«A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto. Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!» Mt 24,32-33
Teški su koraci čovjeka na putu ka istini života. U vremenima u kojem živimo teško se podnosi bol i razočaranja koja nas žestoko izjeda te sve češće postavljamo pitanje: «Kakva su to vremena u kojima živimo?! Zar i pored zdravih očiju ne vidimo, pored zdravih ušiju ne čujemo Riječ Božju, koja nas neprestano upozorava; prema čemu ide čovječanstvo i u što se pretvara čovjek?»
Dovoljno je uzeti Sveto pismo želimo li odgovor na sva teška pitanja te čitamo iz Evanđelja: «Jer će bezbožnost uzeti mah, ljubav će ohladnjeti kod mnogih.» Mt 24,12.
Reći će netko; to i takova vremena prate ljudski rod tisućljećima. Međutim, zar u tolikoj mjeri? Pogledajmo, uočimo sva strašna događanja; ratovi, nemiri, potresi, siromaštvo, glad, bijeda, očaj u kojemu stavi li se ljudski život ne vrijedi ništa! Kako je moguće ne razumjeti sadašnje (ne)vrijeme?!
Prije dvije tisuće godina, Gospodin Isus Krist postavlja to pitanje narodu ali i nama danas, onda je progovorio mnoštvu naroda: «Kad vidite oblak gdje se diže na zapadu, odmah kažete: Bit će kiše, i tako bude. Opazite li da puše jug, kažete: Bit će vrućine, i bude. Licemjeri! Znakove na nebu i zemlji znate tumačiti. Kako to da ne razumijete sadašnje vrijeme?» Lk 12, 54-56. Isus opominje mnoštvo, opominje i nas, ljude koji ne žele to čuti i razumjeti; opominjat će sve dok je svijeta!
Zanimljivo je kako čovjek od davnina, tako i danas, dobro poznaje prirodu i dobro se orijentira prema prirodnim pojavama. Čak se hvali i ponosan je na sva znanja o prirodnim događajima. Na žalost, dobro orijentirani čovjek današnjice, u potpunosti je smiren i nezainteresiran prema jednom drugom; Božjem svijetu za koji možda niti ne želi znati. Neupućenost je u tolikoj mjeri velika te ostavlja čovjeka u potpunoj ravnodušnosti događaja ovih vremena. Nemojmo se čuditi zašto mnogi od nas ne primjećuju znakove posebno bolnih vremena u kojemu živimo.
Zar nam sve to ne ukazuje na tešku svađu, neslogu te razdor između čovjeka i Boga. Stoga je zadatak svakoga čovjeka prepoznati znakove Božjeg djelovanja u svijetu i vremenu u kojemu živi. I ne samo prepoznati, već i razumjeti znakove vremena. Ravnajmo se prema Božjoj riječi, kako bi razumjeli sva ta strašna događanja kroz povijest i današnjicu u kojoj živimo, kako bi razumjeli «posebna i posljednja vremena», koja su za mnoge kršćane, ali ne samo za njih, i teška vremena.
Unatoč strašnim događanjima u ovome svijetu i vremenu u kojemu živimo, unatoč spoznaji kako je Bog tu među nama uvijek prisutan, i na raspolaganju svim ljudima koji su u nevolji, te obećanje kako je s nama do svršetka svijeta, hoće li nam to i malo dotaknuti već ionako otvrdnulo i okorjelo srce. Moralo bi! Jer Božja prisutnost je središnjica čovjekovog života. To ne primijetiti, prijeći preko toga kao da se ništa ne događa, vodi u duhovnu propast.
Vjerujte, Gospodina zanima naročito u «posebnim vremenima», imamo li snage u potpunosti otvoriti srce i razum prema božanskoj istini, bez koje nema ozdravljenja duše, jer samo božanska istina vodi na novi put i u novi život.
Gospodin očekuje od nas, ako već znamo znakove vremena protumačiti na nebu i na zemlji, da se potrudimo odgonetnuti znakove naših dana. Ne znakove prošlih, već znakove današnjih vremena, koja su i te kako očita. Stoga je potrebno duhovna zrelost, da ne budemo više kao djeca već da duhovno sazrjemo u odrasle ljude.
Molitva: Bože oprosti nam što se više posvećujemo ovozemaljskim stvarima nego li nebeskima. Priznajemo, kako živimo u neznanju, te ne shvaćamo kako nam je upravo to nebesko više potrebno i važnije za naš život od zemaljskih stvari. Bože, molimo ukaži nam na to što je najvažnije za naš život. To te molimo u ime Gospodina našega Isusa Krista. Amen! (J.A.)
Reformacijski portal 