reformacija

Duhovni poticaji reformacije

Reformacija je vjerski i društveni pokret koji je otpočeo u zapadnoj Europi tijekom 16. stoljeća. Donijela je duhovne i društvene promjene, te je došlo do strukturiranja tri crkve europske reformacije: Reformirane, Evangeličke i Anglikanske, te novog pravca u misli poznatog kao protestantska teologija. Europska je reformacija poticala primjenu izvornih načela vjere i prakse kršćanstva, to nije bio revolucionarni pokret, nego težnja poboljšanja postojeće Crkve i društva.

Kako se dosta može čuti o društvenim i ekonomskim promjenama koje je donijela reformacija ističemo njezine duhovne poticaje. Upravo je zbog toga postala toliko snažan motor duha i uma te ostavila traga na povijest kršćanske misli; europske ali i svjetske civilizacije.

Izvorište je reformatorskog nauka Sveto pismo: istinita riječ Božja i konačni autoritet po pitanju vjere i svjetonazora. Iz Svetoga pisma i na temelju njega razvija se cjelokupna reforamtorska misao i praksa. Riječ Božja, kako se još naziva Biblija, je dar Božji posredovan po nadahnutim piscima. Njezina se snaga očituje u životu zajednice ali i svakoga vjernika u praktičnom duhovnom životu. Zato se reformatorsko Bogoštovlje temelji na Svetomu pismu, i proizlazi iz njega, a vjernicima je ta knjiga duhovni priručnik. Reformacija je potaknula interes za Sveto pismo, te ga je stavila u centar Bogoštovlja zajednice te izvorište duhovnog života vjernika.

Centar je reformatorskog Bogoštovlja, i života štovanje jedino i samo Boga. Bog se je objavio ljudima u osobi Oca, Sina i Duha Svetoga. Posreduje milost po vjeri u Gospodina Isusa Krista. Tijekom povijesti, tako je i danas, Bog se po milosti darom vjere i kroz svoju Riječ objavljuje onima koje je pozvao u svoje Kraljevstvo. Reformatori naučavaju, sukladno rano crkvenoj tradiciji, da se treba klanjati samo Bogu u Trojstvu, Trojstvu u Jedinstvu nepomiješane osobe niti podijeljene Biti.

Veliki reformatori kao što su: Jean Calvin, Martin Luther, Abraham Kayper ili jedan od najvećih teologa dvadesetog stoljeća Karl Barth, temeljili su svoj život, na iskrenoj i predanoj molitvi. Ne samo zbog njihova pozitivna primjera nego zato što je to temelj svetopisamoskog nauka, molitva je sastavni dio duhovnog života istinskog vjernika. Ona je i najveća privilegija po kojoj se susrećemo s Bogom te duhovno obnavljamo. Molitva je komunikacija s Bogom koja se odvija na različite načine i na više nivoa, a posljedica je uvijek bolje sagledavanje sebe te spoznaja duhovne strane života.

Dakle, reformacija je pozitivan društveni i duhovni pokret te pravac u kršćanskoj misli i praksi. Duhovni su poticaji reformacije aktualni i danas; pomažu da se osoba obnavlja te smisao života pronalazi u Bogu, izvorištu života i konačnoj Istini. (B.B.)

© reformacija.net

Rasprava

3 thoughts on “Duhovni poticaji reformacije

  1. Žalosno je ne primjetiti kako danas pojedine crkve naučavaju da su upravo velikani reformacije bili ti, koji su htjeli razdor Rimske crkve u 16. stoljeću.
    Kamo sreće da su prihvatili naučavanja tih velikana, koji su pozvani Božjom milošću, da ljudima svijeta ukažu koji je ispravan put, koji vodi ka spasenju duše. Možda danas ne bi bio takav “razdor”među pojedinim crkvama. Zahvalimo se Gospodinu, na tomu da smo privilegirani što nam je upravo najveće teološke umove 16.st. “izdvojio i podario” nadolazećim generacijama, kako treba graditi Kraljevstvo Božje. MIR

    Posted by sinoptik | 19. listopada 2010., 09:52
  2. Reformacija se dogodila jer su svi razumni ljudi i zdravog kršćanskog srca htjeli promjenu unutar Crkve kako bi se ona vratila onome čemu pripada – Evanđelju. Trebalo je kršćanske hrabrost u ta vremena kada su prijetnje smrću i paljenjem bile nešto sasvim “normalno” i prihvaćeno u društvu. Crkva se uvijek dodatno treba mijenjati kako bi se usredotočila na nauk Evanđelja.

    Posted by Dane | 19. listopada 2010., 21:22
  3. Da je reformacija u 16.st., bila opasna, dokazuje i to, da je Kalvin u Bazelu živio pod imenom Matinus Lucianus. Mnogi su uvjereni da je Kalvinovo prvo djelo Psychopannychia- pobija anabaptičko učenje o stanju duše poslije smrti.
    Kalvinovo prvo djelo, koje je započeo još u Parizu a završava 1532g. je Senekina: De clementia,(koje on proanalizira i daje svoje objašnjenje.) To djelo Kalvin izdaje o svom trošku. Samo kratki uvod. MIR.

    Posted by sinoptik | 22. listopada 2010., 14:50

WEB PAGE TRANSLATOR

arhiva