»’Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.’ I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: ‘Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!’« Lk 2, 11 – 14. (Biblijsko čitanje: Luka 2, 1 – 21.)

Josip i Marija krenuli su na dug i težak put iz Nazareta u Betlehem. Udaljenost između ova dva grada bila je oko 130 km, a to je značilo da će naši putnici morati provesti na prašnjavoj cesti nekoliko dana.

Za Mariju je to putovanje bilo posebno naporno. Upravo tih dana trebalo se je roditi njeno prvo dijete Možemo si zamisliti kako je na taj put krenula zabrinuta i sa strahom. Znala je Božju nakanu da se njen najavljeni Sin treba roditi u Betlehemu.

Krajnji razlog za put u Betlehem bilo je naređenje, koje je izdao rimski car August. U svim okupiranim zemljama trebao se provesti popis svih ljudi zbog poreza. Novac je car hitno trebao za troškove vojske u mnogim zemljama izvan granice Rima. Ovim popisom se pretpostavljalo, da će narod koji živi van svog rodnog mjesta doći u svoj rodni kraj i upisati sebe i svoju obitelj, a istovremeno će se provesti i popis zemljišta u njihovom vlasništvu. Takav popis se radio svakih četrnaest godina.

Konačno su putnici ugledali gradić Betlehem koji je povezan sa događajima hrabrog i pobožnog kralja Davida. On se ovdje rodio a ovdje je i sahranjen. O tome da će iz Betlehema izaći obećani Mesija davno je prorekao prorok Mihej: »A ti Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim , iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom.« Mih 5, 1.

Kako će dočekati umorne putnike? Smračivalo se kad su Josip i Marija došli pred zidine grada Josip je tražio smještaj u javnom konačištu ili u obitelji, ali sve je bilo do posljednjeg mjesta popunjeno. Na kraju im se ipak netko smilovao i dozvolio im da se smjeste u zaštićenom prostoru gdje su boravile domaće životinje.

Noć je vjerojatno za oboje bila bez sna. Marija je dobila porođajne trudove. Trebalo je sve na brzinu pripremiti za porođaj. Sigurno su u gradu našli i babicu, koja je Marijinom sinu pomogla doći na svijet. Tako se je pročuo dječji plač, znak da je porođaj uspio i da je dijete živo. Okupali su ga, majka ga je povila u pelene i polegla u jasle iz kojih se hranila stoka, i vjerojatno umora zaspala.

Tako se rodio Sin Božji, Spasitelj svijeta! Nije se rodio u kraljevskoj palači, već među najsiromašnijima i najbjednijima. Za kralja svih kraljeva nije se našlo među ljudima ni toliko mjesta gdje bi sa svojom majkom mogao položiti glavu. Luka, koji govori o rođenju Spasitelja, daje veliku važnost tome ne bi li čitatelje uvjerio: Sin Božji rodio se jednako kao i ostala djeca u bolesti i krvi. Bio je povijen u pelene kao i ostala novorođenčad. I njemu je bilo potrebno majčino mlijeko, i on je kasnije morao teško raditi, podnositi neprijateljstvo, boriti se sa iskušenjima, ali je u svemu tome pobijedio. Savršeno je ispunio volju Oca nebeskog i tako je postao snaga i izvor utjehe za svakoga tko u Njega vjeruje, također, i za nas! Za to ti, Gospodine, iz dubine duše zahvaljujemo!

Božićni događaji ne završavaju viješću o Isusovom rođenju u Betlehemu. Reflektor koji je dosada pratio Josipa i Mariju, njihov put i Isusovo rođenje, usmjeren je na pastire, koji su tu noć čuvali stado na betlehemskim pašnjacima. U doba Gospodina Isusa pastiri nisu bili u povoljnom položaju. Nisu mogli održavati zakon subote, niti propise koji su se odnosili na zakon čistoće. Pastirsku službu rehabilitirao je tek Gospodin Isus Krist, koji je za sebe rekao: »Ja sam dobri pastir. Pastir dobri daje svoj život za ovce.« (Iv 10, 11.) Ovim ljudima se sada objavila Božja slava. Nebesko svjetlo potpuno je obasjao noćnu tamu. Zaprepašteni pastiri vide anđela i slušaju nebesku poruku: »Ne bojte se! Evo, javljam vam veliku radost, koja je za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodi Spasitelj Isus Krist.«

Mnogo naraštaja očekivalo je dolazak kralja Mesije, koji će osloboditi Izrael od svih ugnjetavača i provesti mir i pravednost.

U mislima začuđenih pastira prije svega pojavilo se pitanje: Kako to, da smo upravo mi postali svjedoci ovih posebnih događanja? I kako ćemo znati, da se je Mesija zaista rodio? Kakav će nam biti vidljiv znak?

Nakon toga čuju odgovor anđela: »U Betlehemu naći ćete dijete koje je povijeno u pelene i leži u jaslama.« Dok su tako razmišljali začuo se hvalospjev nebeskih izaslanika. Bio je to najljepši koncert koje je ljudsko uho ikada čulo. Pastiri su bili prvi slušatelji, kojima je bilo dano da čuju ono što će odzvanjati sve do svršetka svijeta: »Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima, jer su mi omiljeli.«

Je li moguće da smo mi ljudi omiljeli Bogu? Od trenutka kada se rodio Sin Božji, kada je ušao u naš svijet nastaje lom u ljudskoj povijesti. Bogu pripada slava, a nama ljudima darovan je mir. Ne kao posljedica našeg nastojanja, našeg truda, već kao očitovanje nevjerojatne Božje ljubavi.

Pastiri su došli u Betlehem, i zaista našli Josipa i majku sa novorođenim djetetom, onako kako su im anđeli kazali. Pričali su što su sve doživjeli, a Marije je sve te riječi pohranjivala u svom srcu. Pastiri su otišli, nebeski reflektori su se ugasili.

Započeo je novi dan, ali, ne običan dan, jer od tog trenutka ni jedan dan više neće biti običan!

Autor: Pavel Smetana

© reformacija.net