Ciljevi Lisabonske strategije 2010. usmjereni da EU postane najkonkurentnije svjetsko gospodarstvo sa zaposlenošću iznad 70% nisu još ispunjeni. Sjedinjene Američke Države su i dalje u svim usporedbama najkonkurentnije gospodarstvo svijeta, a tek neke europske zemlje su blizu vrhu. Europa traži putove za strukturalne reforme kako bi povećala konkurentnosti i zaposlenosti, uz zadržavanje adekvatnog i reformiranog socijalnog modela, unutar okvira socijalno tržišnog gospodarstva.

Novi početak

U uvodnom dijelu strategije „Europa 2020“ stoji kako 2010. godina označava novi početak za Europsku uniju s obzirom na kratkoročni izazov izlaska iz gospodarske krize. Budućnost Europe će odrediti njezin odgovor za napredak svjetskog gospodarstva. Europska komisija stoga postavlja pet glavnih ciljeva koji će mjeriti uspjeh: zaposlenost, istraživanje i razvoj, klimatske promjene i energija, obrazovanje i borba protiv siromaštva.

U strategiji se navodi kako je stopa nezaposlenosti u EU je dostigla oko 10%, uz prosječne deficite od 7% BDP-a i zaduženja preko 80% BDP-a. Dvije godine krize su izbrisale dvadeset godina fiskalne konsolidacije. Potencijal rasta se prepolovio tijekom krize, a mnogi investicijski planovi, talenti i ideje su izgubljeni zbog neizvjesnosti, smanjene potražnje i manjka izvora financiranja.

Europa ima mnogo prednosti kao što su talenti i kreativnosti, jaka industrijska baza, dinamičan uslužni sektor, agrarni sektor visoke kvalitete, snažna pomorska tradicija, jedinstveno tržište, zajednička valuta, pozicija najvećeg svjetskog trgovinskog bloka i kao glavna destinacija za strana izravna ulaganja. Europa također može računati na snažne vrijednosti demokratskih institucija, zaštite okoliša i kulturne raznolikosti.

Izazov transformacije

Europa je u trenutku transformacije jer je kriza pokazala strukturalne slabosti europskog gospodarstva, dok se u međuvremenu svijet brzo kreće. Europa želi strategiju za pametan, održiv i uključiv gospodarski rast, uz visoku zaposlenost i produktivnost, te socijalnu koheziju. To je vizija socijalno tržišnog gospodarstva Europe 21. stoljeća.

Pametan rast znači gospodarstvo znanja i inovacija, uključujući poboljšanje kvalitete obrazovnih sustava, poticanje prijenosa znanja, zaštitu intelektualnog vlasništva i bolju iskoristivost informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Istraživanje i inovacije su nužni za rast i zapošljavanje. Stoga EU želi povisiti ulaganja u istraživanje i razvoj na 3% BDP-a EU-27, pogotovo u privatnom sektoru, kako bi smanjila zaostajanje za Sjedinjenim Američkim Državama i Japanom. Poboljšanje obrazovnih sustava je ključno za ulazak mladih na tržište rada. Nadalje, digitalno društvo traži primjenu informacijsko-komunikacijskih tehnologija na jedinstvenom tržištu, uključujući brzi internet te elektroničku distribuciju roba i usluga.

Održivi rast znači poticanje efikasnog korištenja resursa, povećanu primjene zelenih tehnologija i konkurentnije gospodarstvo. Efikasno korištenje resursa znači smanjenje emisije ugljičnih dioksida, povećanje upotrebe obnovljivih energetskih izvora, modernizaciju prometnog sektora i energetsku efikasnost. Emisije stakleničkih plinova se trebaju smanjiti za najmanje 20% u usporedbi sa 1990. godinom, uz istovremeno povećanje udjela obnovljivih izvora energije u konačnoj potrošnji energije na 20%, te povećanje energetske efikasnosti za 20%. Integracija europskog energetskog tržišta može dati doprinos rastu BDP-a za 0.6 do 0.8%, uz stvaranje oko 600 000 novih radnih mjesta ako se udio korištenja obnovljivih izvora energije poveća na 20% i oko milijun ako se za 20% poveća energetska efikasnost.

Obrazovanje i tržište rada

Uključivi rast znači gospodarstvo visoke zaposlenosti i znanja, uz socijalnu i teritorijalnu koheziju. Do 2020. Europska unija želi povisiti stopu zaposlenosti radne snage (20-64 godine) sa 69 na 75%, za što je posebno nužna veća participacija žena, mladih i starijih, te bolja integracija migranata na tržištu rada.

Europski obrazovni sustav trebaju rješavati probleme ranog napuštanja škole. Također, potrebno je povećati udio visokoobrazovanih u dobi između 30 i 34 godine na 40%, u odnosu na sadašnjih 40% u Sjedinjenim Američkim Državama i preko 50% u Japanu. Europska sveučilišta zaostaju u konkurenciji s američkim. Potrebno je ojačati veze između obrazovanja, poslovnog sektora, istraživanja i razvoja, te poticati mobilnost studenata i formalno priznavanje neformalnog obrazovanja.

Znanja i vještine se ne poklapaju u dovoljnoj mjeri s potrebama tržišta rada, što stvara neravnotežu između ponude i potražnje, odnosno strukturalnu nezaposlenost. Naglasak je potrebno staviti na poduzetništvo i kreativnost, inovacije i inženjerstvo. Cjeloživotno obrazovanje sve više postaje nužnost ne samo za visokoobrazovane, pogotovo za mlade čija stopa nezaposlenosti je posebno visoka.

Predlažu se politike fleksigurnosti na tržištu rada kroz povećanje fleksibilnosti tržišta rada i obrazovanja radnika, jačanje sustava socijalne sigurnosti i uz primjenu aktivnih mjera jačanja vještina kroz obrazovne programe za zapošljavanje, s ciljem smanjenja strukturalne nezaposlenosti i povećanja participacije na tržištu rada. Model fleksigurnosti će kao kompromisni socijalni model doprinijeti u procesu modernizacije i liberalizacije tržišta rada, postizanja ravnoteže između poslovnog i privatnog života, te osiguranju održivog socijalnog modela. Stjecanje je novih vještina ključno za prilagodbu radnika i povećanje produktivnosti. Važno je poticati politiku mobilnosti radne snage na unutarnjem tržištu.

Industrija i unutarnje tržište

Industrijska politika za eru globalizacije znači poboljšanje poslovne klime, pogotovo za mala i srednja poduzeća. Industrija, pogotovo mala i srednja poduzeća, snažno su pogođena krizom te se svi sektori se suočavaju sa izazovima globalizacije i prilagođavanja proizvodnih procesa nisko ugljičnom i energetski efikasnijem gospodarstvu. Potrebno je poticati internacionalizaciju malih i srednjih poduzeća, transportne i logističke mreže, konkurentnost turizma, korporativnu odgovornost, te kvalitetu i lakoću zakonodavstva koje se odnosi na poslovanje.

Samo implementacija Direktive o uslugama na unutarnjem tržištu će pridonijeti otvaranju tržišta i kvaliteti usluga, te povećanju izravnih stranih ulaganja za kvaliteti usluga, te povećaju stranih izravnih ulaganja za 25%, uz doprinos prosječnom rastu BDP-a za 0.5 do 1.5%.

Financijski sektor treba reformu koja će značiti veći nadzor i transparentnost, popunjavanje regulatornih praznina, stabilnost i odgovornost, te učenje na slabostima financijske krize koje je važno pri identifikaciju rizika. Na temelju Pakta o stabilnosti i rastu, EU očekuje od svojih članica proračunske politike fiskalne discipline. Postavljeno pravilo da proračunski deficiti ne bi smjeli prelaziti 3% BDP-a se često kršilo, a kao rok za poštivanje tog pravila se postavlja 2013. godina.

Dugoročni proces fiskalne konsolidacije i financijske održivosti će ići zajedno sa važnim strukturalnim reformama, pogotovo na području mirovina, zdravstva, socijalne skrbi i obrazovanja, kao i povećanja efikasnosti i kvalitete usluga javnih administracija i javne nabave.

Posebna pozornost se treba usmjeriti na kvalitetu proračunskih odnosno poreznih prihoda. Porezni sustavi trebaju biti više prijateljski prema rastu, pa bi se zato trebalo izbjegavati povećanje poreznog opterećenja rada, što je u prošlosti povećavalo troškove poslovanja. Porezno opterećenje bi se trebalo usmjeriti na oporezivanje energetske i ekološke poreze, u okviru „ozelenjavanja“ poreznih sustava.

Strategija nije samo relevantna za EU, već i za države kandidatkinje i susjedne države, kako bi im pomogla u reformskim nastojanjima. Europske države trebaju što prije povući intervencionističke politike fiskalnih stimulacija namijenjene ublažavanju posljedica recesije. Potpore pojedinim sektorima se trebaju smanjiti jer donose velike proračunske troškove i narušavaju slobodu zajedničkog tržišta. (D.H.)

© reformacija.net