Ljudska sposobnost kontroliranja, predviđanja i usmjeravanja svijeta i života daje osjećaj moći, ona je toliko velika pa neki predviđaju kako će ljudi u skoroj budućnosti moći stvoriti čak i život!

U dobu kada je vidljivo i opipljivo jedino važno, a novac i uspjeh ključno mjerilo vrijednosti i morala postavlja se pitanje treba li prihvaćati nešto što ne vidimo, nadati se nečemu čemu nismo sigurni hoćemo li doživjeti? Pored svih mogućih dostignuća i napretka čini se kako je čovjek današnjice nezadovoljan i frustriran, a ratovi, terorističke prijetnje, prirodne kataklizme i nesreće podsjećaju kako nismo u stanju sve kontrolirati i usmjeravati.

Pobožnost

Postoje razlozi zbog kojih bi trebali promišljati i prakticirati vjeru. Pogledat ćemo neke od njih imajući u vidu činjenicu da vjera u Boga pomaže u pobjeđivanju izazova života. Pri tomu treba krenuti od početka pa uočiti kako vjerovati znači prihvaćati određene postavke za istinite.

Kao posljedica vjere koja je ispravno shvaćena, doživljena i proživljena u životu pojedinca, počinje se izgrađivati sigurnost i nada! Vjerovanje počiva na prihvaćanju istina za koje nemamo materijalne dokaze. Budući živimo u vremenu i svijetu u kojem se kao istinito prihvaća samo ono što je vidljivo, nije neshvatljivo zašto mnogi imaju dileme glede vjere.

Vjera je moćna jer daje utjehu za život. Utjeha se sastoji u nauku Reformirane crkve: “Tijelom i dušom ne pripadamo sebi, nego Spasitelju Gospodinu Isusu Kristu, koji je u cijelosti platio za naše grijehe. Isus nas je oslobodio od moći Zloga; On nas čuva i nemoguće je da nam se bez Njega išta dogodi, a sve u životu što nam se događa vodi našem spasenju.”

Primjeri pobožnosti

Biblija je puna primjera koji pomažu razumjeti vjeru i shvatiti njenu praktičnu dimenziju. Jedan od najboljih je primjer Joba. Staro zavjetna knjiga u 42 poglavlja usmjerava pozornost na patnju i kušnju te pobjedu ustrajnosti i povjerenja u Boga. Zamislite pravednu, neporočnu, bogobojaznu osobu koja se kloni zla. Ako bi netko za sebe mogao reći da je takav vjerojatno bi pomislilo da zbog toga treba biti posebno nagrađen, duhovno i materijalno. Job je zbog svog karaktera bio nagrađen materijalno i duhovno, a idila koja krasi mali broj ljudi bila je dio njegovog života. Imao je veliko imanje, puno materijalnih dobara, veliku obitelj i mnogo prijatelja. Tako je bilo i sa Jobom. Ipak idila je preko noći postala mora…

Job je ostao bez materijalnog imanja, djeca su mu izginula, prijatelji su ga ostavili, zdravlje napustilo… Kušnje koje bi malo ljudi izdržalo postale su njegova svakidašnjica. Netko bi pomislio kako se radi o nepravdi koja je učinjena čovjeku koji ničime nije zaslužio takvu sudbinu. Ipak on nikada ne bi bio uzor da nije prošao kroz sve te nevolje i ustrajao u vjeri u Boga. Ustrajavajući u vjernosti Božjim obećanjima i vjerovanju u Svemogućega, nevolje koje su došle kako kušnje su prošle, a blagoslovi su se pojavili kao potvrda vjernosti i ustrajnosti. Ova knjiga je dobra duhovna terapija posebno u trenutcima kada je ljudima teško. Promišljajući nad njenim porukama utvrđujemo se u vjeri, realnije pristupamo patnji i nevolji te uočavamo da su one dio duhovnog rasta i odrastanja. Ponekad patnja utvrdi ljude u vjeri, ali mnogo puta ih odvede na stranputicu indiferentnosti i nevjere, ipak ideali baš kao i dijamanti, ako nisu izbrušeni, nemaju veliku vrijednost!

U Evanđelju po Luki 17, 5ss opisan je dijalog i pouka koju je Gospodin dao svojim učenicima. Dijalog počinje molbom koju su izrekli tražeći da im poveća vjeru. Naime smatrali su da bogobojazni ljudi trebaju imati mnogo vjere. Na njihovu želju Gospodin odgovara poukom u kojoj im poručuje da količina vjere nije bitna, jer i malo vjere može mnogo učiniti, ali ona treba biti usmjerena u Svemogućeg i treba biti djelatna.

Poslanica Rimljanima 10,9ss upućuje na dvije istine povezane sa spasonosnom vjerom, tj. takvom vjerom koja nas uvodi u vječni život. Prva upućuje na potrebu priznanja da je Isus Krist Gospodin tj. put spasenja, Bog u svoj punini, od vječnosti odabran Božji sin. Po njemu dolazimo do Boga i primamo vječni život. Druga činjenica podsjeća da je potrebno prihvatiti Kristovo uskrsnuće kao povijesni, a ne mitološki čin. Pretpostavka kako je događaj povijesni daje kršćanstvu posebnu težinu, poručuje da su riječi i vjerovanja koja nam se po tom nauku naviještaju mnogo više od religije. Kristovo uskrsnuće govori kako je njegov nauk ono za što je tvrdio da jeste; put kojim je dobro ići, vjerovanja koja možemo sa sigurnošću slijediti.

Treće poglavlje starozavjetne knjige proroka Daniela donosi tri poruke povezane sa vjerom.

Nalik narodnoj izreci: “Prijatelj se u nevolji poznaje, onda ti i bratom postaje!”, uvjerenja se dokazuju u kušnjama. Ona koja ostaju nakon teškog vremena imaju težinu. To znači da su prava i vrijedna nasljedovanja.

Drugo, istinska uvjerenja se ne napuštaju u teškim situacijama! Postoje oni koji svoje ideale podređuju ciljevima, zbog toga su neki zaključili da su samo interesi vječni. Ipak tako ne bi trebalo biti, ideali se ne bi trebali napuštati kad je teško. Naprotiv onda im se treba okrenuti jer mogu pomoći u prelaženju teških situacija.

Na kraju i temelju ovog primjera zaključujemo kako je Bog uz nas u teškim situacijama! Kada nam je teško i kada se nalazimo u kriznim situacijama imamo osjećaj da smo odbačeni i sami. Zbog toga je dobra terapija za sve one koji se nalaze u krizi osloniti se i biti sa prijateljima. Bog je veličanstven, velik i svemoguć On je iznad nas i daleko veći od nas, On je Stvoritelj, a mi stvorenje. Ipak, ne bi trebalo smetnuti s uma činjenicu da je Bog ne samo nas nebeski Otac nego i prijatelj. A na prijatelja se možemo osloniti, njemu svoje povjerenje pokloniti.

Vjera u Krista Isusa daje smisao, svrhu, puninu i putokaz za život! Po vjeri i kroz vjeru u Krista Isusa dobivam snagu za život, pobjedu nad različitim iskušenjima i izazovima, poticaj za život na zemlji, utjehu za vječni život!

© reformacija.net