Biblija i duhovnost

Prva Crkva

Bio je blagdana kada su pobožni trebali poći na hodočašće. Bog je Mojsiju, posredniku saveza, naredio kako treba održavati šest godišnjih i jedan tjedni blagdan kao odraz pobožnosti: Lev 23.

Pedeseti dana nakon Pashe, na blagdan Sedmica, pobožni su ljudi došli na hodočašće u Jeruzalem. Tamo su ne bi li se kroz bogoštovni sustav, i molitvu duhovno obnovili te izmirili s Bogom. Taj je godišnji blagdan održavan u spomen na primanje Božjih zapovijedi. Ljudi su došli iz različitih krajeva svijeta; Židovi, prozeliti te prolaznici.

Početak: Dj 2

Na taj dan, vrlo rano ujutro, okupljeni su Isusovi učenici na molitvu. Odjednom i nenadano, u prostoriji se pojavljuje vjetar, čuje se huka, pojaviše se plameni jezici na svakome od njih…  Od tog trenutka scena povijesti biti će bogatija za još jednu religiju, a taj će dan ostati zapisan kao nastanak kršćanske Crkve. Događaj je povezan sa Gospodinovim obećanjem učenicima: «Primiti ćete silu kad Duh Sveti dođe na vas i biti ćete svjedoci u Jeruzalemu, u cijeloj Judeji i Samariji sve do kraja svijeta» Dj 1,8.

Učenici su tijekom molitve bili ispunjeni Božjom energijom i dobili su dar, počeli su govoriti jezicima i narječjima tako su okupljeni ljudi mogli razumjeti njihove poruke. Njihovo je svjedočanstvo davalo slavu Bogu te su govorili o događajima povijesti Staroga zavjeta, koja su trajno svjedočanstvo svega što je Bog učinio i čini za ljude. Budući okupljenima nije bilo jasno kako slabo obrazovani ljudi govore drugim jezicima o velikim Božjim stvarima počeli su se izrugivati misleći kako su se napili.

To je ismijavanje i nerazumijevanje bilo poticaj apostolu Petru kako bi okupljenima, u osam sati ujutro, održao propovijed. Ona će postati prva pisana poruka Crkve. Petrova poruka sadrži sve bitne cjeline koje će ostati temelj kršćanskog navještaja. Poruka je izvorno upućena ljudima, koji su baš kao i apostol Petar te većina prvih kršćana bili Židovi. Događa se pedesetak dana nakon Isusova raspeća, za kojega su mnogi držali da je budući židovski Mesija. Ta je činjenica poticaj te im skreće pozornost na grijeh koji su učinili neprepoznavši i nepriznavši Isusa za Mesiju. Cijeli se govor temelji na citiranju Staroga zavjeta koji služi kao uporište poruci. Istaknuta su četiri navoda proroka Joela i Davida. Centar je njegovog navještaja Isus iz Nazareta, koji će neslavno završiti, ali ga Bog proslavlja na; njima, nama i mnogima neshvatljiv način: uskrsnućem od mrtvih treći dan nakon što je položen u grob.

Uskrsnuće Isusa te njegov nauk postaju centralna kršćanska poruka, a taj će obrazac navještaja biti trajno obilježje propovijedanja do današnjih dana. Poruka apostola Petra izazvala je pozitivnu reakciju. Crkva je u prvi dan dobila oko tri tisuće osoba, te počinje njezin život i formacija.

Život: Dj 2,42-47; 4,32-36; 6.

Postoje oni koji su skloni idealiziranju prošlosti. Tako je prošlo uvijek dobro i voli se oslikavati u romantičarskom svjetlu.

Slično je sa prvom Crkvom, no činjenice nisu crno-bijele. Nije sve bilo savršeno i bez problema. Zbog toga su pisane poslanice, kako bi rješavali pitanja i probleme koji su se javljali. Ipak, ta je Crkva primjer novim naraštajima da promišljaju i upoznavanju; činjenice, poticaje i otajstva koja su tamo vidljiva.

Treba uočiti nekoliko činjenica iz života te zajednice. Prvi kršćani nisu živjeli u komuni kako se to obično razumije, a neki to vole isticati. Imali su svoje domove i tamo su živjeli, ali su pomagali ostale članove zajednice. Okupljali su na zajedničke vjerske i društvene aktivnosti. Većina je ljudi tog doba bila bijedna sirotinja koja je jedva preživljavala dan za danom, u doslovnom smislu te riječi. Stoga će se prva zajednica početi skrbiti za siromašne članove te će vrlo rano razviti đakonsku službu. Prvi đakoni, jedan od njih će postati i prvi mučenik Crkve – Stjepan, vodili su brigu o pravilnoj podjeli hrane potrebitima. Privih je đakona bilo sedam: Stjepan, Filip, Prohor, Nikanor, Timon, Parmen, te Nikola. Na poticaj apostola, predloženi su od zajednice, i rukopoloženi od apostola.

Zajednica se okupljala na zajedničku molitvu, što će biti i ostati temelj kršćanske pobožnosti. Kršćansko se zajedništvo očitovalo u duhovnom i društvenom aspektu, a već se od prvih dana okupljanje na Euharistiju (Lomljenje kruh) spominje kao bitan dio duhovnog života. Zajednicu je karakteriziralo hvaljenje Boga, te dobra integracija novih članova.

Realan prikaz

Uopćeno govoreći prva Crkva je bila mala, izolirana zajednica koja se borila za opstanak i stvaranje identiteta. Bila je misijski orijentirana u nakani da svoju poruku prenese i donese što većem broju ljudi. Poruka je prvo prenošena Židovima, neki su poruku prihvaćali, a mnogi odbacivali. Djelovanjem apostola Pavla, iako ne samo njega, zajednica će se sve više okretati prema «svim narodima» te će već u prvim desetljećima postati multinacionalan i transnacionalna, ta će dva temelja biti smjernica za njezino djelovanje do današnjih dana.

Prva Crkva nije bila ustrojena, kao današnje Crkve. Iako današnje imaju elemente koje je imala i prva Crkva. Zajednicu su vodili apostoli i prezbiteri, jedni i drugi su bili obični ljudi, a mnogi od njih su radili dodatne poslove; apostol Petar i Ivan su bili ribari, apostol Pavao je bio teolog, ali je i pravio šatore. Članovi zajednice su imali veliki utjecaj na sustav života, rada te navještaja evanđeoske poruke. Centar je bio Jeruzalem, velika većina su bili Židovi, što će se promijeniti u nadolazećem dobu. Kršćani prve Crkve išli su u židovski Hram te su učestvovali u obredima i propisima staroga zavjeta. Ta će se činjenica vrlo brzo početi mijenjati zahvaljujući misijskom djelovanju apostola Pavla te činjenici kako će se u Crkvu integrirati sve više drugih naroda. Iako je uzor i poticaj za nasljedovanje valja imati na umu kako je ta zajednica bitno drugačija od one koju poznajemo iz kasnijeg, a pogotovo današnjeg doba.

Temelj je isti: Gospodin Isus Krist! On je temelj Crkve i njezin zaglavni kamen, On je vrhovni i najveći autoritet. Na temelju prakse, nauka apostola i primjera prve Crkve možemo zaključiti kako se u Crkvi svi trebaju podrediti i pokloniti Bogu, jedne biti u tri osobe, svetomu Trojstvu: Ocu, Sinu i Duhu Svetomu. Isusov je nauk temelj navještaja i kršćanskog svjetonazora; kako je to objavljeno u kanonskim Evanđeljima, pojašnjeno u poslanicama Novog zavjeta, te najavljeno u Prvomu savezu. (B.B.)

© reformacija.net

Rasprava

4 thoughts on “Prva Crkva

  1. Ono što ovom prikazu nedostaje je hisotrijskih pogled i proširenje iz sekularnog ugla

    Posted by Anonimno | 11. lipnja 2010., 13:30
  2. Prva crkva jeste primjer i uzor za nasljedovanje kako je ali toliko puno problema?

    Posted by Beri | 11. lipnja 2010., 13:35
  3. – Točno je da bi možda trebalo dati perspektivu iz društva onoga doba, ali to je za ovaj članak i ovu vrstu prezenteacije gotovo nemoguće.
    – Gdje god su ljudi tu su i problemi. 🙂

    Posted by INFO | 14. lipnja 2010., 08:12
  4. Zanimljivo bi bilo vratiti se u to doba, dublje ga istraživati, jer malo je povijesnih informacija, osim iz Novog Zavjeta, koje nam se nude, a riječ je o počecima Crkve.

    Posted by Dane | 17. lipnja 2010., 21:59

WEB PAGE TRANSLATOR

arhiva