Još se i danas iznose stavovi kako protestantizam nije bio prihvaćeno od ljudi na našim područjima. Istina je kako reformacija zbog djelovanja stranih plaćenika, čije su centrale izvan naše domovine, nije pustila dublje korijene u Hrvatskoj. Istina je kako su oni različitim obmanama, ucjenama i pranjem mozga protestantske vjernike protjerivali, segregirali i zlostavljali.

Stoga donosimo samo kraći prikazati pregled reformacije 16.st. na području Zagreba i okolice. Iz svjedočanstva biskupa Šimuna Erdeődyja doznaje se kako je u Zagrebu bilo dosta protestanata već oko 1534. godine. Organizirano je nekoliko Sinoda, koje su sazvane zbog toga da se zaustavi širenje reformacije.

Zagrebački je biskup Matija Bruman (1558.–1563.) tolerirao protestantsko propovijedanje, jer je i sam volio poslušati propovijed utemeljenu na nauku Evanđelja. Ban Petar Erdődy je podržao reformaciju i pozvao protestantske propovjednike na svoja imanja, zalagao se je za širenje knjiga tiskanih u Biblijskom zavodu u Urachu.

U Stenjevcu je propovijedao župnik Mihajlo Bučić, studirao je u inozemstvu, a bio je protestantski orijentiran. Zbog sukoba sa Franjom Tahyjem morao je otići u Međumurje. Tamo je boravio od 1567.-1571. godine pod zaštitom Zrinskih. Napisao je tri knjige na kajkavskom narječju: Novi zakon, Katekizam ili Kertjanski navuk, te Contra realem praesentiam Corporis Christi in Eucharistiae sacramento. Ni jedan od ovih djela nije sačuvan, uništene su od inkvizitora koji su u spaljivali nepoćudne knjige.

Proganjanje protestantskih patriota

Više je Sinoda održano kako bi se organizirao progon hrvatskih protestanta; 1570., 1572. i 1574.g. Na posljednjoj je sinodi Mihajlo Bučić, hrvatski domoljub, osuđen jer je tiskao knjige te radio na prosvjećivanju puka.

Protestantizam je u Zagrebu i okolici bio jak, te je unatoč progonima segregatorima trebalo više od stotinu godina da ga skoro u potpunosti uništite. Bile su zabranjene glagoljaške i hrvatske crkvene protestantske knjige, te zamijenjene latinskim knjigama. Protestantizam se utvrdio na pokupskim imanjima knezova Zrinskih, Dubrovačkom, Ozaljskom, Ribničkom i Vivodinskom.

U Ribniku i oko Ozlja djelovao je propovjednika Petar Lukić. On je, uz Grgura Vlahovića, bio jedan od navjestitelja reformatorskoga nauka. Poslije je morao napustiti svoju domovinu zbog toga što su strani plaćenici vršili pritisak na hrvatske protestantske domoljube.

Samobor je, također, bio poznat po protestantskom djelovanju. Tamo su nauk Svetoga pisma naviještali i njemački rudari, o čemu svjedoče spisi fra. Franje Glavinića iz 1628. godine. Gospodar je grada bio Barun Krsto Ungnad, koji je pomagao protestantima, te je dijelio hrvatske protestantske knjige. Nakon njegove smrti kćerka Ana Marija Ungnad otela je protestantima crkvu Blažene Djevice Marije.

Donja Stubica imala je protestantsku zajednicu. Prema svjedočenju Benka Vinkovića – Zagrebačkog biskupa (1637.- 1642.) to je bilo važno protestantsko sjedište. Treba napomenuti i baruna Nikolu Mlakovačkoga koji je bio vjeran protestantskim učenjima. Biskup Vinković mu je prijetio izopćenjem i oduzimanjem imovine. Barun se nije bojao prijetnji nego je poručio kako je on «svoj na svom» u Hrvatskoj, i Ugarskoj, pa će naći mjesto gdje će moći slobodno živjeti. Strani plaćenici nisu uspjeli opljačkati njegovu imovinu, što su inače često činili, a njegovi su još dugo ostali vjerni protestantskom nauku.

Dugo vremena protestantizma se je održavao u hrvatskom kolektivitetu, ali budući su zajednice bile male nisu mogle izdržati pritiske, segregaciju i nerijetko pljačku imovine. Ipak je opstao do danas te postao trajno svjedočanstvo i primjer vjere u Boga. (ČS)

© reformacija.net