Arhiva Autora: Editor

Europska unija protiv ili za ?!

Premma sve češćim najavama, Hrvatska bi mogla postati članica Europske unije 2012. godine. Sve ovisi o brzini završetka pregovora, odnosno pojedinim pregovaračkim poglavljima čija pitanja se trebaju riješiti. Hrvatska treba ispuniti razne kriterije i standarde koji se očekuju za njezino članstvo. Također, ključeve članstva drže građani koji će na referendumu odlučivati žele li Hrvatsku u EU.

Svaki referendum pretpostavlja dobru informiranost građana o alternativama o kojima odlučuju. Činjenica da se o pristupanju Europskoj uniji odlučuje uključuje mogućnosti različitih mišljenja. Ipak, utemeljene kritike treba razlikovati od populističkih manipulacija i mitova. Kritičari hrvatskog ulaska u EU navode različite razloge protiv, prije svega da će Hrvatska izgubiti suverenitet i strancima rasprodati sve gospodarske i prirodne resurse, te da ćemo postati sluge interesima stranog kapitala. Neki smatraju da je EU nova kolonijalna i imperijalna tvorevina, u službi interesa kapitala, neoliberalizma, moćnika i ostalih izmišljenih aktera sveopće zavjere. Neki su čak pričali priče o siru i vrhnju.

Neki su pak s vremenom svoje izrazito kritičke stavove i zamijenili „realističkim optimizmom“. Takve vrste populista su počeli govoriti kako nisu protiv ulaska u EU, ali da treba biti oprezan i ne pristajati na pregovaračke uvjete pod svaku cijenu. Prema njihovom mišljenju, važno je zadržati nacionalni dignitet i ne ulaziti u EU klečeći na koljenima i pognute glave. Pritom se obrana nacionalnih interesa postavlja kao suprotnost ulasku u EU. Neki naglašavaju da građane treba pripremiti za ulazak u EU jer je to izazov. Svi navedeni ali i drugi izljevi populizma imaju za cilj pričati ono što mase žele čuti, izmišljajući opasnosti i pozivajući na oprez pred tim opasnostima, premda ne postoji racionalni argument koji bi takvo što utemeljio kao činjenice. Pritom se nameću jeftine fraze koje se podrazumijevaju zdravim razumom, samo što u takvim slučajevima nemaju činjeničnu utemeljenost.

Nekima pak nije jasno kako su gospodarski zaostalije zemlje, Bugarska i Rumunjska, postale članice prije Hrvatske i strahuju da će nas i Srbija preteći. Činjenica je da su te dvoje zemlje aplicirale za članstvo tijekom 90-tih, za razliku od Hrvatske koja je to učinila tek ulaskom u 21. stoljeće. Stupanj gospodarske razvijenosti i standarda nije vezan uz redoslijed pristupanja Europskoj uniji, već ključnu ulogu ima formalni proces pristupanja. Primjerice, Grčka, Španjolska i Portugal su postale članice prije Švedske, Austrije i Finske, a Slovenija i Češka isto kada i Poljska. A Hrvatska može postati članica prije Islanda, kao i Norveške i Švicarske. Što bi Islanđani trebali reći, a zemlja su najviših standarda po svim kriterijima? Nastavi čitati →

Idolopoklonstvo

Budući je Bog Duh u svojoj biti, nevidljiv i nesaglediv, svakako da ga ne možemo predstaviti niti jednom slikom ili prikazom. Stoga možemo na temelju Svetog pisma reći da su slike Boga laž. Stoga odbacujemo ne samo poganske idole nego i slike kršćana.

Premda je Krist uzeo na sebe ljudsku narav, ipak nije to činio tako kako bi bio model kiparima i slikarima. On je ustvrdio da nije “došao ukinuti Zakon i Proroke” Mt 5,17. No, zakon i proroci zabranjuju likove i kipove, Pnz 4,15; Iz 44,9. Zanijekao je da bi njegova tjelesna nazočnost koristila u Crkvi i obećao kako će po Duhu biti među nama zauvijek, Iv 16,7. Tko bi onda vjerovao da sjena ili odraz Njegova Tijela doprinosi dobrobiti pobožnih? 2 Kor 5,5. Budući u nama prebiva po Duhu Svetomu mi smo Hram Božji, 1 Kor 3,16. Ali “Kakav li sklad između hrama Božjega i idola?” 2 Kor 6,16.

Budući da su blaženi duhovi anđeli i sveci koji se sada nalaze na nebu za vrijeme svoga zemaljskoga života odbijali svako štovanje upućeno njima (Dj 3,12; 14,11; Otk 14,7; 22,9) i osuđivali likove, kako onda itko može tvrditi da su nebeski sveci i anđeli zadovoljni njihovim oslikavanjem, ako pred njima ljudi kleče, skidaju pokrivalo sa svoje glave i iskazuju im druge časti? Zapravo, da bi uputio čovjeka u vjeru i podsjetio ga na božanske stvari i njegovo spasenje, Gospodin je zapovjedio da se propovijeda evanđelje Mk 16,15, a ne da se oslikava i puk podučava pomoću prikaza. On je ustanovio sakramente i nigdje nije postavljao slike.

Nadalje, kamo god upravimo svoj pogled vidimo živo i stvarno stvorenje Božje koje kad ispravno promatramo, daje mnogo življi dojam promatračima nego sve slike ili isprazni, nepokretni, slabi i mrtvi kipovi, napravljeni ljudskom rukom, o kojima prorok istinito veli, “Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo. Usta imaju, a ne govore, oči imaju, a ne vide!” Ps 115,4-5. (II HV IV)

Kalvinizam: Reformirani nauk

Naučavanje je Reformirane crkve izraženo u više temeljnih dokumenata i vjerovanja. Ta vjerovanja, vjeroispovijedi i zaključci su mjerodavni za određivanje nauka Reformirane crkve, no ipak treba uočiti sljedeće.

Za reformirane teologe Sveto pismo je vrhovni autoritet nauke, morala, prakse i bogoštovlja crkve. Biblija je Božja riječ i Objava Boga čovjeku. Kroz Sveto pismo upoznajemo Istinu te činjenice koje je Bog htio obznaniti. Kroz Bibliju se upoznaje Bog onoliko koliko se htio objaviti u svojoj riječi, ta je objava konačna, dostatna za spasenje i razumijevanje Svemogućega. Kroz tu Objavu dobivamo cjelovitu sliku o Bogu, planu i putu spasenja, novom i vječnom životu. Tamo gdje Biblija jasno naučava od toga se ne odstupa, nejasna i granična pitanja se promatraju kroz nauk koji je jasno izražen u Bibliji, ono o čemu Pismo ne govori i reformirana teologija «šuti» i ne bavi se nagađanjima.

Ipak, nije dovoljno reći kako se reformirana teologija temelji samo na Svetom pismu jer to ne pojašnjava stav i sustav te teologije. Uporište je i vrhovni autoritet reformirane teologije Sveto pismo interpretirano kroz tradicionalna i opće prihvaćena vjerovanja kršćanstva i Reformirane crkve. Dajemo kratak popis najznačajnijih vjerovanja koja služe kao mjerilo za interpretaciju i definiranje reformirane teologije.

Neka od ranokršćanskih vjerovanja: Apostolsko, Nicejsko-Carigradsko (325. i 381po.Kr.), «Quicumque vult»: Atanazijsko vjerovanje (500.po.Kr.), Kalcedonsko (451po.Kr.).

Reformirana vjerovanja: Heilderbeški katekizam (1563.g.), II. Helvetsko vjeroispovijedanje (1566.g.), su dva najznačajnija dokumenta koji uobličavanju reformiranu teologiju te su opće prihvaćena i priznata od svih Reformiranih-prezbiterijanski sinoda i crkava. Njima treba pridodati i grandiozno teološko djelo Jean Calvina, Instrukcije kršćanske religije, 1559. koje je zamišljeno kao uvod u teologiju te predstavlja sustavno i najbolje izražen nauk reformirane teologije. Pored navedenog značajna su i druga vjeroispovijedanja i dokumenti; Belgijsko vjerovanje (1561g.), Kanon sinode u Dortu (1619.g.), Westministersko vjeroispovijedanje (1646.g.); Duži i Kraći katekizam (1649.), Francusko vjeroispovijedanje (1559.g.), Valdeško vjeroispovijedanje (1120. i 1544.g.), Škotsko vjeroispovijedanje (1560.g.).

Navedeni dokumenti predstavljaju uporište za definiranje, oblikovanje i razvijanje reformirane nauke, prakse i pobožnosti.

Treba napomenuti da je reformirana – kalvinska teologija i eklezijalna praksa identična prezbiterijanskoj, najbliža evangeličkoj – luteranskoj i djelomično anglikanskoj – episkopalnoj. Evangelička i reformirana teologija i crkvena praksa je usuglasila stavove i postigla jedinstvo u različitosti po spornim pitanjima. Proces suradnje trajao je stoljećima, praktično od druge generacije reformatora, na nekim mjestima intenzivno, a drugima manje.

Dokumentima, kao što je Leuenberški konkordij iz 1973; različitost stavova i teoloških pogleda, pastoralne službe, eklezijalni ustroji, uzajamno se prepoznaju i priznaju bez želje za konverzijom bilo koje strane. Reformirana i evangelička teologija i pozitivne prakse tih crkava daju primjer istinske ekumenske i kršćanske suradnje, i poticaj drugim kršćanima kako provoditi nauk o jedinstvu u život. Svjetska zajednica Reformiranih crkava (SZRC-WCRC) i Svjetska luteranska federacija (SLF-WLF) vode intenzivne pregovore o stvaranju krovne organizacije Reformirane i Evangeličke crkve čije se ostvarenje može očekivati u doglednoj budućnosti. (B.B.)

Najava Kristova došašća

“Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit’. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k’o govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: Zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora.” Iza 11, 6-9

Izaija je jedan od velikih, starozavjetni prorok, njegovo ime ima duhovno i simbolično značenje; Jahve spašava. U biblijskoj teologiji zauzima značajno mjesto zbog činjenice što je na mnogo mjesta u svojim spisima prorekao dolazak Mesije, Krista, Božjeg Pomazanika čije je poslanje imalo za svrhu iskupljenje i izbavljenje svih ljudi. Izajia je predvidio dolazak Mesije, kršćani u njegovim spisima pronalaze potvrdu da se radi o Gospodinu Isusu Kristu. Izaija u detalje, koji nam ukazuju na njegovo nadahnuće od Svevišnjeg, predviđa i to punih sedam stoljeća prije rođenja mnoge činjenice iz Kristova života.

Iz prorokova navještaja saznajemo o porijeklu, poslanju, titulama i odlikama Krista. Nastavi čitati →

Tečaj privlačnosti za vođe i menađere

2 komentara

U posljednja vremena konačno se otvorila začarana i dugo skrivana crna kutija koja nam govori o stanju investicijske klime u Hrvatskoj.

Stalno si postavljamo pitanje zašto nismo dovoljno privlačna destinacija za strani kapital, koji radije odabire one koji su bolji i jeftiniji. Premda smo cjenovno krajnje nekonkurentna zemlja, prije svega glede cijene rada, pogotovo poreznog opterećenja rada, ali i primjerice cijena ostalih proizvodnih inputa, a tržište rada nam je rigidno, važno je pozabaviti se onim još strašnijim.

Kultura zatiranja investicaija

Riječ je o kulturi investicijske klime. To je dakako širok pojam, pa ne treba generalizirati odgovornost. Koliko smo puta imali priliku saznati kako potencijalni investitori nisu bili dobro došli? To se pogotovo odnosi na lokalnu upravu. Bilo je raznih slučajeva iz kojih se jasno moglo shvatiti kako nema interesa za investicijski projekt, ili se nije ulagalo dovoljno truda da se investitora zainteresira, ili se nije ispunjavalo sve dogovorene uvjete nužne za realizaciju investicije, pa sve do ozbiljnih slučajeva prosvjedovanja lokalnog stanovništva protiv investicijskog projekta. Ne treba iznositi primjere, već će se svi odgovorni, ako su dovoljno iskreni, prepoznati pred savješću brojnih nezaposlenih građana koji traže posao. Mnogi projekti su na čekanju, a time radne sudbine brojnih građana ove zemlje.

Posla u Hrvatskoj nema ne zato što investitori ne žele doći, već zato što ih neki ljudi na razne načine tjeraju iz zemlje. Pritom su uvjereni da štite nacionalne interese od rasprodaje preostalog blaga, ili ne znaju da prema investitoru treba imati pro-aktivan pristup, ili kao pravi političari slušaju glas pobunjenog stanovništva o kojem im ovise karijere, ili jednostavno imaju dobre prezentacijske i komunikacijske vještine, ali Hrvatska jednostavno nema konkurentske prednosti.

Rad kao temeljna ljudska vrijednost

Rad je jedna od temeljnih ljudskih vrijednosti, kao uvjet stvaranja i razvoja društva. Protestanti to dobro znaju. Rad je prilika da svaki pojedinac koristi svoje talente u stvaralačke svrhe i tako se natječe s drugima i napreduje. Sasvim je jasno da u Hrvatskoj postoje oni kojima takva vrijednost nije važna, dok korupcija i dalje ostaje pravilo igre u mnogim slučajevima. Dodajmo tome i kulturu neplaćanja obveza kao i neplaćanja poreza. To je odraz mentaliteta sredine u kojoj živimo, a često nismo spremni biti dovoljno samokritični.

I dok ti isti, odgovorni za nisku zaposlenost u Hrvatskoj, čuvaju svoja radna mjesta, premda bi ih trebali prepustiti drugima, mnoga radna mjesta se u Hrvatskoj nisu otvorila, a mogla su se, da su neki ljudi pohađali tečaj privlačnosti. Na tom tečaju bi naučili kako biti susretljiv prema potencijalnim investitorima, kakvo poslovno okruženje i kakve konkurentske pogodnosti im ponuditi. Naučili bi se naravno osnovama pristojnosti i poštenja, te dakako, onom temeljnom – kako ne otjerati potencijalnog investitora.