Biblija i duhovnost

Ukazanje Isusa Krista

Više zapisa Novog zavjeta svjedoče o ukazanju Gospodina Isusa Krista učenicima u vremenu od 40 dana nakon uskrsnuća i prije svoga slavnog uznesenja (Dj 1,3).

Osvrćemo se na zapis iz Iv 21, 1-19 koji svjedoči Teofaniju: ukazanje ili Bogojavljenje. Gospodin se ukazao: Petru, Tomi, Natanaelu, Ivanu, Jakovu i dvojici čija imena ne znamo. Ovaj se događaj zbio na Galilejskom jezeru, koji se u ovom zapisu naziva Tiberijadsko more.

Galilejsko jezero se nalazi 208 m ispod razine mora i bogato je ribom. Ribolov je bio bitan izvor prihoda za ljude koji su živjeli u tom kraju. Tiberijada je bio glavni grad Galileje, pokrajine u kojoj je odrastao i dio svoje službe imao Gospodin Isusu Krist. Prvi su njegovi učenici bili iz tog kraja, a neki su upravo na tom jezeru, do poziva u službu, zarađivali za život baveći se ribolovom.

Petar je odlučio ići u ribolov, te su mu se pridružili imenovani učenici. Tijekom cijele noći su lovili, ali nisu ništa uhvatili. Umorni i razočarani su, vjerojatno, raspravljali o događajima koji se dogodiše u Jeruzalemu. Nada im se počela vraćati, jer nakon neslavnog raspeća, dogodilo se veličanstveno uskrsnuće. Upravo je to bio razlog zašto su se vratili u okolicu Tiberijade i čekali ponovni susret sa Gospodinom. Naime, do tada im se u grupi Gospodin već ukazao dva puta, opomenuo je Tomu zbog njegove nevjere, ali i ostale učenike jer su bili u sumnji i nevjeri glede uskrsnuća. Odjedanput su čuli glas i vidjeli osobu koji im se obraća sa obale i daje naputak: «Bacite mrežu na desnu stranu lađice i naći ćete!»… Našli su, veliku količinu ribe. Taj glas koji nisu prepoznali bio je glas Učitelja kojega su voljeli i koji je sada ponovo bio sa njima, ali u drugom obličju. Večerali su, moguće evocirali lijepe uspomene i sve ono što su prošli zajedno tijekom nekoliko godina službe i navještaja Radosne vijesti.

Posebno je izdvojen razgovor koji Gospodin vodi sa Petrom. Treba se prisjetit da je Petar zatajio Gospodina tri puta, o čemu svjedoči evanđelista: Iv 18,17.25.27. Petar je zakazao u trenutku kada je Isus uhićen i mučen iako je prije toga spremno tvrdio da će za Njim krenuti, ako treba, u smrt: Iv 13,37-38. Ipak u trenutcima kušnje Petar se odrekao Gospodina.

Ova je činjenica bitna za razumijevanje zapisa dijaloga: Iv 21, 15-19. Gospodin nakon večere razgovara sa Petrom u kojemu ga navodi da mu tri puta potvrdi svoju predanost i ljubav. Na tri upita: Voliš li me, dolaze tri potvrde «Ti znaš sve, i znaš da te volim!». Petrova slabost da u trenutcima kušnje stane uz svoga Spasitelja nije zapamćena zbog poniženja, nego da se njegova spremnost za Gospodina potvrdi, a vjera ojača. Isus je poznavao ljudsku slabost i nije mu zamjerio zato što se laskavim riječima htio dodvoriti Učitelju. U ovom razgovoru uočljivi su i poticaji koje Petar dobiva: trebao je voditi narod Božji, iskreno i predano, a naznačeno mu je da će mučeničkom smrću proslaviti Gospodina: Iv 21,18-19. Apostol Petar je drugi dio svoga života i službe posvetio izgradnji, već postojeće, zajednice vjernika u Rimu te je bio jedan od prezbitera: biskupa. Znamo da mu je život okončan mučeničkom smrću zbog svoga svjedočanstva vjere u Gospodina Isusa Krista.

Ovaj zapis ima povijesnu i teološku vrijednost, ali ima i poticaj za vjernike današnjeg doba. Petrov primjer pokazuje da su i veliki ljudi ipak «samo ljudi», koji imaju pozitivne i negativne strane. Apostol Petar, za koga s pravom držimo da je bio jedan od najvećih osoba rane kršćanske Crkve bio je sklon pogrješkama pa nam je zato blizak, jer u njemu možemo vidjeti i sebe, sa svim ishitrenim i brzopletim reakcijama, koje nas često prate kroz život. Ipak takav, nesavršen Petar, bio je i ostao uzor kršćanima jer je nasljedujući Gospodina radio na sebi i mijenjao se.

U Iv 20,30-31 evanđelista piše koji je razlog pisanja knjige: «Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.» Vjera u Gospodina Isusa Krista je poticaj i utjeha u životu. Vjernici svoju utjehu pronalaze u Gospodinu Isus Kristu koji je njihova nada. Vjernici u njemu pronalaze smisao i svrhu svoga života tako da jasnije, cjelovitije i bolje sagledavaju život sa svim njegovim radostima i izazovima. Vjera pomaže da živimo svrhovitije i pronalazeći utjehu u duhovnom savladavamo izazove svakodnevnog; materijalnog, profesionalnog i obiteljskog. U zapisu susreta Gospodina sa učenicima na Galiejskom jezeru možemo iščitati alegoriju. Učenici su cijelu noć lovili ribu; mučili su se, teško radili, ali je uspjeh izostao. Koliko se puta trudimo i pokušavamo riješiti problem koji dolaze u život; trudimo se, ali rezultata nema… Slično je bilo i sa učenicima. Ipak kada su čuli i prihvatili naputak Gospodina nastupio je uspjeh i blagoslov. Slično je u životu, trebamo: voditi borbe, brinuti se i savladavati materijalne izazove; ako osluškujemo glas vjere i savjesti, ako gledamo očima vjere u Spasitelja, ako u njegovoj riječi pronalazimo utjehu za život, onda će život imati smisao i svrhu.

Učenici su susreli Uskrsnulog, čuli su njegov glas i prepoznali u njemu: Spasitelja, Učitelja i Gospodina Boga, vrijedan poticaj i za nas danas! (B.B.)

© reformacija.net

6 misli o “Ukazanje Isusa Krista”

  1. Možemo se i mi truditi, mučiti da u životu steknemo
    “ono što nam ne dostaje”, nećemo uspijeti u tome sve dok ne sretnemo našeg Gospodina. Jedino nam naš Spasitelj Isus Krist u tome može pomoći. Zato nikada nemojmo dozvoliti, da ON čeka pred našim vratima. Otvorimo Gospodinu što prije “ta vrata” dok još imamo vremena!

  2. Isus Krist i danas čini čuda i daje nam naputak – samo da li to prepoznajemo? Mislimo li možda da je to što nam se dogodilo slučajnost ili sreća. “Sreća” je ako imamo dar vjere po milosti Božjoj

  3. Gospodin Isus Krist je živ i danas i objavljuje se u srcima onih koji ga vjeruju, tamo gdje je vjere tamo se i Gospodin Isus Krist objavljuje stvarno, duhovno i nadnaravno!

  4. Petar je zatajio pa se pokajao Isus mu sve to oprostio, to je ono sto je bitno za uociti. Ne treba biti savrsen nego spreman na priznanje i pokajanje.

  5. Vjrdnik po prirodi nijr bolji od drugih, ali budući da mu je Isus Krist dao novi život, on nastoji biti sličan Isusu i čini dobro.To mora činiti sa pokajanjem, a za to mu daje snagu Isus Krist.

Komentari su isključeni.