«Ali ja vam istinu govorim: Bolje je  za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj ne će doći k vama; ako li odem poslat ću ga k vama. I kad on dođe, uvjerit će svijet o grijehu, i o pravdi, i o sudu. O grijehu, jer ne vjeruju u mene; o pravdi, jer idem k svome Ocu, i više me ne ćete vidjeti; o sudu, jer je knez ovoga svijeta osuđen. Još vam imam mnogo toga kazati, ali sad ne možete podnijeti. Ali kad dođe on, Duh istine, uvodit će vas u svu istinu, jer ne će od sebe govoriti, nego će govoriti što čuje  i naviještat će buduće stvari. On će me proslaviti jer će od mojega uzeti i naviještat će vama.» Ivan 15, 7-14
«Plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, umjerenost; protiv takvih nema zakona. Ako po Duhu živimo, i hodajmo u Duhu.» Galaćanima 5,22-23.25

Većina ljudi može si predočiti na što vjernici misle kada govore o Bogu ili o Isusu Kristu. Ali što si predoče kada se govori o Duhu svetom ili o Svetom Trojstvu?

Božji Duh u Bibliji služi kao izraz Božjeg djelovanja, koji je za čovjeka nedostižno, neshvatljivo i neviđeno. Hebrejski izraz za Duh može se prevesti i kao vjetar. Duh je sila koja uočljivo utječe, djeluje, a mnoge i mijenja. Ali njen izvor i razlog ostaje skriven našim osjetilima. Čovjek ovom silom ne može raspolagati, savladati je ili predvidjeti. Upravo zato služi duh-vjetar kao pogodna usporedba za Božje djelovanje i pregovaranje. Vidljivo je, realno, snažno i iznenađujuće. Čovjek ne zna otkuda će Božji vjetar zapuhati i što će sve izmijeniti.

Duh Sveti je živi i djelotvoran Bog. Susrećemo se s njim i poznajemo ga kao Boga, koji djeluje među nama i kroz nas. Biblijski Bog nije ukočeno i nepromjenljivo biće, već pokret, promjena i život. To je Bog, koji se srdi i prašta, sluša i odgovara, opominje i potiče, mnogo puta, a da čovjek i ne zna, upliće se u tijek ovoga svijeta. Nastavi čitati →

“On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.  Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika, svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” – na slavu Boga Oca.” Filipljanima 2, 6-11

Pojavom i životom Isusa Krista kršćanstvo stupa na scenu povijesti kao nova religija. Uglavnom, sve što znamo o Isusu jest iz Biblije – Novoga Zavjeta, ali o Njegovom postojanju također nam svjedoče i neki neovisni izvori toga doba.

Rodio se za vrijeme rimskog cara Augusta, nekoliko godina prije nove ere. Većinu svoga života, proveo je u pokrajini Galileji. Sa svojih trideset godina javno je nastupio i pozvao Izrael na promjenu života, jer se približilo Kraljevstvo Božje. No, Izrael je zamišljao novi vijek tako da će Bog preuzeti vlast nad svijetom i svaki će čovjek još za zemaljskoga života  odgovarati Bogu. Sličnim riječima je prije Njega nastupio Ivan Krstitelj, ali kralj ga Herod je dao pogubiti.

Nastavi čitati →

Reče Bog Mojsiju: „Ja sam koji jesam“Izl 3,14.

Bio je običan radni dan. Pastir Mojsije dotjerao je svoje stado do same gore Horeb. Nije ništa slutio, a nije ništa ni očekivao. Mislio je da je sam, ali nije bio. Netko tko je bio od njega samo korak-dva, netko koga Mojsije nije poznavao, dozivao ga je: „Mojsije, Mojsije“. Ovako počinje Biblija opisivati neobičan i nesvakidašnji događaj, susret Mojsije s Bogom.

Vrijedi o tome saznati više. Nije čovjek taj koji je otkrio Boga i koji ga je ponukao na razgovor. U Bibliji je uvijek Bog onaj, koji prvi počinje. Tako i ovdje sva inicijativa dolazi od Njega. Sam si je izabrao čovjeka, s njime započinje razgovor, oslovivši ga: “Ja sam, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev. Pohodio sam vas, vidio što vam se čini u Egiptu i odlučio sam vas izvesti iz bijede“.

To je jasan, dobar govor. Vidljiva je briga za čovjeka, naročito ljubav prema onima koji pate. Nije moguće ne primijetiti da je to glas osobe koja je svjesna svoga autoriteta Mojsije razumije, ali je ipak bio neodlučan. Nije znao tko to s njime razgovara. Zna da je to Bog, ali isto tako zna da mu ostaje tajanstven, čak i u času, dok s njime razgovara Tko je Bog? Što će propovjednik reći svojim slušateljima? Hoće Boga upoznati, traže da im bude pristojno predstavljen tako, da imaju nešto sigurno potvrđeno.

To je smisao pitanja, koje Mojsije postavlja: “i oni me zapitaju: Kako mu je ime? – što ću im odgovoriti?“ To je dobro postavljeno pitanje. Ime je važno! Čovjek sam po sebi zanimljiv ostaje nepoznat dotada, dok ga ne upoznamo po imenu. I Bog je nepoznat dok je bez imena. Mojsije postavlja pitanje Bogu, da mu kaže, tko je i da tako objavi svoju tajanstvenost. Nastavi čitati →