Kristu Isusu našemu Gospodinu. (B.B.)

©  reformacija.net