“Poslije šest dana uze Isus sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih nasamo na goru visoku. Tada se preobrazi pred njima. Haljine njegove postadoše sjajno bijele, kako ih ne može ni jedan bjelilac obijeliti na zemlji. Ukaza im se Ilija s Mojsijem u razgovoru s Isusom. Tada progovori Petar i reče Isusu: “Učitelju, dobro je, da smo ovdje. Načinit ćemo tri sjenice: “tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” On nije znao što govori, tako su bili uplašeni. Tada dođe oblak i zasjeni ih. Iz oblaka povika glas: “Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte!” Kad pogledaše oko sebe, najedanput ne vidješe nikoga osim Isusa sama. Kad su silazili s gore, naloži im, da nikome ne pripovijedaju o tom ukazanju, dok Sin čovječji ne uskrsne od mrtvih.” Marko 9,2-9

Zapis Evanđelja po Marku, između ostalog, donosi događaj iz života Gospodina i njegovih učenika: Petra, Jakova i Ivana. Vrlo sličan zapis nalazimo u Matej 17,1-13 i Luka 9, 28-36. Iako nije precizirao, osim da je gora vrlo visoka, može se pretpostaviti da je to bilo na brdu Hermon (2814m). U podnožju je tog brda bio grad Cezereja Filipova, te izvor rijeke Jordan.

Gospodin je sa svojim apostolima otišao na molitvu i tada se je dogodila transfiguracija, a cjeli je događaj bio popraćen posebnom i vrlo intenzivnom prisutnošću Boga. Učenici su ostali začuđeni, apostol Petar je zbunjen počeo nepovezano pričati. Gospodin se susreo sa dvojicom, već tada davno preminulih, vrlo značajnih osoba Staroga zavjeta: Mojsijem i Ilijom. Obojica su bili velikani službe Gospodnje te predani navještaju istina o Bogu. Oni su Gospodina tješili i razgovarali o događajima koji će se zbiti.

Centralna je rečenica, poticaj Božji: “Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte!“. To je svjedočanstvo Boga o Isusu. Gospodin Isus Krist je Sin Božji, konačna i najveća objava Boga. U njemu se je Bog objavio u punini, a njegove su riječi upućene i potvrđene od Boga. Bog potvrđuje Isusa: On ga šalje na svijet, On mu daje službu i On ga uskrišava od mrtvih. Isus je Sin Božji što će reći da je iste biti kao Bog, dakle nije nastao ili je stvoren nego postoji od uvijek i zauvijek; od kada je Bog od tada je Sin i Duh Sveti. U trenutku ljudske povijesti Bog se je po Isusu pokazao cijelomu svijetu. Tako danas svi koji vjeruju imaju milost Božju u svomu životu.

Poticaji za današnje doba

Evanđelista ne izmišlja lijepu priču nego svjedoči i daje poticaje ljudima današnjice. Vjernici trebaju znati kako su zapisi Svetoga pisma istinita svjedočanstva vjere i nada za sadašnji život. Vjera je u Boga najdublji dio čovjeka. Tko doživljava Božje impulse ima nadu za život. Evanđeoska su svjedočanstva utjeha za život jer jasno govore kako je Bog živ i djeluje u dušama onih koje je pozvao sebi.

Boravak s Bogom, ovdje to treba razumjeti kao molitvu koja se upućuje Bogu, donosi mir i blagoslov u život. Mir je od Boga stanje duha koje se ne može proizvesti metodama i tehnikama. Ono nastaje po milosti, a produbljuje se kroz život vjere i molitve Bogu. Molitva Bogu uvodi u ono što bi mogli opisati riječju blagoslov. To je stanje duha koje je prožeto dobrom, radošću i mirom. Taj mir prožima nutrinu, i nije uvjetovan okolnostima života tj. koliko se ima ili nema materijalnoga, čak ni činjenicom jeli ili nije osoba zdrava.

Gora je slave Gospodnje vidljiva danas u onima koji Boga vjeruju i koji s Bogom po vjeri kroz molitvu žive!

Molitva: Gospodine Bože ti prožimaš srca slavom svojom! Molim te podari nam svoju slavu, milost i mir u srca. Molimo te vodi nas svaki dan kroz život kako bi Gora tvoja bila dio našega duhovnoga života. Zahvaljujemo za objavu Svetoga pisma koje jasno i nedvosmisleno poručuje kakav si, i kakav je tvoj Sin koji je naš Spasitelj! U njegovo ime te molimo. Amen! (B.B.)

© reformacija.net