Biblija i duhovnost

Božji zakoni u Dekalogu

Dekalog - Dore

(Biblijsko čitanje Izl 20,1-17)

Kada netko želi napisati esej, izložiti neku tezu, realizirati neki projekt ili o nečemu izvijestiti, onda se trudi ići što više u širinu, ne bi li ostavio utisak o velikoj važnosti uratka u izradu kojega je uložio silan trud. S druge strane, ako ste osoba koja takav rad treba pročitati, onda će vam draži biti sažetak, napisan na jednom listu A4 formata, jednostavan za razumijevanje i korištenje.

Biblija je velika knjiga i treba nam više od jednog životnog vijeka za njezino pažljivo proučavanje, ali ako želimo sažeti na jednoj stranici njezin sadržaj onda će pravi pogodak biti Deset zapovijedi, ili još kraći sažetak koji nam je u Isusovim riječima u Evanđelju po Mateju: «Kad doznaše farizeji da je saduceje ušutkao, sabraše se i jedan od njih, učitelj zakona, stavi ga na kušnju i upita: ‘Učitelju, koja je zapovijed najveća u zakonu?’ On mu odgovori: ‘Ljubi Gospodina svojega Boga svim svojim srcem, svom svojom dušom i svom svojom misli! To je najveća i prva zapovijed. Druga je ovoj jednaka: Ljubi svojega bližnjega kao samoga sebe! O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.’» (Mt 22,34-40).

Tih deset rečenica (Dekalog) su toliko važne za nas i trebamo ih dobro znati, tako da su one jedini dio Biblije koji je pohranjen u Zavjetnom kovčegu i udomljen u Svetinji nad svetinjama u Svetohraništu i potom u Hramu, što možemo pročitati u Knjizi Ponovljenog zakona (Pnz 10,5).

Tih Deset zapovijedi možemo razumijeti kroz dva poglavlja: prvih četiri je o našoj ljubavi prema Bogu iz sveg srca, duše, uma i snage i drugih šest o ljubavi za bližnje kao prema sebi samima, kako je to Isus sažeo u evanđeljima.

Sada ćemo zastati i vratiti se malo unatrag da ih sagledamo kao cjelinu i upitamo se koja je njihova vrijednost za nas u našem svakodnevnom životu. Međutim, kao prvo treba postaviti jedno pitanje: ako su Deset zapovijedi samo za narod Izraela, znače li te Zapovijedi išta i nama? Kako ćemo razumjeti napisano u Rimljanima (Rim 7,6), «sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova». U prošlosti, a još i sada, bilo je ljudi koji su to tumačili kao zastarjeli Božji zakon koji se na nas više ne odnosi. To je pogrješno i dolazi od nerazumijevanja Pavlovih riječi u Poslanici Rimljanima (Rim 7). On ne oslobađa kršćane od poslušnosti Božjem Zakonu, već nas upućuje da je poslušnost Zakonu put stjecanja Spasenja. Ako se Božji Zakon razumije ispravno, kako je sažeto dat u Dekalogu, onda će njegovo značenje vrijediti Božjem narodu svugdje i u svako doba.

Sjetimo se situacije u kojoj je Bog izrekao svoje Zapovijedi (Izl 20,1-2): «Onda Bog izgovori sve ove riječi: ‘Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.’» To su riječi milosrđa i slobode, a ne zapovjedanja. Bog im nije rekao «Trebate se držati ovih Deset zapovijedi i ako budete dovoljno dobri dopustit ću vam da pobjegnete od ropstva u Egiptu». Nikako! Bog je izbavio svoj narod od ropstva zbog svoga zavjeta ljubavi prema njima. Svojom im je milošću dao slobodu, ali ne slobodu koja bi mudrošću Božjih Zapovijedi bila teška kao ropstvo. Pomislite što bi se dogodilo slomom zakona i reda, nastalo je pljačkanje, nasilje i anarhija.

S druge strane, kada ljudi poštuju Božja pravila, onda poštuju jedni druge i svi žive zajedno u skladu i radosti. Tako, kao Božji narod oslobođen od grijeha ropstva, u slobodi koju nam je dao Duh, u cijelosti nam trebaju i za nas važe za naše dobro Deset Božjih Zapovijedi.

Da izbjegnemo svako nerazumijevanje, važno je znati svaku značajku koja je u Zakonu datom po Božjoj Riječi. Božji Zakon koji smo primili nije obredni zakon Starog zavjeta koji nalazimo u mnoštvu zapisa o životu i smrti Isusa, niti se traži da se pridržavamo zakonskih odredbi kojih su se trebali pridržavati Židovi u Starom zavjetu, jer mi nismo jedini narod na posebnom mjestu. Ali, mi smo obvezni poštivati Dekalog, ponekad zvanih Zakonom morala, jer time iskazujemo svetost Boga kao bezvremenog uzorka svetosti za Njegov narod. Razumjevajući sve to, pogledajmo što Zapovijedi znače za svakog od nas.

Prva je vrijednost u tome što nas Zakon upućuje na naš grijeh (Rim 7,7). Koliko se puta dnevno pogledate u ogledalo? Ja to ne činim jako često, možda je to i očito. Osim kada se brijem ili vežem kravatu, ne mogu zamisliti neku drugu situaciju u kojoj se ogledam u ogledalu. S druge strane, ima ljudi koji ne mogu, a da ne prođu kraj ogledala, ogledaju se i popravljaju ono što vide. Ogledala su korisne stvari i bili bi izgubljeni bez njih. Biblija nam u Jakovljevoj poslanici (Jak 1,23-25) opisuje ono što on naziva savršen Božji Zakon koji nam daje slobodu i usporedbu sa ogledalom.

Kada se ogledamo u takvom ogledalu, onda vidimo kakvi smo ustvari, pa makar nas to i pogodilo. Bog misli za naše dobro. Postoji jedan evangelizacijski program koji se zove Put Učitelja u kojem se koriste Božji zakon kao ogledalo na vrlo izravan način. Netko započinje taj program za uobičajen početni razgovor pitanjem: «Doživljavaš li se kao dobra osoba?» Kada upitani odgovori pozitivno, tada ga evangelizator porovodi sustavno kroz Zakon: «Jesi li ikada lagao? Jesi li ikada nešto ukrao, bio bezobziran prema vrijednosti ukradenog? Jesi li ikada nekoga gledao s požudom?» Nakon toga se izrađuje kratki sažetak ispitanikovih odgovora i pitanje koje se nakon toga postavlja odnosi se na vječno blagostanje ispitanika: «U svjetlu tvojih odgovora, kada bi ti Bog sudio po pravilima Deset Zapovijedi, što misliš, bi li te proglasili nevinim ili krivim i bi li išao u raj ili pakao?». To je izravan, ali ne i bezrazložan pristup, koji ima za posljedicu koristeći Božji Zakon u Deset zapovijedi kao ogledalo postavljeno pred nas da se vidimo u njemu kakvi stvarno jesmo.

Apostol Pavao na isti način promišlja Deset Zapovijedi u svojoj Poslanici (Rim7,7). U Poslanici on kaže da je Zakon dobra stvar i ističe jednu od deset Zapovijedi: ne poželi, nemoj strasno žudjeti za nečim što drugi posjeduje. Ranije, Pavao je mislio da je vrlo dobra, čak vrlo sveta osoba. On je bio Farizej koji se besprijekorno držao svakog od 613 propisanih zakona. Ogledao se u ogledalu svaki dan i mislio o sebi kako je dobar čovjek. Ali kada je pogledao u Božji zakon i došao do ove jedne Zapovijedi otkrila mu se pred očima prava narav njegove duše. On je shvatio da nije ono što je mislio o sebi, naprotiv, bio je grješnik u Božjim očima, ali nesposoban sam se izvući iz toga.

Što vidiš kada se pogledašu ogledalo? Kada pretražiš svih ovih Deset zapovijedi kazuju li ti one pravu istinu o tebi i možeš li se suočiti s tim? Bog izlaže tvoju pravu narav u tom ogledalu za tvoje dobro, a to nas vodi do druge vrijednosti Dekalog za nas. Ujutro kada se pogledamo u ogledalo i ne vidimo baš lijepi prizor, prvo nam sine potražiti rješenje bilo to obrijati se, ili počešljati se. Kada se pogledamo u ogledalo Božjeg Zakona, posebno u Deset Zapovijedi, kuda nas to vodi? Jedna od opcija je maknuti «ogledalo» i praviti se da što god si vidio zapravo ne postoji. Jasno, to nije pravo rješenje, to je samo bijeg od stvarnosti. Ipak, to je nešto što većina čini. Lakše je zataškati istinu koju nam Bog otkriva o nama i dalje «slikati» izmišljenu sliku o sebi u kojoj izgledamo savršeno, ili barem ne tako loše. Tako, mi nikada ne priznajemo što smo: beznadni grješnici koji opetovano kršimo Božje Zakone.

Druga je mogućnost, pokušati se, uz veliki trud, promijeniti: češljajući kosu na drugi način, promjenom odjeće koju nosimo, ili na neki drugi način prerušimo istinu o sebi kakvi uistinu jesmo.
Opet, to je ono što većina ljudi pokušava uraditi, ponekad s puno energije i uvjerenosti. Svjesni koliko padaju dalje od Božjeg Zakona oni se i trude, što jače mogu, držati se dalje od Božjih Zakona.

To je ono što Dr. Katie Carr želi učiniti u knjizi Nicka Hornbya «Kako biti dobar». To nije kršćanska knjiga i ne preporučujem ju za crkvenu knjižnicu. Ali, iznenađujuće je da netko tko nije kršćanin napiše knjigu koja je tako u suglasju s Biblijom u svojoj ključnoj ideji. Dio ove mračne komedije, jest priča kako se Katie uz ozbiljne napore trudi držati Deset Zapovijedi, ali uvijek ostaje prikraćena. Pažljivim promatranjem života, Nick Hornby koristi njezinu osobnost kao primjer svih nas i našeg stalnog neuspjhe u težnji da budemo dobri po mjerilima Božjeg zakona. Na kraju knjige, Katie jednostavno odustaje od izazova i samo pokušava činiti najbolje što može, kao što to i većina ljudi čini.

Ali, Biblija ima bolji odgovor nego što je odustajanje. Jednom kada nam je „ogledalo“ Božjeg Zakona dalo jasnu sliku tko smo i pokazalo nam da je izbjegavanje istine i traženje vlastitog rješenja besmisleno, onda nas to vodi dalje u boljitak. Poslušajte poruku nade koju Apostol Pavao govori u Poslanici Galaćanima «Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo» (Gal 3,24). Vrijednost Božjeg Zakona je pomoć nama grješnicima pri razumijevanju kako ne možemo sami sebe spasiti, te jasno uočavanje kako je dobra vijest Evanđelje Isusa Krista, koji je naš Spasitelj!

Ako pogledamo u «ogledalo» Božjeg Zakona, rješenje koje Bog ima za problem tvoga grijeha jest u pogledu na Isusa. Promotri Njegov život i kako se on savršeno držao svih tih Zakona za nas. Tako i kada je ponudio svoj život da smrću plati kaznu za tvoje grijehe, učinio je to bezgrješno i životom koji je dao za sve koji mu daju svoju vjeru, njihov je grijeh slomljen. Dokle se god kršćani budu držali Deset Zapovijedi, a da im to prestane biti teret nego užitak, to znači da slijedimo način života našega Gospodina kojega volimo, klanjamo mu se i želimo biti kao On.

Ovo nas vodi trećoj vrijednosti Božjeg Zakona, što čitamo u Evanđelju po Ivanu (Iv 14,15). Osoba, koja je vidjela stvarnost svoga grijeha u ogledalu Zakona, potom bila kroz Zakon upućena u vjeru u Krista samoga kao njenog Spasitelja, ima još jednu životnu korist od Zakona: pokazati drugima kako živjeti vjerom ispunjen život ljubavi za Gospodina koji ih je spasio. Isus je to jasno predočio svojim učenicima u noći uoči svoje smrti: «Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati» (Iv 14,15). Kao što su tek oslobođeni sužnji iz egipatskog ropstva željeli znati kako mudro koristiti slobodu po Božjem zakonu, tako to žele znati i današnji kršćani. Bog je to učinio vrlo jednostavno za nas, dao nam je Zakon. Ako živimo život za život ljubavi prema Gospodinu koji nas je spasio, onda će biti obilježen radosnom poslušnošću Božjem zakonu, potpomognut snagom Duha Svetoga koji živi u nama.

Jesu li Deset zapovijedi put koji vidite? Razumijete li da u poslušnosti Njemu, datoj od Boga za vaše dobro, pokazujete ljubav za Gospodina Isusa oblikujući svoj život da bude kao Njegov? Ove Zapovijedi ne ograničavaju vašu slobodu, nego vam omogućuju uživanje u slobodi koju imamo u Kristu, više potpune ljubavi za Boga i jedni za druge – to je uzorak svetosti!

Iskoristimo mogućnost koja nam je data ovim i sa dva pitanja iz New City katekizma. Pogledajmo u njih kao u ogledalo, neka nam pokažu pravu narav onoga što smo u Božjim očima. Također, dopusti da te ove Zapovijedi vode i postavi svoju vjeru u Krista kao svog Spasitelja, koji je jedina bezgrješna osoba ikad koja se drži svake od Zapovijedi. Konačno, neka ove Zapovijedi oblikuju način vašeg života da bude kao Kristov. Uzmite mogućnost za osobno promišljanje i obnovu dopuštajući ovim Zapovijedima da vam budu životni obrazac, dopuštaju vam da oblikujete svoju slobodu u Kristu na način koji izražava našu ljubav prema Njemu i jednih prema drugima.

Autor: D.Moore (F.K.J.)
Oglasi

Rasprava

Komentari su isključeni.

arhiva