Godišnji arhivi: 2010.

Biblija i tradicija

Današnje vrijeme, između ostaloga, poznato je i po relativiziranju svega, svatko se smatra pozvanim iznosit mišljenje o svemu pa čak i o onomu u što nije upućen. Tako ponašanje dovodi do duhovnog nereda koje posebno šire priučeni propovjednici. Stoga je bitno znati kako se odnositi prema tumačenju i razumijevanju Svetoga pisma, to ne umanjuje činjenicu da vjerenik treba čitati i promišljati Bibliju te imati određeni stav i mišljenje prema onomu što je pročitao.

“Apostol Petar je poučavo kako Sveto pismo nije stvar samovoljnog tumačenja i zato smatramo kako ne može svatko tumačiti Bibliju: 2 Pt 1,20. Ne priznajemo ispravnim ili istinskim ono što se naziva tumačenje Svetoga pisma u okviru rimske tradicije, odnosno, ono što njeni zagovornici žele nametnuti svima.

Prihvaćamo kao pravovaljano i pravilno tumačenje Biblije ono koje je uzeto iz Biblije počevši od naravi jezika na kojem je pisano, okolnosti ondašnjega vremena, tumačenih uspoređenjem nejasnih sa jasnim dijelovima koji se slaže s mjerilom vjere i ljubavi. Tumačenje Svetoga pisma treba doprinjeti proslavljanju Boga i čovjekovu spasenju! Nastavi čitati →

Postoji li Bog?

Može se čuti kako je postojanje Boga izmišljotina jer za to nema dokaz.

Istina je kako se “postojanje” Boga ne dokazuje na isti način kao što je to u prirodnim znanostima, ipak je moguće uočiti neke sličnosti. Vjera je, baš kao i većina znanstvenih i društvenih hipoteza, pretpostavka kojima se objašnjava svijet koji nas okružuje te onaj koji se ne vidi. Znanost temelji svoje zaključke na hipotezama koje kada se na temelju eksperimentiranja pokažu istinitima počinju nazivati dokazima.

Jasno je kako postojanje Boga ne možemo dokazati materijalističkim pristupom, te je u potpunosti jasno kako vjernicima ne trebaju materijalni dokazi koji će potvrditi postojanje onostranoga. Ali ako krenemo od činjenice kako hipoteza postaje dokaz kada se provede u praksi ili na temelju dovoljnog broja eksperimenata, koji mogu potvrditi istinitost pretpostavke, takovu logiku možemo koristiti za Boga odnosno vjeru u Njega. Nastavi čitati →

Ima li života poslije života?

«Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime! Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima! Budnost u iščekivanju Dolaska Gospodinova!» 1. Solunjanima 4, 13 – 18

Bilo je doba i kultura, kada je tema broj jedan, bilo pitanje zagrobnog života. Zemaljski život je bio shvaćan kao priprava za vječni život, a sve je ostalo bilo tome podređeno. Očiti je primjer takve kulture drevni Egipat.

Stari svijet

Zanimljivo je kako biblijsku vjeru ne zanima mnogo zagrobni život. U Starom zavjetu je sva pozornost usmjerena na zemaljski život. Bog svoju pomoć ne odgađa za vječnost. Djeluje i izbavlja čovjeka u ovozemaljskom vremenu. U Starom zavjetu pravednost se rješava u okviru ovoga svijeta. To što Bog obeća čovjeku, počinje se ostvarivati već u njegovom životu, a nastavlja u životima njegovih potomaka. Tako stalno ostajemo u obzoru poznatog nam svijeta i vremena.

Malo gdje je tako proslavljena ljepota zemaljskog života, supružnička ljubav, radost zbog posla, djece i dobroga jela, kao u Bibliji. Mudrost i pravda se ne traže u podzemnom svijetu, a niti u zvijezdama. Ovaj svijet je shvaćen kao dobar i krasan, boljega nema. Bog pred nama ništa što je dobro ne skriva. Ono najljepše nam daje u toku naših dana i na ovoj zemlji. Vidno očitovanje Božje dobrote je život u obećanoj zemlji i  Božji zakon, koji omogućuje živjeti u miru i povjerenju s Bogom i ljudima.

Smrt je u Starom zavjetu smatrana kao bolan i žalostan dio života. Sa smrću je kraj svim našim planovima i mogućnostima. Samo živi mogu hvaliti Boga. Mrtvi šute i nije dozvoljeno sa njima komunicirati. Ipak nisu zaboravljeni. Bog ih se prisjeća kad razgovara sa njihovim sinovima i kćerima. O zagrobnom životu kao takvom se ne mudruje. Mrtvi su skriveni u Božjem srcu. Bog ih pamti i ostaje im vjeran tako, što djeluje za njihovu djecu i potomstvo. To, što se dogodilo između njih i Boga neprestano traje i vrijedi. Vječnost je samo u Bogu, a sve ostalo prolazi i odlazi.

Mogućnost je uskrsnuća u okviru Starog zavjeta  samo naznačena. Mojsije nema groba, Enoh i Elizej po smrti odlaze ravno k Bogu. Pomisao na sveopće uskrsnuće mrtvih u Izraelu se pojavljuje tek kasnije, ali nisu svi Židovi tog mišljenja. Bili su uvjerenja da će na kraju vremena Bog još jednom svakog čovjeka ponaosob pozvati i pravedno mu suditi. Nastavi čitati →

Putovanje apostola Pavla

Apostol Pavao je ima tri misijska putovanja opisana u Djelima apostolskim 13-21 p., a dogodila su se, okvirno, od 48.-58.po.Kr. To su jedna u nizu za koja pretpostavljamo da ih je imao. Sa njim je putovalo, ne nužno svaki put i uvijek, više suradnika: apostol Barnaba, Ivan-Marko, Sila, Timotej, Luka, Sopter Pirov, Aristrah, Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Tihik, Trofim iz Azije itd.

Kada se čita o putovanjima vidljivo je kako su to kraći opisi događaja, mjesta na kojima su bili te zgoda koje su ih pratile, stil je živ i avanturističan, a to opisima putovanja daje dodatnu zanimljivost. Nisu to zapisi dogmatskih postavki nego svjedočanstva koja oslikavaju sve radosti i probleme, uspjehe i poraze koji je ovaj apostol sa svojim suputnicima doživio.

Polazišna točka i vrlo značajna pomoć dolazila je od zajednica koja se okupljala u Antiohiji, gradu u Siriji. Bilo je to kulturno i ekonomsko odredište, poznato po tome što su tamo po prvi puta sljedbenici Isusa prozvani kršćani: Dj 11,26. Tamo je djelovala zajednica vjernika, vrlo brzo nakon Kristova Uzašašća, te su bili predani navještaju Isusova nauka. Crkva je ustrojena nakon prvog većeg i organiziranog progona kršćana koji se dogodio nakon mučeništva sv. Stjepana: Dj 11,19-26. Ta će zajednica postati jedna od vodećih biskupija rane crkve, razviti će u narednim stoljećima značajnu bogoslovnu školu. Iz tog se primjera može zaključiti kako nikad ne treba odbaciti skromne početke, te uvijek valja razmišljati kako činiti volju Božju i graditi Njegovo kraljevstvo. Nastavi čitati →

EU 2020 – strateški okvir EU

Ciljevi Lisabonske strategije 2010. usmjereni da EU postane najkonkurentnije svjetsko gospodarstvo sa zaposlenošću iznad 70% nisu još ispunjeni. Sjedinjene Američke Države su i dalje u svim usporedbama najkonkurentnije gospodarstvo svijeta, a tek neke europske zemlje su blizu vrhu. Europa traži putove za strukturalne reforme kako bi povećala konkurentnosti i zaposlenosti, uz zadržavanje adekvatnog i reformiranog socijalnog modela, unutar okvira socijalno tržišnog gospodarstva.

Novi početak

U uvodnom dijelu strategije „Europa 2020“ stoji kako 2010. godina označava novi početak za Europsku uniju s obzirom na kratkoročni izazov izlaska iz gospodarske krize. Budućnost Europe će odrediti njezin odgovor za napredak svjetskog gospodarstva. Europska komisija stoga postavlja pet glavnih ciljeva koji će mjeriti uspjeh: zaposlenost, istraživanje i razvoj, klimatske promjene i energija, obrazovanje i borba protiv siromaštva.

U strategiji se navodi kako je stopa nezaposlenosti u EU je dostigla oko 10%, uz prosječne deficite od 7% BDP-a i zaduženja preko 80% BDP-a. Dvije godine krize su izbrisale dvadeset godina fiskalne konsolidacije. Potencijal rasta se prepolovio tijekom krize, a mnogi investicijski planovi, talenti i ideje su izgubljeni zbog neizvjesnosti, smanjene potražnje i manjka izvora financiranja.

Europa ima mnogo prednosti kao što su talenti i kreativnosti, jaka industrijska baza, dinamičan uslužni sektor, agrarni sektor visoke kvalitete, snažna pomorska tradicija, jedinstveno tržište, zajednička valuta, pozicija najvećeg svjetskog trgovinskog bloka i kao glavna destinacija za strana izravna ulaganja. Europa također može računati na snažne vrijednosti demokratskih institucija, zaštite okoliša i kulturne raznolikosti.

Izazov transformacije Nastavi čitati →