Arhiva Oznaka: Branimir Bučanović

Prva Crkva

Bio je blagdana kada su pobožni trebali poći na hodočašće. Bog je Mojsiju, posredniku saveza, naredio kako treba održavati šest godišnjih i jedan tjedni blagdan kao odraz pobožnosti: Lev 23.

Pedeseti dana nakon Pashe, na blagdan Sedmica, pobožni su ljudi došli na hodočašće u Jeruzalem. Tamo su ne bi li se kroz bogoštovni sustav, i molitvu duhovno obnovili te izmirili s Bogom. Taj je godišnji blagdan održavan u spomen na primanje Božjih zapovijedi. Ljudi su došli iz različitih krajeva svijeta; Židovi, prozeliti te prolaznici.

Početak: Dj 2

Na taj dan, vrlo rano ujutro, okupljeni su Isusovi učenici na molitvu. Odjednom i nenadano, u prostoriji se pojavljuje vjetar, čuje se huka, pojaviše se plameni jezici na svakome od njih…  Od tog trenutka scena povijesti biti će bogatija za još jednu religiju, a taj će dan ostati zapisan kao nastanak kršćanske Crkve. Događaj je povezan sa Gospodinovim obećanjem učenicima: «Primiti ćete silu kad Duh Sveti dođe na vas i biti ćete svjedoci u Jeruzalemu, u cijeloj Judeji i Samariji sve do kraja svijeta» Dj 1,8.

Učenici su tijekom molitve bili ispunjeni Božjom energijom i dobili su dar, počeli su govoriti jezicima i narječjima tako su okupljeni ljudi mogli razumjeti njihove poruke. Njihovo je svjedočanstvo davalo slavu Bogu te su govorili o događajima povijesti Staroga zavjeta, koja su trajno svjedočanstvo svega što je Bog učinio i čini za ljude. Budući okupljenima nije bilo jasno kako slabo obrazovani ljudi govore drugim jezicima o velikim Božjim stvarima počeli su se izrugivati misleći kako su se napili.

To je ismijavanje i nerazumijevanje bilo poticaj apostolu Petru kako bi okupljenima, u osam sati ujutro, održao propovijed. Ona će postati prva pisana poruka Crkve. Petrova poruka sadrži sve bitne cjeline koje će ostati temelj kršćanskog navještaja. Poruka je izvorno upućena ljudima, koji su baš kao i apostol Petar te većina prvih kršćana bili Židovi. Događa se pedesetak dana nakon Isusova raspeća, za kojega su mnogi držali da je budući židovski Mesija. Ta je činjenica poticaj te im skreće pozornost na grijeh koji su učinili neprepoznavši i nepriznavši Isusa za Mesiju. Cijeli se govor temelji na citiranju Staroga zavjeta koji služi kao uporište poruci. Istaknuta su četiri navoda proroka Joela i Davida. Centar je njegovog navještaja Isus iz Nazareta, koji će neslavno završiti, ali ga Bog proslavlja na; njima, nama i mnogima neshvatljiv način: uskrsnućem od mrtvih treći dan nakon što je položen u grob.

Uskrsnuće Isusa te njegov nauk postaju centralna kršćanska poruka, a taj će obrazac navještaja biti trajno obilježje propovijedanja do današnjih dana. Poruka apostola Petra izazvala je pozitivnu reakciju. Crkva je u prvi dan dobila oko tri tisuće osoba, te počinje njezin život i formacija. Nastavi čitati

Europska Unija

EU je društvena zajednica slobodnih i naprednih naroda. Oni su ujedinjeni u velikom projektu kako bi zajedničkim snagama ostvarivali bolje životne uvijete, pravnu, društvenu i svaku drugu sigurnost te gradili budućnost temeljenju na solidarnosti, pravdi, slobodi, jednakosti i napretku.

Trenutno broji 27 članica, a Hrvatska će postati 28 članica. Makedonija i Turska su, također, u procesu pristupanja ali sa trnovitim i dugačkim putem ispred njih. EU broji 495 milijuna građana, velika je 4 milijuna kvadratnih kilometara, najveća je zemlja Francuska, a najmanja Malta. Svi građani EU mogu slobodno putovati bez putovnice i nastanjivati se u bilo kojemu djelu EU te u skladu sa svojim mogućnostima i znanjima tragati za boljim životom i poslom.

EU ostvaruje svoje temeljne ciljeve i programe kroz tri institucije. Europski parlament koji predstavlja sve narode Europe. Savjet Europske unije koji predstavlja nacionalne vlade. Te kroz Europsku komisiju koja predstavlja zajedničke interese.

Počeci Unije sežu u 1950. kada je šest zemalja: Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska odlučilo napraviti ekonomski i politički savez kako bi na taj način lakše trgovali te jedni drugima bili na pomoć. Tijekom vrjemena mnoge su se zemlje pridružile ovoj zajednici, a prijelomni je trenutak bio urušavanje totalitarističkog sustava te otvaranje i primanje pod svoje okrilje narode Istočnog bloka koji su prošli veliku represiju pod komunizmom. Nastavi čitati

Ukazanje Isusa Krista

Više zapisa Novog zavjeta svjedoče o ukazanju Gospodina Isusa Krista učenicima u vremenu od 40 dana nakon uskrsnuća i prije svoga slavnog uznesenja (Dj 1,3).

Osvrćemo se na zapis iz Iv 21, 1-19 koji svjedoči Teofaniju: ukazanje ili Bogojavljenje. Gospodin se ukazao: Petru, Tomi, Natanaelu, Ivanu, Jakovu i dvojici čija imena ne znamo. Ovaj se događaj zbio na Galilejskom jezeru, koji se u ovom zapisu naziva Tiberijadsko more.

Galilejsko jezero se nalazi 208 m ispod razine mora i bogato je ribom. Ribolov je bio bitan izvor prihoda za ljude koji su živjeli u tom kraju. Tiberijada je bio glavni grad Galileje, pokrajine u kojoj je odrastao i dio svoje službe imao Gospodin Isusu Krist. Prvi su njegovi učenici bili iz tog kraja, a neki su upravo na tom jezeru, do poziva u službu, zarađivali za život baveći se ribolovom.

Petar je odlučio ići u ribolov, te su mu se pridružili imenovani učenici. Tijekom cijele noći su lovili, ali nisu ništa uhvatili. Umorni i razočarani su, vjerojatno, raspravljali o događajima koji se dogodiše u Jeruzalemu. Nada im se počela vraćati, jer nakon neslavnog raspeća, dogodilo se veličanstveno uskrsnuće. Upravo je to bio razlog zašto su se vratili u okolicu Tiberijade i čekali ponovni susret sa Gospodinom. Naime, do tada im se u grupi Gospodin već ukazao dva puta, opomenuo je Tomu zbog njegove nevjere, ali i ostale učenike jer su bili u sumnji i nevjeri glede uskrsnuća. Odjedanput su čuli glas i vidjeli osobu koji im se obraća sa obale i daje naputak: «Bacite mrežu na desnu stranu lađice i naći ćete!»… Našli su, veliku količinu ribe. Taj glas koji nisu prepoznali bio je glas Učitelja kojega su voljeli i koji je sada ponovo bio sa njima, ali u drugom obličju. Večerali su, moguće evocirali lijepe uspomene i sve ono što su prošli zajedno tijekom nekoliko godina službe i navještaja Radosne vijesti.

Nastavi čitati

Protestantska pobožnost

Pobožnost je stanje duha i način kako osoba, koja je vjernik, ostvaruje svoju vjeru u životu. Različite kršćanske tradicije razvijale su, ali to čine i danas, pristupe kako onostrano približiti čovjeku.

Namjera je ovim člankom, iz ugla tradicionalnog europskog protestantizam, naznačiti temelje pobožnosti. Iako tradicionalne protestantske crkve: reformirana-prezbiterijanska (kalvini), evangelici (luterani), i anglikanci (episkoplani) čine veliki korpus vjernika na našemu kontinentu sa više desetaka milijuna pobožnih vjernika o ovim se zajednicama malo zna. Crkve nisu ujedinjenjene pod upravnim centrom, ideja koju protestanti sa sumnjičavošću promatraju, ipak navedene zajednice dijele zajedničku vrlo sličnu teološku tradiciju te identitet koji proizlazi iz reformacije 16.st. Strukture su im slične, a kod prve dvije navedene identične stog ih se s pravnom svrstava u protestantsku tradiciju europske reformacije.

Temeljni koncept protestantske pobožnosti

Nastavi čitati