“Vjerujemo i priznajemo da su kanonske knjige svetih proroka i apostola, kako u Starom, tako i u Novom zavjetu, istinita Riječ Božja, koja sama po sebi ima vrhovni autoritet, koja ne potiče od ljudi jer je sam Bog govorio patrijarsima, prorocima, apostolima, a još i danas nam govori kroz Sveto pismo.

U ovom Svetom pismu sveopća Crkva nalazi najpotpuniju istinu svega onoga što se odnosi na spasonosnu vjeru, i življenje Bogu ugodnoga života. U svjetlu je toga Bog jasno zapovjedio da se Pismu ništa ne može dodati niti oduzet.

Propovijedanje Riječi Božje jest Riječ Božja. Stoga, kada se u crkvi propovijeda Božja riječ po propovjednicima koji su pozvani, vjerujemo da je naviještana Božja Riječ i nju primaju vjernici, te da nikakvu drugu Božju Riječ ne treba izmišljati ili očekivati s neba.

Treba prihvatiti propovijedanu Riječ, a ne propovjednika koji bi eventualno bio zao ili grješnik, jer sama Božja riječ ostaje uvijek istinita i dobra. Ne smatramo kako je propovijedanje bespotrebno, jer naputci istinske vjere ovise o unutarnjem posvjedočenju Duhu.

Unutrašnje prosvjetljenje ne isključuje vanjsko propovijedanje. On koji nas prosvijetli Duhom Svetim zapovjedio je svojim učenicima; “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.” Mk 16,15. Tako je Pavao u Filipima propovijedao Lidiji, prodavačici kojoj je Gospodin Duhom svojim otvorio srce, Dj 16,14. Pavao je, predivno izrazivši svoju misao, zapisao u Rim 10,17 zaključak, “Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.” Istovremeno smatramo da Bog može prosvijetliti koga hoće i kada hoće, bez izvanjske službe jer je to u Njegovoj moći.” (II HV I)

© reformacija.net