“Jednoć se je molio na jednom mjestu. Kad je završio, zamoli ga jedan od učenika njegovih: ‘Gospodine, uči nas moliti se, kao što je i Ivan učio učenike svoje moliti se.’ Tada im on reče: ‘Kad se molite, govorite: Oče, neka se sveti ime tvoje! Neka dođe kraljevstvo tvoje! Kruh nas svagdanji daj nam danas! Oprosti nam grijehe naše; jer i mi opraštamo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast!’ ” Luka 11,1-4

Na dva mjesta u evanđeljima nalazi se zapis molitve “Oče naš”: Matej 6,9-13, Luka 11,2-4. Gospodin Isus Krist je učio svoje sljedbenike kako moliti. Ako bi jednostavno i jasno opisali molitvu onda govorimo o razgovoru s Bogom u cilju: molbe za pomoć, iznošenja misli, razmišljanja, osjećaj, radosti i žalosti svemogućemu Stvoritelju. To se čini u obliku: zamolbe, zaziva, zahvale, razgovora odnosno molbe odnosno iskrenog te istinitog govora Bogu. Pri tomu valja znati kako se obraćamo Stvoritelju, a ne imaginaciji, a poniznost pred Bogom je ključna. Molitva Oče naš služi kao smjernica i pomoć kako naučiti i prakticirati molitvu, te otkriva bitne dijelove molitve.

Zanimljivo je kako se Bog oslovljava i gdje ga se “smješta“. Isus Boga oslovljava sa Oče, a to pokazuje Stvoritelja kao osobnog i prisnog te kršćanstvo čini posebnom vjerom. Bog nije samo moćni Stvoritelj, sveznajući Bog, onaj koji stvara i kara nego je blizak jer je Otac svega stvorenja. Upravo po tomu što je Bog i Otac on je i prisan prema ljudima, kao u analogiji o dobrom roditelju koji skrbi za svoje dijete Boga možemo doživljavati kao onoga koji se brine i želi pomoći. Bog je “smješten” u nebo, time se naglašava kako je viši od nas i svega živoga i neživoga, a mi smo njegova djeca te kruna njegova stvorenja.

U Bibliji Božja imena govore o karakteru i biti Boga. Ako se uzalud spominje, proklinje ili ismijava znači da se samog Boga ismijava ili proklinje, a to je navlačenje kazne i prokletstva, te je pokazatelj poganštine, bezvjere i bogohulja. Zbog toga se Božje ime nikada ne smije uzalud izgovarati, psovati ili na neki drugi način ponižavati.

Dio molitve (Sveti se ime tvoje) potiče kako je: veličanje, slavljenje, blagoslivljanje Božjeg imena u molitvi dozvoljeno i poželjno te pokazatelj istinske vjere.

Kraljevstvo Božje je duhovna i društvena kategorija. Društvena se očituje samo djelomično, u potpunosti će se očitovat nakon Kristovog ponovnog povratka. Za našu je svrhu duhovna dimenzija bitna za uočiti. Dakle, potrebno je moliti za vladavinu Boga. Kralj je onaj koji vlada nad određenim područjem, a kraljevstvo je područje njegove vlasti. Ljudi su dio Božjeg kraljevstva sam ako On vlada njihovim životima, a oni koji su dio Božjeg kraljevstva pripadaju Njemu. Zbog toga bi trebalo moliti te biti otvoren kako bi Bog vladao i vodio život vjernika ali i društva.

Na žalost malo je od Božje volje ostvareno na zemlji, a za to je odgovoran čovjek. Bog je uspostavio pravedne zakone koje čovjek ne poštuje. Ratovi, socijalne nepravde, netrpeljivosti, mržnje i terorizam odlike su današnjega društva, a sve je to suprotno Božjoj volji. Božja je volja: mir, pravednost, pravda, blagostanje, sreća, napredak i život s Njim. Dakle osobni i društveni blagoslov.

Bog se brine za sve pa i za materijalne potrebe. Moliti za materijalne potrebe je ispravno ali njih valja vjerom primati i radom ostvarivati. Stoga je molitva za materijalno povezana sa predanim, upornim i pozitivnim radom u kojemu čovjek skrbi za svoje i potrebe svoje obitelji, te pomaže društvenoj zajednici kroz plaćanje poreza.

Svaka je osoba iskusila povrede, ponekad ih zadaju najbliži, njihove su najteže jer pogađaju najdublje. Stoga Gospodin Isus, kao odličan duhovni psiholog i pedagog, o molitvi uči: “Opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!” Kad opraštamo onda se duševno i duhovno rasterećujemo.

Prokušane osobe, pod uvjetom da su u kušnji ostale i opstale, su izgrađene, učvršćene i ojačane dragocjenim duhovnim i životnim iskustvom. Kušnje i napasti pomažu te izgrađuju, a iz teških životnih situacija mogu se steći dragocjena iskustva i pouke. Sve je to dio života, Bog nas od njih može očuvati i kroz život voditi. Zbog toga valja moliti, vjerom primati, u pamet prizivati: “Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga! ” (B.B.)

Isusova molitva u Mateju 6, 9-13: “Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji! Kruh naš svagdanji daj nam danas! I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. (Jer je tvoje kraljevstvo, sila i slava, zauvijek) Amen!”

© reformacija.net