Biblijsku objavu, Sveto pismo, se ne može razumjeti izvan povijesnih i kulturoloških okvira. U tom je smislu Zakon Božji (Stari zavjet) progresivan vodič i objava Boga u kontinuitetu i povijesnom okružju.

S obzirom na kulturu i društvene okvire toga vremena, jasno je kako su zakoni i odredbe Svetoga pisma progresivni i društveno reformski. Ove društvene odrednice (reformska progresivnost) treba razumjeti u okviru judeo-monoteističke religije. Društvene reforme i smjernice za uređivanje života i odnosa u zajednici imale su za cilj obznaniti slavu Božju i pokazati kraljevstvo Božje na zemlji. Odrednice Staroga zavjeta treba prvo promatrati kao objavu Boga za ljude Prvog saveza. Kopiranje pravnih odredbi se ne može u potpunosti primjenjivati danas, jer su kulturološki i društveni okviri bitno drugačiji, osim toga mnoge pretpostavke kojima se u to vrijeme težilo danas su ostvarene; kao što su sloboda vjere i savjesti. Biblija je u tom smislu temelj i uzor, izvan vremenska objava Boga te vodič za promatranje i nadahnuće svakoj novoj generaciji da živi životom vjere i nade u Boga.

Glas od Boga

Biblija je Riječ Božja. To znači kako je u njoj objavljenja Božja objava, posredovana po ljudima tijekom povijesti, onoliko koliko je Bog htio. Ta je objava dovoljno da bude svojevrsni priručnik i vodič duhovnosti te smjerokaz vjere. Bog kroz Sveto pismo govori i njegov je govor upućen vjernicima, ljudima dobre volje te svima ostalima kao svjedočanstvo Boga koji živi i kraljuje uvijek i zauvijek! Nastavi čitati →

„Ne molim samo za njih, nego i za one koji na njihovu riječ povjeruju u mene, da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, da i oni u nama budu jedno, da povjeruje svijet da si me ti poslao. I slavu koju si mi dao ja dadoh njima da budu jedno, kao što smo i mi jedno: Ja u njima i ti u meni; da budu  savršeno jedno i da spozna svijet da si me ti poslao i da si ih ti ljubio kao što si mene ljubio. Oče, hoću da oni koje si mi dao budu sa mnom, gdje sam ja, da vide slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te ne spozna, a ja te spoznah, i ovi spoznaše da si me ti poslao. I objavio sam im tvoje ime, i objavit ću još da ljubav kojom si mene ljubio bude u njima, i ja u njima.“ Ivan 17, 20-26.

Evanđelista Ivan nije izravno zabilježio vijest o uzašašću na nebo našega Gospodina Isusa Krista. Ipak je vidljivo kako je o tom događaju znao. Jasno je napisao, da Isus odlazi k svome nebeskom ocu. To je razlog za veliku radost. Zato Crkva i slavi uzašašće na nebo našega Gospodina. Isus je otišao ka svome Ocu. Nekoliko je puta spominjao svojim učenicima svoj odlazak od njih i pripremao ih je na to. Isus u ovomu biblijskom navodu pristupa Ocu u ulozi zagovornika za svoju Crkvu, a to čini i danas. Nastavi čitati →

Ljudska sposobnost kontroliranja, predviđanja i usmjeravanja svijeta i života daje osjećaj moći, ona je toliko velika pa neki predviđaju kako će ljudi u skoroj budućnosti moći stvoriti čak i život!

U dobu kada je vidljivo i opipljivo jedino važno, a novac i uspjeh ključno mjerilo vrijednosti i morala postavlja se pitanje treba li prihvaćati nešto što ne vidimo, nadati se nečemu čemu nismo sigurni hoćemo li doživjeti? Pored svih mogućih dostignuća i napretka čini se kako je čovjek današnjice nezadovoljan i frustriran, a ratovi, terorističke prijetnje, prirodne kataklizme i nesreće podsjećaju kako nismo u stanju sve kontrolirati i usmjeravati.

Pobožnost

Postoje razlozi zbog kojih bi trebali promišljati i prakticirati vjeru. Pogledat ćemo neke od njih imajući u vidu činjenicu da vjera u Boga pomaže u pobjeđivanju izazova života. Pri tomu treba krenuti od početka pa uočiti kako vjerovati znači prihvaćati određene postavke za istinite.

Kao posljedica vjere koja je ispravno shvaćena, doživljena i proživljena u životu pojedinca, počinje se izgrađivati sigurnost i nada! Vjerovanje počiva na prihvaćanju istina za koje nemamo materijalne dokaze. Budući živimo u vremenu i svijetu u kojem se kao istinito prihvaća samo ono što je vidljivo, nije neshvatljivo zašto mnogi imaju dileme glede vjere.

Vjera je moćna jer daje utjehu za život. Utjeha se sastoji u nauku Reformirane crkve: “Tijelom i dušom ne pripadamo sebi, nego Spasitelju Gospodinu Isusu Kristu, koji je u cijelosti platio za naše grijehe. Isus nas je oslobodio od moći Zloga; On nas čuva i nemoguće je da nam se bez Njega išta dogodi, a sve u životu što nam se događa vodi našem spasenju.” Nastavi čitati →