Arhiva Oznaka: Branimir Bučanović

Današnji proročki govor

Osječki most

»To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći. Bi im objavljeno da ne sebi nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nada što se i anđeli žude nadviti.« 1. Pt 1, 10 – 12.

Biblija im značajan broj knjiga koje su proročke tematike. Čak je sedamnaest starozavjetnih knjiga, od trideset devet kanonskih, ove tematike.

Proroci su Pisma bili pobožni ljudi s posebnim osjećajem za onostrano tj. duhovno, ali i zemaljsko, tj. društveno. Bog ih je odabrao kako bi naviještali Božje poruke te progovarali o duhovnim i društvenim temama. Njihova je služba potaknuta od Boga i upućena ljudima, a poruke progovaraju i danas. Ako ih se želi razumjeli treba ih u molitvenom duhu čitati i promišljati. Valja imati u vidu kako to nije samo zapis prošlih vremena te književni spis nego Božja objava. Bitno je razumjeti povijesni okvir te znati komu je izvorno upućena poruka. Proroci su upućivali poruke koje su upozoravale na kršenje saveza koji je Bog ustanovio s čovjekom. Od Božjih se saveznika očekivao život, u zadanim mogućnostima, koji je sukladan Božjim smjernicama.

Temeljni je proročki poticaj poziv na obraćenje i život vjere s Bogom. Njihov govor jasno i nedvosmisleno promiče duhovnu obnovu. Oni pozivaju ljude na život koji će biti ispunjen nadom i vjerom u Boga. Njihova je poruka objava Boga koji se susreće s čovjekom, onoliko koliko čovjek može spoznati Vječnog i Neprolaznog. Proroci jasno i glasno progovaraju o društvenoj nepravdi i rasprostranjenim nepravilnostima. Upućuju na potrebu da se u društvu provodi i potiče pravednost, sve članove pozivaju na odgovorno djelovanje kako bi se zajednica poboljšavala i bila odraz Božje slave. Proroci su naviještali Kristov dolazak, a Njegovo je očitovanje svijetu punina vremena. U punini vremena Bog je poslao svoga Sina kako bi donio pomirbu i navijestio mir. To je radosna vijest o spasenju Božjemu koje je Bog objavio, po i u Kristu. Isusova se proročka misija očituje u prenošenju poruke pomirbe i spasenja. On djeluje i danas, po Duhu Svetomu, daje vjeru, i poziva na izgradnju pravednoga društva.

Proročki je govor današnjice evanđeoski navještaj koji promiče vjeru u Boga po jedinom Spasitelju ‒ Gospodinu Isusu Kristu!

Molitva: Gospode Bože, milostivi i dobrostivi naš nebeski Oče; zahvaljujemo što si progovarao po svetim ljudima, i danas potičeš vjeru te poručuješ kako treba graditi pravedno društvo. Hvalimo te što si objavio načela po kojima možemo znati kojim smjerom ići u osobnom i društvenom životu. Molimo te probudi srca svih kako bi bili odgovorniji i više doprinosili za našu domovinu, te svojim životom slavili tebe koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen! (B. B.)

Isusovi učenici: Kristovi mučenici!

Kada se slikovito želi prikazati; vjerska ili politička mržnja, nesnošljivost i nasilje, jednoumno izražavanje i ponašanje spominje se Bartolomejska noć.

Ona je paradigma vjerskog genocida reformiranih kršćana tj. kalvina ili kako su ih u Francuskoj zvali hugenoti. To je događaj koji je donio progon i pomor velike skupine ljudi zbog toga što su ispovijedali vjeru u Gospodina Isusa Krista. Zbog toga možemo reći kako su to sveci i mučenici kršćanstva. Procjenjuje se da je pobijeno između 50 000 i 100 000 osoba, a puno je veći broj prošao torture inkvizicije: maltretiranja i zlostavljanja.

Bartolomejska se noć zbila na blagdan Sv. Bartolomeja 24. kolovoza 1572.g. započeta je masakrom istaknutih vođa, ali u narednim tjednima i nevinih ljudi, žena i djece. Progon je inicirala i poticala Rimska inkvizicija, a sprovela Katarina Medici i Karlo IX. Iz područja Pariza proširio se po cijeloj Francuskoj i trajao više tjedana.

Nakon tih događaja, preživjeli reformirani kršćani tj. hugenoti velikim su dijelom odselili iz Francuske u današnju Kanadu, pokrajinu Quebec, Švicarsku, Njemački i drugdje. Kako su se francuski kalvini bavili naprednim tehnologijama tog vremena, veliki egzodus građana unazadio je francusko društvo.

Zašto je potrebno podsjećati na ovakve događaje? Općenito je poznato da onaj tko ne uči na pogreškama prošlosti iste ponavlja. Ovi su događaji upozorenje kako nikad i nitko u ime Božje ne smije koristiti nasilje, maltretiranje, terorizam i oružje kao sredstvo uvjeravanja drugoga u istinitost svojih stavova.

Ovaj događaj progovara i onima koji žele biti moralni autoriteti neka prouče prošlost, iz nje nauče lekcije kako se ne treba ponašati i djelovati. Zbog toga je potrebno o grijesima prošlosti govoriti, za dobro budućnosti! (B.B.)

Postoji li Bog?

Može se čuti kako je postojanje Boga izmišljotina jer za to nema dokaz.

Istina je kako se “postojanje” Boga ne dokazuje na isti način kao što je to u prirodnim znanostima, ipak je moguće uočiti neke sličnosti. Vjera je, baš kao i većina znanstvenih i društvenih hipoteza, pretpostavka kojima se objašnjava svijet koji nas okružuje te onaj koji se ne vidi. Znanost temelji svoje zaključke na hipotezama koje kada se na temelju eksperimentiranja pokažu istinitima počinju nazivati dokazima.

Jasno je kako postojanje Boga ne možemo dokazati materijalističkim pristupom, te je u potpunosti jasno kako vjernicima ne trebaju materijalni dokazi koji će potvrditi postojanje onostranoga. Ali ako krenemo od činjenice kako hipoteza postaje dokaz kada se provede u praksi ili na temelju dovoljnog broja eksperimenata, koji mogu potvrditi istinitost pretpostavke, takovu logiku možemo koristiti za Boga odnosno vjeru u Njega. Nastavi čitati →

Putovanje apostola Pavla

Apostol Pavao je ima tri misijska putovanja opisana u Djelima apostolskim 13-21 p., a dogodila su se, okvirno, od 48.-58.po.Kr. To su jedna u nizu za koja pretpostavljamo da ih je imao. Sa njim je putovalo, ne nužno svaki put i uvijek, više suradnika: apostol Barnaba, Ivan-Marko, Sila, Timotej, Luka, Sopter Pirov, Aristrah, Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Tihik, Trofim iz Azije itd.

Kada se čita o putovanjima vidljivo je kako su to kraći opisi događaja, mjesta na kojima su bili te zgoda koje su ih pratile, stil je živ i avanturističan, a to opisima putovanja daje dodatnu zanimljivost. Nisu to zapisi dogmatskih postavki nego svjedočanstva koja oslikavaju sve radosti i probleme, uspjehe i poraze koji je ovaj apostol sa svojim suputnicima doživio.

Polazišna točka i vrlo značajna pomoć dolazila je od zajednica koja se okupljala u Antiohiji, gradu u Siriji. Bilo je to kulturno i ekonomsko odredište, poznato po tome što su tamo po prvi puta sljedbenici Isusa prozvani kršćani: Dj 11,26. Tamo je djelovala zajednica vjernika, vrlo brzo nakon Kristova Uzašašća, te su bili predani navještaju Isusova nauka. Crkva je ustrojena nakon prvog većeg i organiziranog progona kršćana koji se dogodio nakon mučeništva sv. Stjepana: Dj 11,19-26. Ta će zajednica postati jedna od vodećih biskupija rane crkve, razviti će u narednim stoljećima značajnu bogoslovnu školu. Iz tog se primjera može zaključiti kako nikad ne treba odbaciti skromne početke, te uvijek valja razmišljati kako činiti volju Božju i graditi Njegovo kraljevstvo. Nastavi čitati →

Temelj Kalvinova nauka

Oko pojedinih ljudi uvijek se javljaju oprječna mišljenja, ponekad njihovom ali mnogo puta i tuđom krivicom. Jedan oko kojega je puno neistine napisano, ali daleko više izgovoreno, je poznati reformator francuskog porijekla. On je najveći dio svog života posvetio pastoralno-teloškom djelovanju u Ženevi. Rođen je 10. srpnja 1509, a zvao se je Jean Calvin.

Samo bi za nabrajanje njegovih spisa i onoga što je činio trebalo više sati. Nemoguće je iznijeti samo jedan dio onoga što je naučavao, i to razumjeti iz današnje perspektive, u kratkom vremenu. No, kako se kuća poznaje po svomu temelju tako se nečiji nauk može razumjeti po osloncu na kojemu se razvija. Ovaj je reformator potporu svoga naučavanja pronalazio kroz molitvu u objavi Svetoga pisma. Njegov je nauk utvrđen kršćanskom tradicijom i objavama crkvenih otaca, posebno sv. Augustina.

U tom je smislu bitna za uočiti njegova rečenica u kojoj objašnjava polazišnu pretpostavku na kojoj gradi svoju pouku. Citiramo: “Naša mudrost, ono što bi mogli nazvati kao istinita i dobra mudrost, sastoji se od dvije cjeline; spoznaje Boga i spoznaje nas samih! Buduće je ovo dvoje povezano mnogim svezama nije lagano odrediti koja proizlazi prva i rađa drugo!”

Djelovanje se ovog reformatora temeljilo na spoznavanju Boga te pronalaženju odgovora na društvena pitanja koja su bila aktualna u njegovo vrijeme. Stoga reformatorski nauk i danas pronalazi načine kako teologiju povezati sa praktičnim životom. Temelj je u tomu pristupu navještaj istina Svetoga pisma. Mudrost se života temelji na vjeri u Boga te životu koji odražava pobožnost. Praktično očitovanje te pobožnosti vidljivo je u promjeni svijesti pojedinca, koji na bolje mijenja i društvenu zajednicu. Vidljivo je kako reformatorski nauk, tamo gdje je pustio dublje korijene u društvu, ostavlja velikog traga na oblikovanje tih zajednica. Na prvom mjestu to se očituje u promjeni svijesti; poštivanju svake osobe u društvenoj zajednici; vladavini prava i pravde; radnoj etici te pristupu životu i radu koji se očituje u društvenoj odgovornosti.

Reformatorski nauk potiče cjelo-životnu duhovnost i rad na sebi. Rad na sebi kroz promjenu pristupa životu i suočavanja sa izazovima života. Pobožnost se živi u sadašnjem vremenu i društvu. Tako je spoznaja Boga povezana sa spoznajmo sebe ili bolje razotkrivanjem svojeg ja, a ne bježanja ili skrivanje odnosno negacijom sadašnjosti. Kada osoba otvori sebe, pred Bogom, može se najbolje spoznati i upoznati, a to je proces koji traje cijeli život.

Stoga kalvini, odnosno reformirani kršćani, i danas naglašavaju odanost nauku Svetoga pisma. Ali i cjelokupnoj kršćanskoj tradiciji koja svoje polazište i potporu nalazi u Riječi Božjoj, te potiču i promiču društvenu odgovornost koja proizlazi iz kršćanske pobožnosti! (B.B.)