biografije

Atanazije: Čovjek vjere i Biblije

Sv.Atanazije
Malo je ljudi, u povijesti, imalo takav utjecaj kao čovjek čiji bi se nauk mogao sažeti njegovim riječima: “Isusa kojega poznajem kao svoga Otkupitelja; ne može biti manje od Boga!”.

Atanazije je bio biskup Crkve u Aleksandriji, poznati je i priznati – teolog, apologetik i Božji službenik – od kršćana: reformacije, pravoslavaca i rimokatolika. Rođen je u Aleksandriji oko 299, a preselio se u vječnost 2. svibnja 373.po.Kr. u istoimenom egipatskom gradu.

Gregor iz Nazijanze ovako ga je opisao: “Bio je u stanju ostati na nivou zajedničkih stajališta, ali se izdignuti iznad svih; dostupan svima, spor na ljutnju, brz na suosjećanju, ugodan u razgovoru još više u karakteru; učinkovit u mišljenju i djelovanju, predan pobožnosti, spreman pomoć kršćanima svih klasa i dobi, misaoni teolog, tješitelj progonjenih, podrška starijima, vodič mladima.”.
Bio je jedan od značajnijih teologa Nicejskog sabora (325.po.Kr.). Njegovo djelovanje bilo je posebno značajno u dva područja: suzbijanju arijanskog krivovjerja i prepoznavanju kanona Novoga zavjeta.

Arijevo krivovjerje imalo je velikog utjecaja kod svih struja kršćanstva. Političko – religijske struje i pojedinci nastojali su ga uništiti; a zbog tvrdokornog i tvrdoglavog stajanja na trinitarnom obliku kršćanske religioznosti te Isusu, kao pravom i božanskom posredniku, bio je progonjen. Heretički biskup Rimske Crkve sklon arijanizmu, papa Liberius (325.-366.) izopćio ga je zbog upornog zagovaranja apostolskog nauka.

Krivovjerje se je proširilo po tadašnjoj Crkvi, te potaknulo mnoge rasprave i krvave sukobe. Zbog nereda Car Konstantin, koji je naginjao krivovjerju, sazvao je Nicejski sabor 325.po.Kr. kako bi se zaraćene strane dogovorile što vjeruju; na kraju su ispisali Nicejsko vjeroispovijedanje: vjerovanje Kristove Crkve temeljeno na evanđeoskom nauku. Zbog nepopustljivog pravovjerja često je bio proganjan od arijanskih heretika i carske vlasti. Unatoč nevoljama ostao je i opstao, te po tome postao uzor svima na putu pravednosti.

U njegovo vrijeme Crkva je još uvijek u traganju i prepoznavanju kanona Biblije. Zbog toga što se nije točno znalo koje su knjige “svete” tj. mjerilo vjere, i života bilo je mnogo kontroverzi. Njegov je doprinos, u području prepoznavanja knjiga Novog zavjeta, izuzetno velik. Iako je bilo mnogo “svetih i apostolskih” knjiga, još uvijek se nije točno znalo i prepoznalo koje su bogoduhne. On je prvi napravio popis 27 knjiga Novog zavjeta (367.po.Kr.) koji će kasnije biti prihvaćen kao mjerilo vjere za kršćane i temelj novozavjetnog tj. kršćanskoga nauka; o njima je napisao: «One su izvor spasenja, kako bi se žedni u potpunosti mogli osvježiti riječima koje su u njima. Samo je u njima obznanjen nauk pobožnosti. Neka nitko ništa njima ne dodaje ili oduzima!».

Atanazijev doprinos kršćanstvu i civilizaciji općenito je ogroman, i zahvalnost Bogu što podiže ljude vjere koji ustrajavaju na putu spasenja po cijenu smrti i ustrajnosti do kraja; s pravom je nazvan Athanasius Contra Mundum: Atanazije protiv Svijeta! (B.B.)

© reformacija.net

Oglasi

Rasprava

Komentari su isključeni.

arhiva