Današnje vrijeme, između ostaloga, poznato je i po relativiziranju svega, svatko se smatra pozvanim iznosit mišljenje o svemu pa čak i o onomu u što nije upućen. Tako ponašanje dovodi do duhovnog nereda koje posebno šire priučeni propovjednici. Stoga je bitno znati kako se odnositi prema tumačenju i razumijevanju Svetoga pisma, to ne umanjuje činjenicu da vjerenik treba čitati i promišljati Bibliju te imati određeni stav i mišljenje prema onomu što je pročitao.
“Apostol Petar je poučavo kako Sveto pismo nije stvar samovoljnog tumačenja i zato smatramo kako ne može svatko tumačiti Bibliju: 2 Pt 1,20. Ne priznajemo ispravnim ili istinskim ono što se naziva tumačenje Svetoga pisma u okviru rimske tradicije, odnosno, ono što njeni zagovornici žele nametnuti svima.
Prihvaćamo kao pravovaljano i pravilno tumačenje Biblije ono koje je uzeto iz Biblije počevši od naravi jezika na kojem je pisano, okolnosti ondašnjega vremena, tumačenih uspoređenjem nejasnih sa jasnim dijelovima koji se slaže s mjerilom vjere i ljubavi. Tumačenje Svetoga pisma treba doprinjeti proslavljanju Boga i čovjekovu spasenju!
Želimo istaknuti kako ne odbacujemo tumačenja svetih grčih i latinskih otaca, niti odbacujemo njihove polemike i rasprave glede svetinja dokle god su utemeljene na Svetom pismu, ali se od njih ponizno ograđujemo ako su postavljene drukčije od ili su čak nasuprot Bibliji. Mislimo da ne činimo ništa loše po ovom pitanju, jer ih vidimo kao one koji se ne mogu izjednačiti s Pismom, nego nas potiču na dokazivanje o njihovom odstupanju ili pristajanju uz Pismo. Također nam pokazuju trebamo li prihvatiti njihovu svetopisamsku podlogu ili odbaciti njihovo odstupanje od nje.
Istom prosudbom gledamo naloge koncilskih zakona i kanona. Zato si ne dopuštamo u spornim pitanjima religije i vjerskih nejasnoća raspravljati pozivanjem samo na crkvene oce ili koncile, još manje sa starom predajom, mnoštvom istomišljenika ili drevnih propisa. Priznajem Boga za jedinoga suca koji po Pismu određuje što je ispravno, a što nije, što trebamo nasljedovati, a što ne. Priznajemo prosuđivanje pobožnih ljudi poučenih Svetim pismom. Protok je Jeremija u suglasnosti s drugim prorocima žestoko osudio skupštinu svećenstva koje se usprotivilo Zakonu Božjem, tako nas ustrajno upozorava da ne slušamo vjerske autoritete, niti kročimo njihovim putovima, ako su skrenuli s puta Božjega.
Na isti način odbacujemo ljudske predaje, ma koliko milozvučne, čak ako se smatraju «božanske» ili «apostolske» jer nisu predane Crkvi po zapovjedi Isusovih apostola; čak ako su i po rukopolaganju predane u nasljeđe, koje nakon što se usporede sa Svetim pismo, pokažu neslaganje, time potvrđuju kako nisu apostolskog nasljeđa. Jer kao što apostoli nisu bili u proturječju tako ni njihovi nasljednici nisu uspostavili ono što je protuslovno apostolima. Štoviše, bilo bi loše dokazivati da su apostoli propovijedali nešto drugo od onoga što je napisano u njihovim spisima.” II.HV2
Reformacijski portal 
Sveta Pisma je važno sagledavati s obzirom na duh vremena i kulture u kojima su pisana. Mnogi kritiziraju Bibliju bez sagledavanja konteksta, odnosno izvlačenjem pojedinih dijelova iz cjeline. Sveto Pismo se cjelovito može shvatiti samo ako se pristupa s vjerom.
Biblija je knjiga, koja nam daje svjedočanstvo o Bogu, o Božjem djelovanjuKroz Bibliju Bog progovara čovjeku.Želimo li da progovori i nama moramo je proučavati da saznamo što nam Bog poručuje .Zato nije svejedno kako i koliko proučavamo Bibliju, a još je važnije kako je tumačimo i tko je tumači.
Mislim da baš zbog pogrešnog razumijevanja i pogrešnog tumačenja i ima toliko različitosti, odnosno toliko konfesija
Valja naglasiti tumacenje Biblije u sklopu Crkve. Ako se Biblija cita izvan zajednice ili odvojeno od Crkve to sigurno ne moze dati pravilnu duhovnost.
Slažem se sa Berijem, ali dodajem da “ne može dati pravilnu duhovnost” ako pojedinac sam ne čita i ne proučava Bibliju