“Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: ‘Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.’ ” Mt 28, 18-20

Ovo je poslanje bilo i ostalo poticaj za navještaj Radosne vijesti, odnosno evanđeoskih poruka. Temelj je Gospodinova učenja nauka o milosti, ljubavi i praštanju Božjemu. Tijekom svoga zemaljskog života i djelovanja Isus je propovijedao i poučavao ljude. Temeljna je poruka proizlazila iz nauka Starog zavjeta, ali je po njemu dobila posebno značenje i puninu: Bog je po Kristu Isusu pomirio svijet sa sobom da bi svi oni koji vjeruju u njega imali život vječni.

Ta poruka nije bila samo za bliske učenike i apostole, nego za sve ljude, a to je vidljivo u Sveopćem poslanju. Učenici su bili posebno iznenađeni tim nalogom koji im je trebao skrenuti pozornost na njihove buduće zadaće. Gospodin daje sigurnost jer sva duhovna vlast pripada njemu, On je uz njih do kraja svijeta! U ovome je i vidljivo zašto su učenici imali toliku postojanost, a mnogi uvjerenje platili životom. Naime, znali su da je Isus vladar sveg živog i neživog, i dobro su znali da će biti s njima uvijek, bez obzira na okolnosti i osjećaje; Bog prati svaki njihov korak te se ne trebaju bojati.

U svome je poslanju naveo što očekuje od učenika: Trebali su činiti sljedbenike Isusa, odnosno, kršćane. Poticaj je poslanja i za današnje vrijeme. Ljudi se često osjećaju osamljeni te su u duhovnoj potrebi, nju pokušavaju ispuniti stvarima, materijalnim bogatstvom i idejama koje ne daju odgovor na smisao i svrhu života. Isusov nauk daje odgovor na pitanja svrhe i smisla života, pomaže uravnotežiti um i duh, daje poticaj za zemaljski život i rješavanje izazova života.

Sveopće poslanje je pokretač vjernicima današnjeg doba. Potiče da se Isusov nauk naviješta ljudima ovog vremena jezikom i metodama prilagođenim današnjici. Kršćani stoga promiču Radosnu vijest pomirbe s Bogom. Život s Bogom daje mir u srce, a on je darovan svima koji Krista vjeruju za Spasitelja.

Molitva: Gospodine Bože neka se tvoja radosna vijest i dalje širila, a svi oni koje si odabrao tebe u punini spoznaju. Molimo te neka bi Crkva bila kreativan i jasan glas istina tvojih. Neka bi svi kroz nju vidjeli makar dio tvoje slave. Molimo te budi sa svima nama te izli blagoslove na našu domovinu za koju molimo kako bi što više ljudi doživjelo duhovnu obnovu, to isto molimo i za sve druge zemlje. Amen! (B.B.)

© reformacija.net

“Jednoć se je molio na jednom mjestu. Kad je završio, zamoli ga jedan od učenika njegovih: ‘Gospodine, uči nas moliti se, kao što je i Ivan učio učenike svoje moliti se.’ Tada im on reče: ‘Kad se molite, govorite: Oče, neka se sveti ime tvoje! Neka dođe kraljevstvo tvoje! Kruh nas svagdanji daj nam danas! Oprosti nam grijehe naše; jer i mi opraštamo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast!’ ” Luka 11,1-4

Na dva mjesta u evanđeljima nalazi se zapis molitve “Oče naš”: Matej 6,9-13, Luka 11,2-4. Gospodin Isus Krist je učio svoje sljedbenike kako moliti. Ako bi jednostavno i jasno opisali molitvu onda govorimo o razgovoru s Bogom u cilju: molbe za pomoć, iznošenja misli, razmišljanja, osjećaj, radosti i žalosti svemogućemu Stvoritelju. To se čini u obliku: zamolbe, zaziva, zahvale, razgovora odnosno molbe odnosno iskrenog te istinitog govora Bogu. Pri tomu valja znati kako se obraćamo Stvoritelju, a ne imaginaciji, a poniznost pred Bogom je ključna. Molitva Oče naš služi kao smjernica i pomoć kako naučiti i prakticirati molitvu, te otkriva bitne dijelove molitve. Nastavi čitati →

“U ono vrijeme podignut ću raspali šator Davidov, zatvorit ću pukotine njegove, popravit ću ruševine njegove sagradit ću ga, kao što je bio u dane prošlosti. Da posjeduju, što je ostalo od Edoma, i sve neznabožačke narode, nad kojima se izvikalo ime moje, govori Gospod, koji izvršuje ovo. Evo, doći će dani, govori Gospod, kad će orač stizati žeteoca, gnječilac grožđa sijača. Gore će kapati slatkim vinom, i svi će se humovi rastapati. Tada ću okrenuti sudbinu Izraela, naroda svojega: oni će posagraditi opustošene gradove i stanovati u njima, nasadit će vinograde i piti vino iz njih, nasadit će vrtove i uživati plodove njihove. Posadit ću ih u zemlju njihovu, da se više ne iščupaju iz zemlje svoje, koju sam im dao. Govori Gospod, Bog tvoj.” Amos 9, 11-15

Amos, Božji sluga, dijelova je tijekom dvojice starozavjetnih kraljeva Jeroboam II (kralj Sjevernog kraljevstva – Izraela) i Uzije (kralj Južnog kraljevstva – Jude).

Službovao je u 8.st.pr.Kr., a dolazio je iz Tekoa mjesta koje je bilo udaljeno 10km od Betlehema. Po zanimanju je bio stočar i uzgajivač dudova. Njegova je služba Bogu došla “neplanirano”. Bog ga je pozvao naviještati poruke upozorenja te poticati promišljanje o vjeri i predanju Boga. Dio je njegovih poruka upućen i na društvene nepravilnosti koje su bile raširene u njegovo doba. Iako je u društvu vlado napredak bila je rasprostranjena nepravda i korupcija, ljudi iako su bili religiozni malo su marili za istinsku vjeru i Boga.

Nakon što je počeo govoriti o društvenim nepravdama i pozivati na obraćenje Bogu bio je optužen za urotu. Nenadano se je pojavio na “duhovnoj pozornici”, a isto je tako i nestao. Nakon što je prenio Božje poruke o njemu se ne zna ništa. Moguće se vratio svomu poslu i nastavio živjeti dok ga Bog nije pozvao sebi.

Govori Gospod Bog tvoj!

Ovaj se poziv, u sličnim oblicima, pojavljuje četrdesetak puta u knjizi proroka. Kroz njega se poručuje kako poruka koju donosi nije od njega nego od Boga. Bog mu daje poziv i poruku koju treba prenijeti Narodu Božjemu.

Bog progovara i danas te potiče vjeru. Tamo gdje je vjera i pravda tamo se djeluje Bog. Razumljivo je postaviti pitanje kako to Bog čini? Bog je isti jučer, danas, a tako će biti zauvijek. Progovarao je u povijesti, a to čini i danas. Dok nije bila objavljena Riječ Božja tj. Sveto pismo, u obimu koji mi poznajemo danas, progovarao je po svetim ljudima koje je odabrao za službu. Njihove su poruke postale djelom Biblije, to su od Boga nadahnute riječi i poruke.

Današnji govor Božji najjasnije se čuje u Crkvi. Ona je Tijelo Kristovo (Crkva zajednica vjernika) i predstavnik Boga na zemlji, a njezina je glava Krist: 1. Kor 12,12-27. Odnosno zajednica naroda Božjega koja se okuplja na bogoštovlje, i navještaj Riječ Božje, te administriranje sakramenata. Takova je zajednica svjedočanstvo živoga Boga i njegov predstavnik na zemlji.

Bog i danas govori u duhu svakoga istinskog vjernika. Za razliku od vremena kada je djelovao prorok Amos danas postoji objektivan kriteriji koji može pomoći u tomu da se razumije volja Božja ali i da se provjeri što je istina objava.

Dakle, Bog danas govori po Duhu Svetomu u zajednici i životu vjernika. Njegova je govor jasno objavljen u Svetomu pismu, stoga se sve spoznaje i vjera moraju promatrati kroz svijetlo Biblije. To se čini u osobnom životu i životu zajednice vjernika, samo tada i tako može se cjelovito i smisleno “čuti” glas Božji. Ono što može opstati pod takovim sudom je govor Gospodina Boga danas!

Molitva: Gospodine Bože, ti si govorio po prorocima Svetoga pisma, progovorio si u Sinu svome kako bi te u potpunosti mogli razumjeti onoliko koliko želiš. Molim te za mudrost i vodstvo tvoje u našemu životu. Molimo te neka pravda i pravednost vladaju u srcima našima kako bi se slava tvoja očitovala u životima našima. Molim te za svijet u kojemu živimo, jer je od tebe stvoren, stoga neka bi milost tvoj bila nad njim, i ljudima. Molimo te blagoslovi našu domovinu, podaj joj materijalnu i duhovnu obnovu. Sve to molimo po Kristu Isus Gospodinu našemu koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vijekova. Amen! (B.B.)

© reformacija.net

“Poslije šest dana uze Isus sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih nasamo na goru visoku. Tada se preobrazi pred njima. Haljine njegove postadoše sjajno bijele, kako ih ne može ni jedan bjelilac obijeliti na zemlji. Ukaza im se Ilija s Mojsijem u razgovoru s Isusom. Tada progovori Petar i reče Isusu: “Učitelju, dobro je, da smo ovdje. Načinit ćemo tri sjenice: “tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” On nije znao što govori, tako su bili uplašeni. Tada dođe oblak i zasjeni ih. Iz oblaka povika glas: “Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte!” Kad pogledaše oko sebe, najedanput ne vidješe nikoga osim Isusa sama. Kad su silazili s gore, naloži im, da nikome ne pripovijedaju o tom ukazanju, dok Sin čovječji ne uskrsne od mrtvih.” Marko 9,2-9

Zapis Evanđelja po Marku, između ostalog, donosi događaj iz života Gospodina i njegovih učenika: Petra, Jakova i Ivana. Vrlo sličan zapis nalazimo u Matej 17,1-13 i Luka 9, 28-36. Iako nije precizirao, osim da je gora vrlo visoka, može se pretpostaviti da je to bilo na brdu Hermon (2814m). U podnožju je tog brda bio grad Cezereja Filipova, te izvor rijeke Jordan. Nastavi čitati →