Atanazije: Čovjek vjere i Biblije

Sv.Atanazije
Malo je ljudi, u povijesti, imalo takav utjecaj kao čovjek čiji bi se nauk mogao sažeti njegovim riječima: “Isusa kojega poznajem kao svoga Otkupitelja; ne može biti manje od Boga!”.

Atanazije je bio biskup Crkve u Aleksandriji, poznati je i priznati – teolog, apologetik i Božji službenik – od kršćana: reformacije, pravoslavaca i rimokatolika. Rođen je u Aleksandriji oko 299, a preselio se u vječnost 2. svibnja 373.po.Kr. u istoimenom egipatskom gradu.

Gregor iz Nazijanze ovako ga je opisao: “Bio je u stanju ostati na nivou zajedničkih stajališta, ali se izdignuti iznad svih; dostupan svima, spor na ljutnju, brz na suosjećanju, ugodan u razgovoru još više u karakteru; učinkovit u mišljenju i djelovanju, predan pobožnosti, spreman pomoć kršćanima svih klasa i dobi, misaoni teolog, tješitelj progonjenih, podrška starijima, vodič mladima.”.
Bio je jedan od značajnijih teologa Nicejskog sabora (325.po.Kr.). Njegovo djelovanje bilo je posebno značajno u dva područja: suzbijanju arijanskog krivovjerja i prepoznavanju kanona Novoga zavjeta. Nastavi čitati →

Veliki broj kršćanskih mučenika

kriz-www.rkczg.hr

Prema pisanju časopisa Christian History, temeljem zajedničkog istraživanja sa Voice of the Martyrs, koje prenosi Christian Today, od vremena Prve Crkve do danas bilo je – sedamdeset milijuna – kršćanskih mučenika!

Glavnina istraživanja (predstavljena u seriji članaka) bavi se progonima posljednjih 300 godina. David B. Barrett je došao do navedenog broja istražujući povijest do Isusova doba.

Primjera ima puno, a posebno treba istaknuti kako su tijekom, različitih, totalitarističkih sustava učinjeni najveći zločini. Nastavi čitati →

Razlike i različite Crkve

Prezbiterijanska crkva

U kršćanstvu su se postepeno iskristalizirale tri samostalne tradicije: rimsko-katolička, pravoslavna i reformacijska. Sve predstavljaju osnovne i ravnopravne modele kršćanskog života, koje su se tijekom povijesti razvijale.

U osnovnim stvarima se slažu, podudaraju, zato što proizlaze iz istih korijena biblijskog svjedočanstva o Isusu Kristu. U nekojim važnim dijelovima se ipak razlikuju, jer se na razne načine odvijaju raznolika svjedočanstva prvobitne Crkve. Istočna (pravoslavna) crkva neovisna je u odnosu na zapadnu (rimsko-katoličku ) od godine 1054. Podjela između rimo-katolika i protestanata nastala je u 16. stoljeću tzv. reformacijom, kada je želja za ispravak Crkve. Reformacija je dovela do potrebnih promjena ali i donijela podjelu. Mnoge prijašnje opreke su danas otklonjene, a mnoge nepravde oproštene.

Obzirom na to, da većinu kršćanstva u našoj zemlji (autor je iz Češke) čine rimo-katolici, protestante kao manjinu, često puta znaju samo po njihovim različitostima. U stvarnosti čine bitan sustav, koji samostalno razvija apostolsko svjedočanstvo, a stvaraju i vlastitu duhovnu tradiciju. To je vidljivo naročito u sjevernim europskim zemljama, gdje protestanti čine većinu stanovništva. Slično tome je i sa pravoslavnima, koji prevladavaju u nizu zemalja na istoku. Pokušat ćemo sada stručno i pojednostavljeno opisati iz čega proizlaze osnovne razlike između protestantskog i rimo-katoličkog poimanja crkve i pobožnosti. Nastavi čitati →

Kina: Ateisti progone vjernike

Međunarodna zajednica – predvođena SAD-om – zahtjeva od kineskih vlasti da prestanu kršiti temeljna prava i slobode čovjeka.

Iako je sloboda vjere i bogoštovlja – temeljno ljudsko pravo – zajamčeno Općom deklaracijom UN-a i konvencijama, liberalni komunisti ju dosljedno i predano: derogiraju, obezvrjeđuju i uništavaju. Unatoč marksističkoj propagandi bilježi se porast religioznosti – posebno kršćanske – što ateiste jako ljuti. Zbog toga provode različite aktivnosti u cilju uništavanja i obezvrjeđivanja religija. Uobičajen oblika nasilja je: targetiranje, difamiranje i zatvaranje kršćana.

Jedan – od mnogih primjera – je slučaj Zhanga Shaojiea; kršćanskoga propovjednika kojega su marksisti zatvorili na dvanaest godišnju zatvorsku kaznu zbog “remećenja javnoga reda i prijevare”.

Njegov odvjetnik (Yang Xingquan) tvrdi kako je Shaojie targetiran zbog: vjere, utjecaja i činjenice da kršćanstvo u Kini bilježi rast. Glasnogovornik Vlade SAD-a (Jen Psaki) tvrdi kako se to događa zbog toga što je kršćanski propovjednik zagovarao za zajednicu, te poručio kako vlasti trebaju prestati uznemirivati kršćansku zajednicu i njegovu obitelj.

Kina prednjači u promicanju liberalne ateizacije i poganizacije društva. Koriste različite metode ne bi li uništili ili kompromitirali religiju. Često insceniraju događaje i okolnosti kako bi, kao i u ovom slučaju, proganjali vjernike, pritom koriste državni aparat i miliciju.

Progon prate različite humanitarne i medijske organizacije koje izvještavaju o marksističkom maltretiranju: China Aid, persecution.org, cbn.com, crossmap.christianpost.com, itd.

Na putu za Emaus

Most u centar

“I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima.” Lk 24, 13 – 15.

U blizini gdje živim staza je koja ide uz tračnice nekadašnje željezničke linije. Ta staza vodi od moga grada do obližnjega mjesta na udaljenosti od sedam milja (11,265 km), što je skoro ista udaljenost između Jeruzalema i Emausa (stih 13). Ako si (u mislima) možete nacrtati sliku vas i vašeg prijatelja kako hodate duž te staze, onda možete zamisliti kako vam to daje dovoljno vremena za razgovor, kao što je i za ono dvoje ljudi, što čitamo u Bibliji, bilo dovoljno za razgovor (stih14) o svemu što se dogodilo u gradu (Jeruzalemu) u zadnjih nekoliko dana. Oni su učinili stvarno (fizičko) putovanje, ali ovaj nam biblijski tekst, također kazuje o drugim putovanjima koje trebamo napraviti.

Na njihovom putovanju, te prve Nedjelje Uskrsa, susrela ih je treća osoba. Mi znamo iz stiha 15 da je to Isus, ali njima još nije bilo dato prepoznati Ga u tom dijelu njihovoga putovanja, stih 16. Privukavši njihovu pažnju, treći ih je putnik čuo i pitao o čemu su raspravljali, stih 17. U tom su času putnici stali, na neko vrijeme, i dvojica suputnika su se smrknuto zagledala niz put. Oni su vodili vrlo ozbiljnu raspravu.

Kleofa, jedini čije nam je ime znano, čudio se ako je taj stranac bio samo u posjeti Jeruzalemu, kako nije mogao čuti o svim događajima koji su uzbunili grad, stih 18. Ljudi u gradu nisu razgovarali ni o čemu drugom. Kako bi itko mogao to propustiti? Te stvari su bile glavna vijest. Nastavi čitati →