Centralni kršćanski blagdan svjedoči uskrsnuće Isusa Krista nakon što je raspet na križ. Mrtvo tijelo položen je u grob u petak, a kada su žene otišle na grob, u nedjelju ujutro, doživjele su nevjerojatan i neočekivan susret.

U Bibliji pronalazimo četiri temeljna zapisa o uskrsnuću Gospodina Isusa Krista: Mt 28,1-15; Mk 16,1-13; Lk 24,1-49; Iv 20,1-23. Treba imati na umu da su zapisi pisani od različitih ljudi, koji su koristili više izvora, a događaju je prisustvovalo više ljudi. Činjenica da opisi variraju dokazuje istinitost svjedočanstva; dvije osobe mogu u potpunosti isto opisati događaj jedino ako se dogovore i smišljaju. Valja imati i na umu da su zapisi nastali nakon više godina u namjeri da se narednim naraštajima ostavi zapis o Isusu. Opisi pokazuju zbunjene, preplašene u nevjerici obuzete svjedoke koji nisu namjeravali smišljati uvjerljive priče. Oni su svjedočili događaj koji je njima, baš kao i nama nevjerojatan, nadnaravan i neshvatljiv.

Dan Gospodnji

Kada se svi podaci usporede može se dobiti cjelovita slika o Kristovomu uskrsnuću. Pri tome valja istaknuti kako nitko nije vidio samo uskrsnuće, ali su učenici i više svjedoka, vidjeli, dotaknuli i razgovarali sa Uskrsnulim.

Zapisi svjedoče o tomu da su žene prve uočile događaj. Navode se: Marija Magdalena, Ivana, Marija, Jakovljeva mati, Saloma i druge koje nisu spomenute po imenu. Marija Magdalena se spominje u sva četiri zapisa, a ta ju činjenica čini posebnom. Evanđelista Ivan opisuje i njezin susret s Uskrsnulim.

Žene su došle u osvit prvog dana u tjednu, nedjelje, i uočile da je tijelo nestalo. Zbog uskrsnuća na taj dan nedjelja će postati Dan Gospodnji, centralni dan tjednog kršćanskog Bogoštovlja, svojevrsni kršćanski Šabat. Bile su zbunjene, u nevjernici i preplašene. Nisu očekivale i vjerovale da je tako nešto moguće. Kad su došle do groba ugledale su anđele, neke od njih samo jednog, neke oba, anđeli su dali poruku i utjehu. Grob su čuvali stražari, oni su svjedočili dolasku anđela koji je bio popraćen potresom, te su doživjeli veliki šok. Odmah su javili gradskoj upravi što se dogodilo, a oni su njihovu šutnju i zataškavanje platili novcem.

Žene su zbunjene, preplašene, ali i radosne, dakle pomiješanih osjećaja, otišle javiti učenicima što se zbilo. Učenici nisu vjerovali već su smatrali da je to izmišljotina. Dvojica učenika, Petar i Ivan, otišli su provjeriti vjerodostojnost izvješća. Kad su došli ostali su zapanjeni, u nevjerici vidjevši prazan grob. Marija je nakon odlaska učenika, kako bi se još jednom uvjerila u nestanak Isusova tijela provirila, i vidjela da nema tijela. Ugledala je dva anđela koji su joj poručili kako je njezina žalost neutemeljena jer je Gospodin živ. Vrlo brzo nakon tog razgovora uočila je čovjeka sa kojim započinje razgovor, ispočetka ne shvaća o komu se radi, ali vrlo brzo otkriva. To je uskrsnuli Gospodin Isus Krist, u kratkom razgovoru ističe se znakovita poruka: «Nemoj me držati jer još nisam uzišao Ocu svomu». Na uskršnje jutro i tijekom dana bilo je više susreta, a oni će se nastaviti i tijekom četrdeset dana prije Kristova slavna Uzašašća na nebo: Lk 24, 50-52.

Prije uskršnjeg jutra, a neki i poslije, učenici su bili u: sumnji, neprihvaćanju, nevjerici i strahu. Možemo zaključiti kako su bili preplašena skupina ljudi koja nije vjerovala u takav razvoj događaja. Činjenice se uskrsnuća zasnivaju na izjavama više svjedoka. Težina se očituje u tomu kako svjedoci nisu vjerovali kako je tako što moguće, nisu očekivali da će Isusov život skončati na takav način, te su bili sumnjičavi, prestrašeni u nevjerici ne samo do, nego i nakon uskrsnuća. Sve navedeno dovodi do jasnog zaključka, kako nisu izmisli lijepu priču nego svjedočili događaj povijesti i temelj kršćanske vjere! (B.B.)

© reformacija.net