Arhiva Autora: Editor

Protestantizam u Zagrebu

Još se i danas iznose stavovi kako protestantizam nije bio prihvaćeno od ljudi na našim područjima. Istina je kako reformacija zbog djelovanja stranih plaćenika, čije su centrale izvan naše domovine, nije pustila dublje korijene u Hrvatskoj. Istina je kako su oni različitim obmanama, ucjenama i pranjem mozga protestantske vjernike protjerivali, segregirali i zlostavljali.

Stoga donosimo samo kraći prikazati pregled reformacije 16.st. na području Zagreba i okolice. Iz svjedočanstva biskupa Šimuna Erdeődyja doznaje se kako je u Zagrebu bilo dosta protestanata već oko 1534. godine. Organizirano je nekoliko Sinoda, koje su sazvane zbog toga da se zaustavi širenje reformacije.

Zagrebački je biskup Matija Bruman (1558.–1563.) tolerirao protestantsko propovijedanje, jer je i sam volio poslušati propovijed utemeljenu na nauku Evanđelja. Ban Petar Erdődy je podržao reformaciju i pozvao protestantske propovjednike na svoja imanja, zalagao se je za širenje knjiga tiskanih u Biblijskom zavodu u Urachu.

U Stenjevcu je propovijedao župnik Mihajlo Bučić, studirao je u inozemstvu, a bio je protestantski orijentiran. Zbog sukoba sa Franjom Tahyjem morao je otići u Međumurje. Tamo je boravio od 1567.-1571. godine pod zaštitom Zrinskih. Napisao je tri knjige na kajkavskom narječju: Novi zakon, Katekizam ili Kertjanski navuk, te Contra realem praesentiam Corporis Christi in Eucharistiae sacramento. Ni jedan od ovih djela nije sačuvan, uništene su od inkvizitora koji su u spaljivali nepoćudne knjige.

Proganjanje protestantskih patriota Nastavi čitati →

Današnji proročki govor

Osječki most

»To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći. Bi im objavljeno da ne sebi nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nada što se i anđeli žude nadviti.« 1. Pt 1, 10 – 12.

Biblija im značajan broj knjiga koje su proročke tematike. Čak je sedamnaest starozavjetnih knjiga, od trideset devet kanonskih, ove tematike.

Proroci su Pisma bili pobožni ljudi s posebnim osjećajem za onostrano tj. duhovno, ali i zemaljsko, tj. društveno. Bog ih je odabrao kako bi naviještali Božje poruke te progovarali o duhovnim i društvenim temama. Njihova je služba potaknuta od Boga i upućena ljudima, a poruke progovaraju i danas. Ako ih se želi razumjeli treba ih u molitvenom duhu čitati i promišljati. Valja imati u vidu kako to nije samo zapis prošlih vremena te književni spis nego Božja objava. Bitno je razumjeti povijesni okvir te znati komu je izvorno upućena poruka. Proroci su upućivali poruke koje su upozoravale na kršenje saveza koji je Bog ustanovio s čovjekom. Od Božjih se saveznika očekivao život, u zadanim mogućnostima, koji je sukladan Božjim smjernicama.

Temeljni je proročki poticaj poziv na obraćenje i život vjere s Bogom. Njihov govor jasno i nedvosmisleno promiče duhovnu obnovu. Oni pozivaju ljude na život koji će biti ispunjen nadom i vjerom u Boga. Njihova je poruka objava Boga koji se susreće s čovjekom, onoliko koliko čovjek može spoznati Vječnog i Neprolaznog. Proroci jasno i glasno progovaraju o društvenoj nepravdi i rasprostranjenim nepravilnostima. Upućuju na potrebu da se u društvu provodi i potiče pravednost, sve članove pozivaju na odgovorno djelovanje kako bi se zajednica poboljšavala i bila odraz Božje slave. Proroci su naviještali Kristov dolazak, a Njegovo je očitovanje svijetu punina vremena. U punini vremena Bog je poslao svoga Sina kako bi donio pomirbu i navijestio mir. To je radosna vijest o spasenju Božjemu koje je Bog objavio, po i u Kristu. Isusova se proročka misija očituje u prenošenju poruke pomirbe i spasenja. On djeluje i danas, po Duhu Svetomu, daje vjeru, i poziva na izgradnju pravednoga društva.

Proročki je govor današnjice evanđeoski navještaj koji promiče vjeru u Boga po jedinom Spasitelju ‒ Gospodinu Isusu Kristu!

Molitva: Gospode Bože, milostivi i dobrostivi naš nebeski Oče; zahvaljujemo što si progovarao po svetim ljudima, i danas potičeš vjeru te poručuješ kako treba graditi pravedno društvo. Hvalimo te što si objavio načela po kojima možemo znati kojim smjerom ići u osobnom i društvenom životu. Molimo te probudi srca svih kako bi bili odgovorniji i više doprinosili za našu domovinu, te svojim životom slavili tebe koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen! (B. B.)

Huldrych Zwingli: Nacionalni heroj i reformator

Huldrych Zwingli je bio poznati reformator i švicarski domoljub. Svojim je pastoralnim, intelektualnim i društvenim djelovanjem ostavio velikog traga na reformatorsku misao i praksu.

Rano doba

Rođen je 1. siječnja 1484. u dolini Toggenburg u švicarskom kantonu St. Galen. Ne znamo mnogo o njegovom ranom obrazovanju osim da su ga učili otac i ujak. Učio je latinski sa pet godina, podučavao ga je ujak koji je bio svećenik i dekan Wesena i kasnije Basela.

Od 1469. – 1498. je studirao u Bernu, a na Bečkom sveučilištu od 1498. – 1502. Na Sveučilištu u Baselu 1504. je ostvario bakalaureat, a magisterij humanističkih znanosti 1506.g. Pored teološkoga bio je dobro obrazovan u klasičnim jezicima (grčkom i latinskom), rimskoj književnosti, filozofiji i povijesti. U dobi od 27 godina (1511.) postao je svećenik u malom kantonu Glarus. U to vrijeme pokazuje zanimanje za proučavanje crkvenih otaca i Biblije. Njegovo se shvaćanje temeljilo na biblijskom humanizmu i primjeni «principa humanističke hermenautike».

Nastavi čitati →

Isusovi učenici: Kristovi mučenici!

Kada se slikovito želi prikazati; vjerska ili politička mržnja, nesnošljivost i nasilje, jednoumno izražavanje i ponašanje spominje se Bartolomejska noć.

Ona je paradigma vjerskog genocida reformiranih kršćana tj. kalvina ili kako su ih u Francuskoj zvali hugenoti. To je događaj koji je donio progon i pomor velike skupine ljudi zbog toga što su ispovijedali vjeru u Gospodina Isusa Krista. Zbog toga možemo reći kako su to sveci i mučenici kršćanstva. Procjenjuje se da je pobijeno između 50 000 i 100 000 osoba, a puno je veći broj prošao torture inkvizicije: maltretiranja i zlostavljanja.

Bartolomejska se noć zbila na blagdan Sv. Bartolomeja 24. kolovoza 1572.g. započeta je masakrom istaknutih vođa, ali u narednim tjednima i nevinih ljudi, žena i djece. Progon je inicirala i poticala Rimska inkvizicija, a sprovela Katarina Medici i Karlo IX. Iz područja Pariza proširio se po cijeloj Francuskoj i trajao više tjedana.

Nakon tih događaja, preživjeli reformirani kršćani tj. hugenoti velikim su dijelom odselili iz Francuske u današnju Kanadu, pokrajinu Quebec, Švicarsku, Njemački i drugdje. Kako su se francuski kalvini bavili naprednim tehnologijama tog vremena, veliki egzodus građana unazadio je francusko društvo.

Zašto je potrebno podsjećati na ovakve događaje? Općenito je poznato da onaj tko ne uči na pogreškama prošlosti iste ponavlja. Ovi su događaji upozorenje kako nikad i nitko u ime Božje ne smije koristiti nasilje, maltretiranje, terorizam i oružje kao sredstvo uvjeravanja drugoga u istinitost svojih stavova.

Ovaj događaj progovara i onima koji žele biti moralni autoriteti neka prouče prošlost, iz nje nauče lekcije kako se ne treba ponašati i djelovati. Zbog toga je potrebno o grijesima prošlosti govoriti, za dobro budućnosti! (B.B.)

Biblija i tradicija

Današnje vrijeme, između ostaloga, poznato je i po relativiziranju svega, svatko se smatra pozvanim iznosit mišljenje o svemu pa čak i o onomu u što nije upućen. Tako ponašanje dovodi do duhovnog nereda koje posebno šire priučeni propovjednici. Stoga je bitno znati kako se odnositi prema tumačenju i razumijevanju Svetoga pisma, to ne umanjuje činjenicu da vjerenik treba čitati i promišljati Bibliju te imati određeni stav i mišljenje prema onomu što je pročitao.

“Apostol Petar je poučavo kako Sveto pismo nije stvar samovoljnog tumačenja i zato smatramo kako ne može svatko tumačiti Bibliju: 2 Pt 1,20. Ne priznajemo ispravnim ili istinskim ono što se naziva tumačenje Svetoga pisma u okviru rimske tradicije, odnosno, ono što njeni zagovornici žele nametnuti svima.

Prihvaćamo kao pravovaljano i pravilno tumačenje Biblije ono koje je uzeto iz Biblije počevši od naravi jezika na kojem je pisano, okolnosti ondašnjega vremena, tumačenih uspoređenjem nejasnih sa jasnim dijelovima koji se slaže s mjerilom vjere i ljubavi. Tumačenje Svetoga pisma treba doprinjeti proslavljanju Boga i čovjekovu spasenju! Nastavi čitati →