Biblija i duhovnost

Na putu za Emaus

Most u centar

«I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima.» Lk 24,13-15.

U blizini gdje živim staza je koja ide uz tračnice nekadašnje željezničke linije. Ta staza vodi od moga grada do obližnjega mjesta na udaljenosti od sedam milja (11,265 km), što je skoro ista udaljenost između Jeruzalema i Emausa (stih 13). Ako si (u mislima) možete nacrtati sliku vas i vašeg prijatelja kako hodate duž te staze, onda možete zamisliti kako vam to daje dovoljno vremena za razgovor, kao što je i za ono dvoje ljudi, što čitamo u Bibliji, bilo dovoljno za razgovor (stih14) o svemu što se dogodilo u gradu (Jeruzalemu) u zadnjih nekoliko dana. Oni su učinili stvarno (fizičko) putovanje, ali ovaj nam biblijski tekst, također kazuje o drugim putovanjima koje trebamo napraviti.

Na njihovom putovanju, te prve Nedjelje Uskrsa, susrela ih je treća osoba. Mi znamo iz stiha 15 da je to Isus, ali njima još nije bilo dato prepoznati Ga u tom dijelu njihovoga putovanja, stih 16. Privukavši njihovu pažnju, treći ih je putnik čuo i pitao o čemu su raspravljali, stih 17. U tom su času putnici stali, na neko vrijeme, i dvojica suputnika su se smrknuto zagledala niz put. Oni su vodili vrlo ozbiljnu raspravu.

Kleofa, jedini čije nam je ime znano, čudio se ako je taj stranac bio samo u posjeti Jeruzalemu, kako nije mogao čuti o svim događajima koji su uzbunili grad, stih 18. Ljudi u gradu nisu razgovarali ni o čemu drugom. Kako bi itko mogao to propustiti? Te stvari su bile glavna vijest.

Sigurno je Kleofi i njegovom suputniku moralo izgledati da ovaj posjetitelj nije dobro obaviješten, jer stranac je pitao, koje stvari, što se to u gradu nedavno dogodilo, stih 19? Još uvijek nisu shvatili da je taj stranac u stvari bio uskrsli Gospodin Isus o kome su govorili, te su mu počeli objašnjavati što se je događalo, stih 19-24.

Svi ti događaji su bili o čovjeku zvanom Isus iz Nazareta. On je bio moćan propovjednik, ali židovski vođe su organizirale njegovo smaknuće, usprkos nadama da će On učiniti njihov narod slobodnim. Tada, upravo toga jutra, neke žene koje su Ga pratile, rekoše da je njegov grob prazan i da su im anđeoski glasnici poručili da je Isus živ. Drugi otiđoše do groba i nađoše da je prazan, ali tamo ne bijaše jasno vidljive potvrde tvrdnji da je Isus živ. Saslušavši njihovu priču, reakcija stranca, dva je suputnika iznenadila, stih 25: „Kakav ste vi par budala! Kako malo znate što Biblija kaže!“

Sada se je ploča okrenula i umjesto da oni rasprše Njegovo naznanje, On je raspršio njihovo, dajući im intenzivan biblijski tečaj o čemu se u cijelom Starom Zavjetu ima što za reći o smrti Mesije kao Božjem planu Spasenja, stih 26-27. Možete zamisliti, bilo je to objašnjenje koje im je donijelo uvid u cijeli put, stih 28, na što je stranac krenuo dalje, ali oni Ga zadržavaše da ostane s njima jer se dan već bližio kraju, stih 29.

Takva gostoljubivost je važan dio života na Bliskom istoku, kao što je međusobno dijeljenje hrane, a to je bilo tako i kada su iznenada shvatili tko je u stvari bio stranac i tada je nestao, stih 30-31. Sada, njihov razgovor oživje, kako razgovarahu o utjecaju na njih, ovim naučavanjem Biblije, stih 32.

Premda je bilo već kasno, i usprkos činjenici da su tek započeli svoje putovanje, oni se okrenuše natrag istim putem, javiti ostalim učenicima da je istina, Isus je živ, a što je već u Jeruzalemu Šimun potvrdio, stih 33-35. Sada više nije bilo smrknutih lica, već prilično ozarenih, nasmijanih i vjerojatno sa suzama radosnicama zbog ove divne dobre vijesti!

Ovo tjelesno putovanje, bilo je, također, putovanje iz očaja stih 17 u radost, stih 32-35. To je suština samog Uskrsa.

Očaj Velikog petka, nije mogao biti dublji. Nakon iščekivanja na Cvjetnicu, vidjeti Isusa raspetoga manje od tjedan dana kasnije, bilo je bolno za Isusove prijatelje i sljedbenike. To, istina, nije bilo na jednostavnoj osobnoj razini, već na općoj, ljudskoj kada mislimo na uzdanje o narodnom oslobođenju koje je bilo polagano u Njega, stih 21.

Kada su položili Njegovo tijelo u grobnicu, sve je bilo oko Njega ruševinama. S Njegovom smrću završilo je najveće prijateljstvo koje su ikada upoznali i stoljećima dugo očekivane najdraže nade za Kralja koji će ponovno povesti narod.

Ali, duboki očaj Velikog petka izbrisan je još većom radosti Uskrsne nedjelje. Grob je bio prazan. Isus, Mesija je živ. Pobijedio je grijeh, smrt i grob. Na one koji žive u svijetu sjena svjetlo života sada je zasjalo besmrtnim sjajem. Dobra vijest evanđelja, jest, da je uskrsnuće zauzelo svoje mjesto.

Mi objavljujemo svoju vjeru u Boga koji podiže mrtve, pobjeđuje grijeh i odmiče stisak smrti nad nama. Koja je to veličanstvena poruka nade!

To je putovanje koje su Kleofa i njegov sudrug poduzeli putujući iz Jeruzalema u Emaus te prve Nedjelje Uskrsa. To je putovanje koje je sam uzašli Gospodin Isus želio donijeti za vas. U najdubljem očaju koji ste iskusili, evanđelje vas zove da date vjeru onome koji je ustao pobjedonosno iz groba. Ako je On to učinio, postoji li i jedan problem ili sumnja s kojom se suočavamo a da je veća od Njegove snage da pobijedi?

Predajte Mu svoj očaj i dopustite Mu, kroz vjeru u Njegovu snagu uskrsnuća, da ga pretvori u besmrtnu radost. I, sjetite se tražiti Ga u ovoj Uskrsnoj vjeri kadgod vas đavao izaziva u očaj i želi vas lišiti radosti evanđelja.

Također, bilo je to putovanje iz sljepoće u viđenje. Nije li upadljivo da, kada im se je Isus pridružio, dvojica suputnika nisu bila u stanju prepoznati Ga, st.16, ali kasnije njihove su se oči otvorile, st.31, tako da da su Ga mogli prepoznati. Jednom, bijahu slijepi, ali poslije su mogli vidjeti jasno.

U brojnim prigodama u evanđeljima čitamo kako je Isus otvorio oči slijepima, kao (na primjer) čovjeku kojega je sreo kraj puta na Njegovom putu u Jerihon, 18,35-43. Niti jedno Isusovo čudo nije bilo slučajno, sva ona bila su osmišljeni primjeri poruke koju je došao donijeti i o Njemu.

Kada je započeo s javnom službom u sinagogi u Nazaretu, Luka 4,18-19, naš je Gospodin citirao iz Izaije 61, gdje je nazvan njegovim Mesijanskim Proglasom (Manifestom). U njemu je određeno da je Duh Gospodinov nad njim da proglasi “ozdravljenje vida slijepima”. Kada je Ivan Krstitelj bio u tamnici i mučen sumnjama je li Naš Gospodin obećani Mesija, odgovor koji mu je dao Isus je iz činjenica o njegovoj službi, uključujući da slijepima vraća vid, 7,22.

Tako dok je Isus ozdravljivao slijepog čovjeka izvan Jerihona, u evanđeljima zapisanog imenom Bartimej (Marko 10,46-52), neposredno nakon što je bilo rečeno da su Njegovi učenici slijepi na tvrdnju o Njegovoj smrti, 18,31-34. Luka nam govori da je Njegovo mišljenje bilo skriveno od njih, 18,34. Oni su trebali krenuti na putovanje na putu od sljepoće do viđenja Isusa, kako su Kleofa I njegov sudrug učinili na tu prvu večer Uskrsne nedjelje.

To je putovanje koje i mi isto trebamo učiniti. Zapamtite da su čak i oni koji su bili najbliži Isusu, bili slijepi na istinu o Njemu. Dakle, ako su vam bliska događanja o Uskrsu, ili ste dugogodišnji član crkve, vi također možete biti slijepi na istinu o Isusu.

Duhovna sljepoća je u stvari prirodno stanje zbog našeg ljudskog iskustva. Naša jedina nada je da za Boga otvorimo oči duhovnog razumijevanja, tako da možemo vidjeti jasno dok dajemo svoju vjeru u Uskrslog Krista.

Isus je pitao slijepca, 18,41, “Što želiš da učinim za tebe?” i njegov je odgovor bio “Gospodine, želim vidjeti.” Ove Uskrsne nedjelje Gospodin Isus želi te odvesti na putovanje od sljepoće do viđenja, hoćeš li ga upitati da ti otvori oči prema Njemu?

Ovo je putovanje od očaja do radosti, od sljepoće do viđenja, također od zbunjenih umova do vrućih srca
Kleofa i njegov suputnik, bili su smrknuti kada su napustili Jeruzalem dijelom i zbog toga što su bili zbunjeni o Gospodinu Isusu i djelu koje došao učiniti. U njihovoj zbunjenosti ništa nije imalo smisla.

Pogledaj kako su opisali Isusa u stih 19 kao “proroka.” Uloga proroka je govoriti ljudima u ime Boga. Bila je to važna uloga i proroci kao Izaija, Jeremija, Mihej i drugi, bili su držani najvećima. Ipak, kada sve ogolimo, proroci su u biti govornici, teklići i glasonoše.

Ali Isus nije bio samo glasonoša; On je bio Bog koje uzeo ljudsko tijelo da nam se obrati izravno. On nije bio jedan u dugom nizu proroka, On pripada u daleko veću i ujedno jedinstvenu vrstu, Bog Sin, druga osoba vječnoga Trojstva. On jednostavno ne spada ni u jedan oblik koji možemo stvoriti, jer On je Onaj koji je stvorio nas i sve što jest.

Ne samo da su bili zbunjeni mišlju tko je Isus bio, zbunilo ih je što je došao učiniti. Može li utjelovljen Bog Sin biti zabrinut samo slobodom jednog naroda na zemlji? Je li Njegov plan otkupiti samo narod Izraela, stih 21? Nije li njegova prvenstvena briga navijestiti oslobođenje od grijeha i smrti za sve narode na zemlji?

Te prve Nedjelje Uskrsa, Gospodin Isus želio je privesti Kleofu i njegovog suputnika na putovanju od zbunjenih misli o Njemu do vrućih srca prema Njemu. Ove nedjelje Uskrsa On nam želi pružiti isto putovanje.

Kako On to čini i kako On to čini za nas? Odgovor je kroz objašnjenje u Svetom Pismu, stih 26. Zato je biblijska objava središnja poruka zajednice obitelji Božjeg naroda, Crkve. Dok Biblija propovijeda Božja obećanja, objašnjava i određuje Njegovu istinu, tako našu zbunjenost tko je Bog i koje su Mu namjere mogu biti otklonjene.

Zapamtite da su oruđe, koje je koristio Isus da ukloni neznanje o sebi bili Mojsije i svi Proroci koji su u knjigama koje sada zovemo Stari Zavjet. Ima ih koji misle da ako želimo saznati o Isusu, da to možemo samo iz Novog Zavjeta, ali ovdje saznajemo da možemo naučiti o Njemu također i u Starom Zavjetu čitamo također, vrlo jasno u Starom Zavjetu. U stvari, ako zanemarimo Stari Zavjet propuštamo mnogo od onoga što nam je Gospodin Isus želio reći o sebi. Kršćani su oduvijek bili ljudi “cjelovite Biblije, ne samo polovice Knjige.

Zašto je to tako? To je zato jer nam je rečeno da cijeli Stari zavjet, kao i Novi, govori o Gospodinu Isusu Kristu, st.27. Tako ako čitamo u Postanku ili 1. Samuelovoj ili Danijelovoj bit će nam ukazano na Krista, isto koliko u Mateju, Rimljanima ili Otkrivenju.

Od Boga izabran način da se otkloni zabuna oko Gospodina Isusa bila je i zauvijek ostaje Biblija, pa nam ovaj Uskrs daje priliku za obnovu vaše predanosti za ispravno i ozbiljno proučavanje Riječi Božje.
Ali zapamtite, putovanje koje vam Bog donosi je on od zbunjenih misli prema vrućim srcima. Znanje u glavi je dobro, ali bez puta do srca koje vodi naše žudnje, strasti, osjećaje i ljubav, malo vrijedi.

Ona dva suputnika govore nam kako su njihova srca usplamtjela kako ih je Isus podučio na putu, stih 32. Nije li to divno biti na naučavanju Biblije? Crkva je puna zbunjujućih mišljenja o mnogim stvarima uključujući o samom Isusu, a to je u velikoj mjeri zbog zanemarivanja Svetog pisma. Ali, pored otklanjanja zbunjujućih razmišljanja, ovom ćemo molitvom Bogu usplamtjeti naša srca, kako to čitamo i naučavamo u Bibliji. Neka ovaj Uskrs učini vašu molitvu Bogu da usplamte vaša srca prema istini o uskrslom Gospodinu Isusu tako da strast vašeg srca bude za poznavanjem, ljubavi slijednjom i služenjem Njega zauvijek. Ako je to postala tvoja molitva, onda se je tvoje današnje putovanje isplatilo. (D.M.)

© reformacija.net

Rasprava

Komentari su isključeni.

WEB PAGE TRANSLATOR

arhiva