Reče Bog Mojsiju: „Ja sam koji jesam“Izl 3,14.

Bio je običan radni dan. Pastir Mojsije dotjerao je svoje stado do same gore Horeb. Nije ništa slutio, a nije ništa ni očekivao. Mislio je da je sam, ali nije bio. Netko tko je bio od njega samo korak-dva, netko koga Mojsije nije poznavao, dozivao ga je: „Mojsije, Mojsije“. Ovako počinje Biblija opisivati neobičan i nesvakidašnji događaj, susret Mojsije s Bogom.

Vrijedi o tome saznati više. Nije čovjek taj koji je otkrio Boga i koji ga je ponukao na razgovor. U Bibliji je uvijek Bog onaj, koji prvi počinje. Tako i ovdje sva inicijativa dolazi od Njega. Sam si je izabrao čovjeka, s njime započinje razgovor, oslovivši ga: “Ja sam, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev. Pohodio sam vas, vidio što vam se čini u Egiptu i odlučio sam vas izvesti iz bijede“.

To je jasan, dobar govor. Vidljiva je briga za čovjeka, naročito ljubav prema onima koji pate. Nije moguće ne primijetiti da je to glas osobe koja je svjesna svoga autoriteta Mojsije razumije, ali je ipak bio neodlučan. Nije znao tko to s njime razgovara. Zna da je to Bog, ali isto tako zna da mu ostaje tajanstven, čak i u času, dok s njime razgovara Tko je Bog? Što će propovjednik reći svojim slušateljima? Hoće Boga upoznati, traže da im bude pristojno predstavljen tako, da imaju nešto sigurno potvrđeno.

To je smisao pitanja, koje Mojsije postavlja: “i oni me zapitaju: Kako mu je ime? – što ću im odgovoriti?“ To je dobro postavljeno pitanje. Ime je važno! Čovjek sam po sebi zanimljiv ostaje nepoznat dotada, dok ga ne upoznamo po imenu. I Bog je nepoznat dok je bez imena. Mojsije postavlja pitanje Bogu, da mu kaže, tko je i da tako objavi svoju tajanstvenost.

– J’ H W’ H –

„Ja sam koji jesam, reče Bog Mojsiju“. To je zanimljiv odgovor. Hebrejsko Božje ime JAHVE u Starom zavjetu spominje se oko 7.000 puta. U ovom trenutku pred sobom imamo jedino biblijsko mjesto gdje se pokušava objasniti to ime, saznati tajnovitost značenja, saznati što više i na kraju koga označava.

Tako se, dakle, objavilo Božje ime. Ali je li se zaista objavilo? – kad zapravo to ime i nije ime! Stvarna imena zvuče drugačije!  U usporedbi s njima, „Jesam koji jesam!“ ne znači ništa. To je nejasan i zagonetan spoj, a kao ime svakako nesvakidašnje, tajanstveno. Upravo ta nesvakidašnjost ta tajanstvenost je izazov kako bi ljudi uvijek iznova pokušali razumjeti. Samo tko to razumije? Da li je to moguće ikada razumjeti? Teolozi nas upozoravaju da je moguće iz hebrejskoga i drugačije prevesti nego što se obično tajnovito prevodi – „Jesam koji jesam!“ Neki kažu da je bolji prijevod „Biti ću taj koji ću biti!“, drugi opet „Bit ću ovdje kao onaj, koji ću biti!“. Na prvi pogled varijanta i ovih prijevoda ostaje posve nejasna i tamna, a ipak u naš tekst unosi sigurnu svijetlost.

Naglašavam kako je smisao Božjeg imena u biti: „Ja sam stvaran djelotvoran Bog i biti ću i dalje. Upoznat ćete me kroz moja djela, a najbolje ćete me upoznati kroz život. Prvo upoznavanje je kod oslobađanja iz Egipta. Kasnije me upoznajete kroz moja djela. Onakav sam kako se očitujem kroz svoja djela“.

Ovo je dakle saznao Mojsije, a kroz njega i mi, o imenu, koje kao i da nije ime. Nije saznao sve što je želio. Nije mu bilo dano da prodre u Božje otajstvo. Gospodin Bog mu se ukazivao, a ipak nikada u potpunosti. Pri ukazivanju i dalje je ostao skriven, i dalje neopisiv. I uz otkrivenje i dalje je ostao nepoznat. Nije se predao čovjeku na milost i nemilost, nije mu dozvolio da ga osvoji te da bi s njime mogao raspolagati.

DOSTATNA SPOZNAJA BOGA

Ipak je Mojsije dosta toga saznao. Saznao je gdje treba Boga tražiti, kuda usmjeravati pozornost onih, onih koji Boga traže. Doznao je da će Bog izvesti svoj narod iz egipatske tame i ropstva, i da će ga povesti u svijetlu budućnost zemlje, koju će mu dati. Doznao je kako se na Božja djela treba čekati. Po njima će ga prepoznati i uvijek iznova poznavati. Po Božjim djelima saznaje, ne samo da je, nego i kakav je Bog.

Tako ovo biblijsko mjesto postaje ključ Pisma koje govori o Bogu. Nikada nam o Bogu ne daje definicije. Kad god govori o Bogu, govori o njegovim djelima. Kad god ga slavi, slavi njegova djela. “Slavim te, Gospode, svim srcem svojim, ispovijedam sva čudesna djela tvoja“ Ps 9,2. Kad je židovski otac pozvan, da svome sinu objasni, zašto treba Boga štovati i zašto ga treba slušati, savjetovan je da kaže svome sinu: “Bili smo faraonovi robovi, u Egiptu, ali nas je Jahve izveo iz Egipta jakom rukom. Na naše je oči Jahve učinio velike i strašne znakove i čudesa protiv Egipta, protiv faraona i protiv svega doma njegova,a nas je odande izveo da nas dovede i dade nam zemlju koju je zakletvom obećao očevima našim. I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vršimo u strahopoštovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da živimo, kao što je to danas“ Pnz 6, 21-24.

U Novom zavjetu kad Marija pjeva svoj Hvalospjev (Lk 1,46) ne kaže ništa više nego što je saznala iz njegovih djela. Kad Isus želi svojim slušateljima reći kakav je Bog, nikada ne daje definiciju Boga, nego ispriča događaj koji opisuje kako Bog djeluje. Bog se, na primjer, prema grješniku odnosi tako, kako se je odnosio otac prema svojim sinovima u prispodobi o izgubljenom sinu (Lk 15). Bog je, dakle, upravo takav kao ovaj otac.

Kršćani, ne mogu drugačije, odnosno jasnije govoriti o svomu Bogu, nego onako kako je opisano da Bog djeluje s nama kroz Isusa Krista. Bog je upravo taj i upravo takav kakvoga poznajemo kroz odnos Isusa Krista prema čovjeku. Ako nas danas netko nešto pita o Bogu, ne možemo mu ništa više odgovoriti od onog saznanja koje je Mojsije imao nakon razgovora ispod gore Oreb i ništa više od onoga što nam kazuje Biblija. Biblija nam govori od početka do kraja o Bogu, koji je pregovarao sa čovjekom od Mojsija do Isusa Krista i s njime će nastaviti u vjekevjekova.

To je zapanjujuće i slavno djelovanje puno ljubavi i interes za čovjeka, puno vjernosti, milosrđa i milosti. To je djelovanje kada se Bog istodobno pojavljuje, a ipak i dalje ostaje skriven i tajanstven. Ipak ne ostaje toliko skriven i tajanstven da ga čovjek, kad vidi njegova djela, ne počne cijeniti, ljubiti, slaviti, pouzdati se u njega i slušati ga i da mu ne bi mogao vjerovati. Autor: Jan Mirejovsky, pt.

© reformacija.net