Arhiva Kategorije: Biblija i duhovnost

Oče naš: Molitva koja otvara vrata neba!

“Jednoć se je molio na jednom mjestu. Kad je završio, zamoli ga jedan od učenika njegovih: ‘Gospodine, uči nas moliti se, kao što je i Ivan učio učenike svoje moliti se.’ Tada im on reče: ‘Kad se molite, govorite: Oče, neka se sveti ime tvoje! Neka dođe kraljevstvo tvoje! Kruh nas svagdanji daj nam danas! Oprosti nam grijehe naše; jer i mi opraštamo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast!’ ” Luka 11,1-4

Na dva mjesta u evanđeljima nalazi se zapis molitve “Oče naš”: Matej 6,9-13, Luka 11,2-4. Gospodin Isus Krist je učio svoje sljedbenike kako moliti. Ako bi jednostavno i jasno opisali molitvu onda govorimo o razgovoru s Bogom u cilju: molbe za pomoć, iznošenja misli, razmišljanja, osjećaj, radosti i žalosti svemogućemu Stvoritelju. To se čini u obliku: zamolbe, zaziva, zahvale, razgovora odnosno molbe odnosno iskrenog te istinitog govora Bogu. Pri tomu valja znati kako se obraćamo Stvoritelju, a ne imaginaciji, a poniznost pred Bogom je ključna. Molitva Oče naš služi kao smjernica i pomoć kako naučiti i prakticirati molitvu, te otkriva bitne dijelove molitve. Nastavi čitati

Govori Gospod Bog tvoj!

“U ono vrijeme podignut ću raspali šator Davidov, zatvorit ću pukotine njegove, popravit ću ruševine njegove sagradit ću ga, kao što je bio u dane prošlosti. Da posjeduju, što je ostalo od Edoma, i sve neznabožačke narode, nad kojima se izvikalo ime moje, govori Gospod, koji izvršuje ovo. Evo, doći će dani, govori Gospod, kad će orač stizati žeteoca, gnječilac grožđa sijača. Gore će kapati slatkim vinom, i svi će se humovi rastapati. Tada ću okrenuti sudbinu Izraela, naroda svojega: oni će posagraditi opustošene gradove i stanovati u njima, nasadit će vinograde i piti vino iz njih, nasadit će vrtove i uživati plodove njihove. Posadit ću ih u zemlju njihovu, da se više ne iščupaju iz zemlje svoje, koju sam im dao. Govori Gospod, Bog tvoj.” Amos 9, 11-15

Amos, Božji sluga, dijelova je tijekom dvojice starozavjetnih kraljeva Jeroboam II (kralj Sjevernog kraljevstva – Izraela) i Uzije (kralj Južnog kraljevstva – Jude).

Službovao je u 8.st.pr.Kr., a dolazio je iz Tekoa mjesta koje je bilo udaljeno 10km od Betlehema. Po zanimanju je bio stočar i uzgajivač dudova. Njegova je služba Bogu došla “neplanirano”. Bog ga je pozvao naviještati poruke upozorenja te poticati promišljanje o vjeri i predanju Boga. Dio je njegovih poruka upućen i na društvene nepravilnosti koje su bile raširene u njegovo doba. Iako je u društvu vlado napredak bila je rasprostranjena nepravda i korupcija, ljudi iako su bili religiozni malo su marili za istinsku vjeru i Boga.

Nakon što je počeo govoriti o društvenim nepravdama i pozivati na obraćenje Bogu bio je optužen za urotu. Nenadano se je pojavio na “duhovnoj pozornici”, a isto je tako i nestao. Nakon što je prenio Božje poruke o njemu se ne zna ništa. Moguće se vratio svomu poslu i nastavio živjeti dok ga Bog nije pozvao sebi.

Govori Gospod Bog tvoj!

Ovaj se poziv, u sličnim oblicima, pojavljuje četrdesetak puta u knjizi proroka. Kroz njega se poručuje kako poruka koju donosi nije od njega nego od Boga. Bog mu daje poziv i poruku koju treba prenijeti Narodu Božjemu.

Bog progovara i danas te potiče vjeru. Tamo gdje je vjera i pravda tamo se djeluje Bog. Razumljivo je postaviti pitanje kako to Bog čini? Bog je isti jučer, danas, a tako će biti zauvijek. Progovarao je u povijesti, a to čini i danas. Dok nije bila objavljena Riječ Božja tj. Sveto pismo, u obimu koji mi poznajemo danas, progovarao je po svetim ljudima koje je odabrao za službu. Njihove su poruke postale djelom Biblije, to su od Boga nadahnute riječi i poruke.

Današnji govor Božji najjasnije se čuje u Crkvi. Ona je Tijelo Kristovo (Crkva zajednica vjernika) i predstavnik Boga na zemlji, a njezina je glava Krist: 1. Kor 12,12-27. Odnosno zajednica naroda Božjega koja se okuplja na bogoštovlje, i navještaj Riječ Božje, te administriranje sakramenata. Takova je zajednica svjedočanstvo živoga Boga i njegov predstavnik na zemlji.

Bog i danas govori u duhu svakoga istinskog vjernika. Za razliku od vremena kada je djelovao prorok Amos danas postoji objektivan kriteriji koji može pomoći u tomu da se razumije volja Božja ali i da se provjeri što je istina objava.

Dakle, Bog danas govori po Duhu Svetomu u zajednici i životu vjernika. Njegova je govor jasno objavljen u Svetomu pismu, stoga se sve spoznaje i vjera moraju promatrati kroz svijetlo Biblije. To se čini u osobnom životu i životu zajednice vjernika, samo tada i tako može se cjelovito i smisleno “čuti” glas Božji. Ono što može opstati pod takovim sudom je govor Gospodina Boga danas!

Molitva: Gospodine Bože, ti si govorio po prorocima Svetoga pisma, progovorio si u Sinu svome kako bi te u potpunosti mogli razumjeti onoliko koliko želiš. Molim te za mudrost i vodstvo tvoje u našemu životu. Molimo te neka pravda i pravednost vladaju u srcima našima kako bi se slava tvoja očitovala u životima našima. Molim te za svijet u kojemu živimo, jer je od tebe stvoren, stoga neka bi milost tvoj bila nad njim, i ljudima. Molimo te blagoslovi našu domovinu, podaj joj materijalnu i duhovnu obnovu. Sve to molimo po Kristu Isus Gospodinu našemu koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vijekova. Amen! (B.B.)

© reformacija.net

Gora slave Gospodnje

“Poslije šest dana uze Isus sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih nasamo na goru visoku. Tada se preobrazi pred njima. Haljine njegove postadoše sjajno bijele, kako ih ne može ni jedan bjelilac obijeliti na zemlji. Ukaza im se Ilija s Mojsijem u razgovoru s Isusom. Tada progovori Petar i reče Isusu: “Učitelju, dobro je, da smo ovdje. Načinit ćemo tri sjenice: “tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” On nije znao što govori, tako su bili uplašeni. Tada dođe oblak i zasjeni ih. Iz oblaka povika glas: “Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte!” Kad pogledaše oko sebe, najedanput ne vidješe nikoga osim Isusa sama. Kad su silazili s gore, naloži im, da nikome ne pripovijedaju o tom ukazanju, dok Sin čovječji ne uskrsne od mrtvih.” Marko 9,2-9

Zapis Evanđelja po Marku, između ostalog, donosi događaj iz života Gospodina i njegovih učenika: Petra, Jakova i Ivana. Vrlo sličan zapis nalazimo u Matej 17,1-13 i Luka 9, 28-36. Iako nije precizirao, osim da je gora vrlo visoka, može se pretpostaviti da je to bilo na brdu Hermon (2814m). U podnožju je tog brda bio grad Cezereja Filipova, te izvor rijeke Jordan. Nastavi čitati

Današnji proročki govor

Osječki most

»To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj.  Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći. Bi im objavljeno da ne sebi nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nada što se i anđeli žude nadviti.« 1. Pt 1, 10 – 12.

Biblija im značajan broj knjiga koje su proročke tematike. Čak je sedamnaest starozavjetnih knjiga, od trideset devet kanonskih, ove tematike.

Proroci su Pisma bili pobožni ljudi s posebnim osjećajem za onostrano tj. duhovno, ali i zemaljsko, tj. društveno. Bog ih je odabrao kako bi naviještali Božje poruke te progovarali o duhovnim i društvenim temama. Njihova je služba potaknuta od Boga i upućena ljudima, a poruke progovaraju i danas. Ako ih se želi razumjeli treba ih u molitvenom duhu čitati i promišljati. Valja imati u vidu kako to nije samo zapis  prošlih vremena te književni spis nego Božja objava. Bitno je razumjeti povijesni okvir te znati komu je izvorno upućena poruka. Proroci su upućivali poruke koje su upozoravale na kršenje saveza koji je Bog ustanovio s čovjekom. Od Božjih se saveznika očekivao život, u zadanim mogućnostima, koji je sukladan Božjim smjernicama.

Temeljni je proročki poticaj poziv na obraćenje i život vjere s Bogom. Njihov govor jasno i nedvosmisleno promiče duhovnu obnovu. Oni pozivaju ljude na život koji će biti ispunjen nadom i vjerom u Boga. Njihova je poruka objava Boga koji se susreće s čovjekom, onoliko koliko čovjek može spoznati Vječnog i Neprolaznog. Proroci jasno i glasno progovaraju o društvenoj nepravdi i rasprostranjenim nepravilnostima. Upućuju na potrebu da se u društvu provodi i potiče pravednost, sve članove pozivaju na odgovorno djelovanje kako bi se zajednica poboljšavala i bila odraz Božje slave. Proroci su naviještali Kristov dolazak, a Njegovo je očitovanje svijetu punina vremena. U punini vremena Bog je poslao svoga Sina kako bi donio pomirbu i navijestio mir. To je radosna vijest o spasenju Božjemu koje je Bog objavio, po i u Kristu. Isusova se proročka misija očituje u prenošenju poruke pomirbe i spasenja. On djeluje i danas, po Duhu Svetomu, daje vjeru, i poziva na izgradnju pravednoga društva.

Proročki je govor današnjice evanđeoski navještaj koji promiče vjeru u Boga po jedinom Spasitelju ‒ Gospodinu Isusu Kristu!

Molitva: Gospode Bože, milostivi i dobrostivi naš nebeski Oče; zahvaljujemo što si progovarao po svetim ljudima, i danas potičeš vjeru te poručuješ kako treba graditi pravedno društvo. Hvalimo te što si objavio načela po kojima možemo znati kojim smjerom ići u osobnom i društvenom životu. Molimo te probudi srca svih kako bi bili odgovorniji i više doprinosili za našu domovinu, te svojim životom slavili tebe koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen! (B. B.)

Ima li života poslije života?

«Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime! Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima! Budnost u iščekivanju Dolaska Gospodinova!» 1. Solunjanima 4, 13 – 18

Bilo je doba i kultura, kada je tema broj jedan, bilo pitanje zagrobnog života. Zemaljski život je bio shvaćan kao priprava za vječni život, a sve je ostalo bilo tome podređeno. Očiti je primjer takve kulture drevni Egipat.

Stari svijet

Zanimljivo je kako biblijsku vjeru ne zanima mnogo zagrobni život. U Starom zavjetu je sva pozornost usmjerena na zemaljski život. Bog svoju pomoć ne odgađa za vječnost. Djeluje i izbavlja čovjeka u ovozemaljskom vremenu. U Starom zavjetu pravednost se rješava u okviru ovoga svijeta. To što Bog obeća čovjeku, počinje se ostvarivati već u njegovom životu, a nastavlja u životima njegovih potomaka. Tako stalno ostajemo u obzoru poznatog nam svijeta i vremena.

Malo gdje je tako proslavljena ljepota zemaljskog života, supružnička ljubav, radost zbog posla, djece i dobroga jela, kao u Bibliji. Mudrost i pravda se ne traže u podzemnom svijetu, a niti u zvijezdama. Ovaj svijet je shvaćen kao dobar i krasan, boljega nema. Bog pred nama ništa što je dobro ne skriva. Ono najljepše nam daje u toku naših dana i na ovoj zemlji. Vidno očitovanje Božje dobrote je život u obećanoj zemlji i  Božji zakon, koji omogućuje živjeti u miru i povjerenju s Bogom i ljudima.

Smrt je u Starom zavjetu smatrana kao bolan i žalostan dio života. Sa smrću je kraj svim našim planovima i mogućnostima. Samo živi mogu hvaliti Boga. Mrtvi šute i nije dozvoljeno sa njima komunicirati. Ipak nisu zaboravljeni. Bog ih se prisjeća kad razgovara sa njihovim sinovima i kćerima. O zagrobnom životu kao takvom se ne mudruje. Mrtvi su skriveni u Božjem srcu. Bog ih pamti i ostaje im vjeran tako, što djeluje za njihovu djecu i potomstvo. To, što se dogodilo između njih i Boga neprestano traje i vrijedi. Vječnost je samo u Bogu, a sve ostalo prolazi i odlazi.

Mogućnost je uskrsnuća u okviru Starog zavjeta  samo naznačena. Mojsije nema groba, Enoh i Elizej po smrti odlaze ravno k Bogu. Pomisao na sveopće uskrsnuće mrtvih u Izraelu se pojavljuje tek kasnije, ali nisu svi Židovi tog mišljenja. Bili su uvjerenja da će na kraju vremena Bog još jednom svakog čovjeka ponaosob pozvati i pravedno mu suditi. Nastavi čitati