društveni obzori i ogledi

Deklaracija naroda

U jeku tranzicijskih promjena ugledni se građanin odao novom trendu u društvu. I dalje je nacionalno osviješten i promiče isključivost; sada je nacija manja, a isključivost veća!

Bio je partizan, komunist, doktor ekonomije, i navodni obraćenik na demokraciju. Ostao je zapamćen po mnogim riječima, od kojih su neke antologijske gluposti: “Neka se oni koji su po rastu manji od nas u prosjeku 15 centimetara i imaju šiljate glave – vjerojatno imaju i manji mozak – okane nas Dinaraca, jer smo mi jači od njih i kad nemamo dinara, a to je jednostavno zato jer imamo maraka i dolara.” Tijekom jednoga radnoga dana, bilo je to devedesetih prošlog stoljeća, prilazi “parlamentarnoj propovjedaonici” i nastupa samouvjereno. Njegove su riječi oštre kao mač. Na vrhuncu svoje rasprave “siječe sve oko sebe”, između ostalog spominje Opću deklaraciju UN-a. Iz govora se zaključuj; to je izmišljotina anglosaksonskih protestanta i masona. Jednostavno rečeno masonski manifest!

Masonski manifest?

Nakon što su uočene strahote koje su nastale tijekom Drugog svjetskog rata, ono što su učinili fašisti i nacisti, kada su otkrivene okrutnosti koncentracijskih logora, nehumani te ispod svakog ljudskog dostojanstva počinjeni postupci, počela je sazrijevati svijest kako se takvo zlo više nikada ne smije ponoviti.

To je bila misao vodilja “masona” koji su htjeli stvoriti dokument koji će postati opća vrijednost, te štititi svakog čovjeka na svijetu, koji će potaknuti sve države da primjenjuje opće ljudske i univerzalne vrijednosti i tako štite dostojanstvo osobe. Idejni tvorci htjeli su podariti univerzalnu deklaraciju koja će biti temelj vrijednosnog sustava zaštite ljudi, religija i društvenih skupina. Htjeli su da svaka osoba na svijetu postane svjesna vrijednosti koju ima zbog toga što je čovjek. Mnogo je ljudi učestvovalo u stvaranju ovog jedinstvenog ali jednostavnog dokumenta, među njima se posebno ističu: John Peters Humphrey (Kananđanin), René Cassin (Francuz), P. C. Chang (Kinez), Charles Malik (Libanonac) te Eleanor Roosevelt (Amerikanka).

Deklaracija afirmira temeljne vrijednosti koje trebaju biti ugrađene u svako civilizirano društvo, a to su; sloboda, pravda i jednakost! Ova je deklaracija vlasništvo čovječanstva. Svi se ljudi imaju pravo pozvati na njezine odredbe i tražiti da im se omogući sustav života i društvenog djelovanja u skladu sa vrijednostima koje su u njoj izražene. Iako ima samo trideset članaka, u njoj je sažeto sve najbitnije. Ta jednostavnost i jasnoća u kratkoći pokazuje kako jedinstveni dokumenti ne trebaju biti i dugački. Potrebno je napomenuti kako ne postoji selektivan pristup pravima; ako se krši jedno, krše se sva prava.

Povelja promiče šest osnovnih načela: sloboda, jednakost, tolerancija, solidarnost, univerzalnost i neotuđivosti. Podijeljena je u tri kategorije i obrađuje: građanska i politička, ekonomska i socijalna, te prava na zdrav okoliš i razvoj.

Opća deklaracija UN-a usvojena je 10. prosinca 1948. godine na Općoj skupštini UN-a održanoj u Francuskoj (Palais de Chaillot u Parizu). Vlasti komunističke Jugoslavije bile su, među osam drugih, suzdržane kod njezina usvajanja. Valjda su zato i ljudska prava u Jugoslaviji bila suzdržana. Deklaracija je prevedena na više od tristo sedamdeset pet jezika. Sve zemlje koje su djelom UN-a imaju obvezu poticati i promicati vrijednosti koje su u njoj izražene.

Na žalost, u okviru islamske kulture, kod većine, je neprihvaćena. Prema tumačenju kritičara ona promiče judeo-kršćanski svjetonazor, a posebno su sporne odredbe o vjerskim i političkim slobodama koje su za njih neprihvatljive.

Nadahnuta povelja!

Uopćeno govoreći deklaracija nije omiljena od onih koji promiču različite oblike isključivosti, neslobode i netoleranciju. Razlog je tomu što Deklaracija zagovara ravnopravnost svih, te svima daje mogućnost izbora, slobodnog i neovisnoga razmišljanja, vjerovanja i djelovanja.

Potrebno je nedvosmisleno istaknuti kako je Opća deklaracija UN-a dokument koji predstavlja stupove modernog društva. Usvajanje, promicanje te provođenje vrijednosti koje su u njoj zapisane temelj su za uspješno i napredno društvo. Ova je Deklaracija po svojoj snazi i važnosti iznad Ustava. Naš je Ustav prožet vrijednostima koje se tamo promiču stoga ne treba misliti kako bi Ustav bio suprotan Deklaraciji.

Često nam balkanski bukači u javnosti žele nametnuti aniticivilizacijske, ksenofobne i antizapadne stavove kao neki možebitni temelj pravovjerja i nacionalne osviještenosti. Mnogi od onih koji su plijenili medijski prostor godinama su iznosili stavove kakovi su navedeni na početku priče. Svi su oni radili protiv nacionalnih interesa, u domaćoj i svjetskoj javnosti stvarali predodžbe o našim građanima kao zastupljenim, rigidnim, antieuropskim balkancima; sljedbenicima isključivosti, ljubiteljima rakije i batine. Svojim su djelovanjem nametali stavove koji su u dubokoj suprotnosti vrijednostima koje trebaju biti naš uzor.

Afirmacija i promicanje ljudskih prava, koja su u službi čovjeka, siguran su put u bolju budućnost. Neki slobodu poistovjećuju sa bezvlašćem i anarhijom. To nije i ne može biti isto. Sloboda pojedinaca da bira svoj put ne znači nametanje stavova drugome, ne znači rušenje sustava pravde i pravičnosti. Naprotiv, promicanje vrijednosti koje su tamo zapisane proizlazi iz želje za vladavinom mira i reda.

Ovaj dokument pomaže u razumijevanju temeljnih ljudskih prava i obveza koja iz njih proizlaze. Društvo koje promiče sustav vrijednosti koji je zapisan u Deklaraciji može se smatrati naprednim i svjetonazorski ispravnim. Odbacivanje, neprovođenje i obezvrijeđivanje ovog dokumenta ima za cilj otupljivanje savjesti te promicanje destrukcije i dekadencije. (B.B.)

© reformacija.net

Rasprava

Komentari su isključeni.

WEB PAGE TRANSLATOR

arhiva