Zamislimo državu u kojoj ljudi žive kao u prvoj kršćanskoj zajednici. Svi rade koliko mogu, a dobivaju prema svojim potrebama. Vlada harmonija i ljubav, svi su zadovoljni, nema gladi, svi žive ispunjenim i sretnim životom. Partija će pod vodstvom ljubljenog vođe provesti ovu zamisao. Narod treba slušati, iskazivati nesebičnu ljubav, odanost i podanost partiji i vođi…
Ovako bi se mogao opisati jedna od mnogih komunističkih propagandnih pamfleta i poruka koje su desetljećima zatupljivale naraštaje lažnom nadom. Njezini najodaniji sinovi i plaćenici, sada uglavnom umirovljeni i zbrinuti, partijski podojnici, te simpatizeri i dalje slijepo i poslušno održavaju kult neostvarene, i nepostojeće države sreće. Poput slijepih sljedbenika sekularne sekte ljube mrtvu ideologiju i vođu koji nije ostvario ono što je obećavao, a za neuspjeh ideologije i partije okrivljuju one koji su se drznuli misliti i propagirati: vjeru u Boga, demokraciju i slobodo tržište, njima tri omražena ideala.
Kritički promatrajući prvu kršćansku zajednicu ‒ koju su komunisti koristili kako bi pridobili i zaveli vjernike na marksističku obmanu ‒ nije bila idealna u punom i pravom smislu te riječi, te se razlikovala od propagande. Zajednica u Jeruzalemu, kako je opisano u knjizi Djela apostolskih, nije bila savršena i bez problema, a trajala je vrlo kratko (prije nekoliko godina negoli desetljeća) i više nije zaživjela u tom obliku. Istina, ta je zajednica ostavila trajan pečata na razvoj kršćanske misli i prakse, a načela djelovanja su bitna za nasljedovanje. Njezina je temeljna vrijednost i uzor vjera u Boga, te predanost životu vjere u svakodnevnom životu. Bog je te kršćane odabrao i pozvao na život vjere i nade te trajne duhovno – društvene reforme. No, tema nije nesavršenost prve kršćanske zajednice nego»Raj na zemlji« koji su ostvarili komunisti.
Agitatori komunizma
Budući obmana i dalje živi (zbog dugogodišnje propagande na svim društvenim razinama) potrebno je u nekoliko rečenica prizvati u pamet osnovne činjenice o učincima komunizma.
Stvarne razmjere razaranja, koji su donijele različite države koji baštine komunističko nasljeđe, teško je utvrditi, a za to postoje više razloga. Još uvijek su živi mnogi sudionici koji su osmislili taj sustav, a mnogi su nakon promjena zauzeli pozicije u demokratskim strukturama (politika, mediji, gospodarstvo, humanitarne organizacije, nevladine udruge pa čak i religije). Osobe tog nasljeđa i mentaliteta potiču i provode medijsko-društvenu blokadu sprječavajući jasno sagledavanje i suočavanje s nevoljom. Mnoga bliža i daljnja rodbina te različite interesne skupine ne žele da se otkrije istina i jasno prikažu marksistički zločini jer bi to otkrilo i njihovo sudioništvo. Podaci i dokazi zločina su prikriveni od počinitelja pa se ne mogu otkriti i sagledati sva zla koja su počinili komunisti.
Na kraju; demokratski sustav, koji baštini kršćansku tradiciju i pristup životu, traži poštovanje procedure, dokaze te iskazivanje milosrđa jer presude moraju imati moralno-edukativni učinak. Ovo posljednje treba biti ključno u sagledavanju komunističkoga zla, ali to ne smije biti razlog izbjegavanja suočavanja te razotkrivanje obmana i zala koje je donio taj sustav.
Iako su mnogi dokazi uništeni, prikriveni, a informacije zamagljene, netočno ili neistinito prikazivane ipak se mnogo toga zna.
Komunisti su u koncentracionim logorima ubili više desetaka milijuna ljudi. To su bili radni logori koji su služili preodgoju u kojima je promicana komunističko-marksističko-ateistička ideologija. U svim se komunističkim zemljama (uključujući i Jugoslaviju) provodio državni teror komunističke partije. U Hrvatskoj je pobijeno više desetaka tisuća ljudi za čiju su smrt odgovorni hrvatski komunistički zločinci koji do danas nisu odgovarali za počinjena zlodjela.
Komunističke države su promicale različite oblike državnog terorizma, te su štitile i pomagale komunističko-socijalističke terorističke skupine od kojih su mnoge i danas aktivne: npr. Komunistička partija Indije (broji 20 000 komunističkih terorista), Kurdska radnička partija, Komunistička partija Filipina itd. Jugoslavija je potpomagala prokazanog i dokazanog teroristu kojega su smaknuli revolucionari tzv. Arapskog proljeća Muammar al-Gadafia. Imenovani ubojica imao je za bliske prijatelje neke od visokopozicioniranih hrvatskih političara, koji su javno bez srama iskazivali ljubavi i simpatiju prema teroristi. U Hrvatskoj oko 15 000 udbaških kadrovika prima solidne mirovine (oko 3500 KN mjesečno) iako je poznato da je UDBA bila teroristička organizacija koju je osnovala Komunistička partija Jugoslavije kako bi provodila jugoslavensko državni totalitarizam i komunističko-partijski terorizam. Ubaški su se kadrovci bavili: ucjenama, prisilama, pljačkom, zlostavljanjima, zastrašivanjima, teroriziranjem i ubojstvima, i to sve u okvirima legalne države i pod njezinim patronatom (Socijalističke federativne republike Jugoslavije) te da nitko od njih nije odgovarao zbog zločina u kojima su sudjelovali.
Marksistički moral
Tvorci komunističke ideologije, prije svih Karl Marx, imali su negativan stav o religiji. On je religiju sagledavao kao opijum za narod koju vladajuća klasa daje radnicima kako bi ih držala porobljenim.
Marx je to iskusio na svomu primjeru jer je njegova obitelj iz licemjerja i materijalnog interesa prešla na protestantizam! Budući su se naselili u pruskom kraju, u kojemu su većina bili protestanti, njegov je otac smatrao kako je zbog posla dobro biti protestant. Licemjerstvo, dobro čuvana obiteljska tajna i materijalni interes, njegove ugledne i dobro stojeće obitelji, u njemu je stvorilo netočno razmišljanje o religiji. Zbog osobnog iskustva on će potaknuti stvaranje ateističkog društvenog sustava kojega će komunisti prihvatiti i promicati s manjim ili većim žarom.
Jedan od glavnih komunističkih krimena bilo je (ali i ostalo) proganjanje ljudi na temelju njihove vjere. Sve će komunističke države, u većem ili manjem obliku te intenzitetu nasilja, provoditi zločinačku ateističku-komunističku ideologiju nasilja i progona na temelju vjere. Razmjeri ovih zločina su ogromni. Evo primjera; tijekom ruskog komunizma pobijeno je više od četrdeset tisuća svećenika u Rusiji. Na stotine tisuća crkava su uništene, a imovina opljačkana. Komunisti su kreirali i stvorili sistem koji je uništavao, proganjao i zatirao religiju; a na se kraju se urušio i propao. Velika većina komunističko-ateističkih zločinaca do danas nisu odgovarali za zločine iz mržnje te poticanje i promicanje progona i vjerske segregacije, masovnu pljačku i kriminal.
Uspješni kineski komunizam !?
U Hrvatskoj se ističe uspješni ekonomski model kineskog komunizma, te snažnog razvoja koje bilježi to gospodarstvo.
Istina je sljedeća; partijski oportunisti odlučili su se otvoriti za zapadnjačke tehnologije i gospodarske utjecaje kako bi njihova oligarhija opstala. Sve to kreće devedesetih prošlog stoljeća nakon što je pala »željezna zavjesa«, a bijes, na istoku Europe i Rusije, protiv zločinaca dostigao takove društvene razmjere koje nomenklatura nije mogla čak ni upotrebom vojne sile spriječiti.
Vjerojatno se osnivač kineskog komunističkog »raja«, Mao Zedong (nasilni ateista i vulgarni materijalist) kojega je njegov službeni biograf i liječnik (Li Zhisui) opisao kao: ljenčinu slabih higijenskih navika, narkomana (ovisnik o tabletama za spavanje) i promiskuitetnog provincijalca, »okreće u grobu« zbog propasti komunističke ideje koja živi u parolama i frazama partijskih oportunista i demagoga. No, kako je »kolektiv« važniji od pojedinca koga briga za vođu!
Budimo jasni i iskreni do kraja, ne postoji uspješno »kinesko« gospodarstvo! Ekonomski napredak je zbog toga što su strane: zapadnjačke, kapitalitističke, privatne multinacionalne kompanije odlučile pronaći jeftinu radnu snagu kako bi ostvarili profit. Kineska radna snaga je u načelu: jeftina, slabo obrazovana i neučinkovita, a te nedostatke rješavaju upornošću i brojnošću.
Pakao na zemlji!
U svim komunističkim državama provođen je teror nad pučanstvom, a u većini su provođena masovna ubojstva u komunističkim koncentracijskim kampovima. Većina komunističkih vođa su bili masovni ubojice koji su koristili sustav države i partije kako bi provodili represiju.
Postoje dokumentirani podaci o više od 100 000 000 ljudskih žrtava komunističkih režima (procjenu su od 80 do 250 000 000). Prema »Crnoj knjizi komunizma« u Kini je ubijeno više od 65 milijuna ljudi, u USSR više od 25 milijuna, u Vijetnamu 1 milijun, u Sjevernoj Koreji 2 milijuna, u Kambodži 2 milijuna, istočna Europa 1 milijun, Latinska Amerika 150 tisuća, Afrika više od 1,5 milijun, Afganistan oko 1,5 milijuna itd.
Komunizam je po svim svojim karakteristikama: zločinački, totalitaristički i teroristički pokret koji je teoriju nasilja odnosno revolucije i kaosa, nasilne promjene društvenih odnosa, organizirane pljačke i otimačine (nacionalizacija), vulgarni darvinizam i nasilnu ateizaciju društva provodio kad god mu se je pružala prilika i koliko je mogao. Sljedbenici i pristaše to čine i danas, ali stavljaju maske te se žele prikazati kao moderni, demokratski, a ponekad čak i religiozni.
Zbog svega navedenog, zdravog razuma, milijuna žrtava komunističkih diktatura, te istine treba jasno i nedvosmisleno reći kao je komunizam te svi njegovi »derivati« (marksizam, lenjinizam, staljinizma, maoizam, kastroizam, titoizm itd.) društveno zlo nadahnuto silama pakla i samoga sotone!
Autor (ilustracije i tekst): Branimir Bučanović
Reformacijski portal 