«Ali ja vam istinu govorim: Bolje je  za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj ne će doći k vama; ako li odem poslat ću ga k vama. I kad on dođe, uvjerit će svijet o grijehu, i o pravdi, i o sudu. O grijehu, jer ne vjeruju u mene; o pravdi, jer idem k svome Ocu, i više me ne ćete vidjeti; o sudu, jer je knez ovoga svijeta osuđen. Još vam imam mnogo toga kazati, ali sad ne možete podnijeti. Ali kad dođe on, Duh istine, uvodit će vas u svu istinu, jer ne će od sebe govoriti, nego će govoriti što čuje  i naviještat će buduće stvari. On će me proslaviti jer će od mojega uzeti i naviještat će vama.» Ivan 15, 7-14
«Plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, umjerenost; protiv takvih nema zakona. Ako po Duhu živimo, i hodajmo u Duhu.» Galaćanima 5,22-23.25

Većina ljudi može si predočiti na što vjernici misle kada govore o Bogu ili o Isusu Kristu. Ali što si predoče kada se govori o Duhu svetom ili o Svetom Trojstvu?

Božji Duh u Bibliji služi kao izraz Božjeg djelovanja, koji je za čovjeka nedostižno, neshvatljivo i neviđeno. Hebrejski izraz za Duh može se prevesti i kao vjetar. Duh je sila koja uočljivo utječe, djeluje, a mnoge i mijenja. Ali njen izvor i razlog ostaje skriven našim osjetilima. Čovjek ovom silom ne može raspolagati, savladati je ili predvidjeti. Upravo zato služi duh-vjetar kao pogodna usporedba za Božje djelovanje i pregovaranje. Vidljivo je, realno, snažno i iznenađujuće. Čovjek ne zna otkuda će Božji vjetar zapuhati i što će sve izmijeniti.

Duh Sveti je živi i djelotvoran Bog. Susrećemo se s njim i poznajemo ga kao Boga, koji djeluje među nama i kroz nas. Biblijski Bog nije ukočeno i nepromjenljivo biće, već pokret, promjena i život. To je Bog, koji se srdi i prašta, sluša i odgovara, opominje i potiče, mnogo puta, a da čovjek i ne zna, upliće se u tijek ovoga svijeta.

Biblijski govor o Duhu Svetomu

Kad Biblija govori o Božjem Duhu, želi naznačiti Božju tajnovitost, a istodobno i silu, snagu. Božje djelovanje je tako snažno da je nedokučivo, a istodobno čak opipljivo. Riječ Duh, može poslužiti i za izraz dah, služi isto i za objašnjenje stvarnosti, da Bog često skriveno djeluje u srcima ljudi. Kao unutarnji glas, tihi poziv, kao odgovor na molitvu, pomaže nam da nađemo odgovarajuće riječi.

U Bibliji čitamo, da je Bog često djelovao, i djeluje kroz ljude. Konkretnim osobama daje snagu, odlučnost, ustrajnost, nadu i strpljivost. Ovi ljudi često sumnjaju u sebe, ali ipak učine velika djela. Ostarjeli Mojsije izvodi Izrael iz Egipta, šačica vjernika savladava snažnog neprijatelja, prorok Ilija liječi bolesne, apostol Pavao, iako bolestan, pridobiva mnoštvo ljudi za Krista. Moramo naglasiti da ovi ljudi nemaju nikakve božanske sposobnosti, i da nisu ništa manje ljudi nego ostali. Kod ovih i sličnih primjera, Biblija govori o nadahnuću Duhom Svetim. Običan grješan čovjek može postati Božje oružje, Božja ruka, Božji osmijeh i ohrabrenje.

Svjedočanstvo o djelovanju Duha Svetoga je svjedočenje o Bogu, koji pomaže kroz ljude, koji su isto tako nesavršeni i grješni kao i mi. Mnogo takvih ljudi znamo iz Starog zavjeta. Čitamo o njima da je na njih  sišao Duh Sveti i učinili su ono što sami ne bi uspjeli i što premašuje njihove mogućnosti i predodžbe. Slično se govori i za Gospodina Isusa Krista. U njemu djeluje Duh Božji u svoj punini.

Ta ista Božja sila i snaga je djelovala i kroz apostole. Oni su liječili bolesne, podnosili muke i odlučno odgovarali onima, koji su ih preslušavali o njihovoj vjeri. Iako nakon uskrsnuća Isus nije tjelesno nazočan, nazočnost Božje moći i ljubavi u ovome svijetu se nije umanjila. Dapače, raste svuda tamo, gdje ljudi ispovijedaju vjeru u Isusa Krista i vjeruju njegovoj riječi.

Duh Sveti u današnje doba

Duh Sveti djeluje u današnje doba jednako tako, kako je djelovao u biblijsko vrijeme. Kroz živote, njemu vjernih i poslušnih, Bog i danas djeluje. Život vjernika možemo zamisliti kao brod koji plovi uz snagu Božjeg vjetra. Snagu i smjer daje Bog, a jedro je naša vjera.

Bog može iskoristiti sve ljudske sposobnosti. Netko svojim urođenim talentom i spretnošću postaje blagoslov drugima. Tko svoje sposobnosti ne koristi samo za sebe i za druge, postaje Božje oruđe. Nekad se može s Božjom pomoći dokazati u nekim poslovima za koje nemamo talenta. Vjera u nama budi ljubav, požrtvovnost i snalažljivost, što nadoknađuje nedostatke.

Apostoli uvjeravaju kako svaki vjeran kršćanin ima od Boga dar, kojim možemo služiti drugima. Ovi su darovi različiti. Netko uz Božju pomoć služi bolesne, drugome je dana mudrost da tumači Božju riječ, drugi ima sposobnost voditi druge ljude, a neki imaju dar ohrabrivati i smirivati.

Najveće divljenje bude obično takvi darovi, koji izgledaju natprirodni. Još u apostolsko doba najveću pozornost je privlačilo ozdravljenje ljudi, prorokovanje, posebna vrsta molitve kod koje čovjek pada u zanos i moli se nerazumljivim jezicima. Ne radi se o tome da to nisu uobičajeni darovi, već da li to čovjek radi nesebično i sa ljubavi ili samo radi svoga interesa. Nadahnuti Duhom Svetim se poznaju po tome, što je kod njih vidljiva poniznost i radost. Nije to ništa čime bismo se mogli dičiti i hvaliti, već nešto za što smo zahvalni i što donosi korist drugima.

Sveto Trojstvo

Kad smo se već dotakli tumačenja cijelog spektra Božjeg djelovanja, pokušajmo još nešto reći o Svetom Trojstvu. U Bibliji je samo naznačeno. Izričaj ovog nauka prošao je neiscrpne i zamršene diskusije, a u prvom stoljeću crkva se ponajviše time bavila. To je prirodan pokušaj, kako izraziti širinu i dinamiku Božjeg djelovanja i progovaranja. Pojavila su se razmišljanja, da ovaj Bog o kojem se govori u Starom zavjetu, nema mnogo zajedničkog sa Bogom kojemu  je Isus vjerovao. Drugi su opet u Isusu vidjeli samo iznimnog čovjeka, koji se je svojim sposobnostima uspio približiti Bogu i na taj način dobio udio u Božjoj moći. Bilo je i pokušaja odvajanja djelovanja Duha Svetoga od Kristova križa i žrtve.

Nauka o Trojstvu uči sagledati svekoliko Božje djelovanje unutar zajednice. Kršćani vjeruju da jedini Bog sa nama od početka postoji u tri osobe. Kao Stvoritelj, Spasitelj i Posvetitelj: kao Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. To je ipak uvijek jedan te isti Bog. Za Isusa vjerujemo, da je Bog Sin, koji je bio od samog početka zajedno sa Ocem i Duhom Svetim, a kad se ispunilo vrijeme, postao je čovjek. Sve osobe Trojstva progovaraju i djeluju u  uzajamnom suglasju i zajedno vode unutarnji razgovor. Isus se moli Bogu Ocu, Duh Sveti za nas zagovara i ostvaruje Kristovo djelo.

Vjera u Božje Trojstvo nije racionalno objašnjenje Božje egzistencije, već klanjanje prema Božjoj tajanstvenosti i nedostižnosti. Vjerujemo da je Bog jedan u biti, u tri osobe. Ali Njegova slava i ljubav nadmašuje sve naše predodžbe, riječi i pojmove. (J.G.)