Arhiva Kategorije: Biblija i duhovnost

Putovanje apostola Pavla

Apostol Pavao je ima tri misijska putovanja opisana u Djelima apostolskim 13-21 p., a dogodila su se, okvirno, od 48.-58.po.Kr. To su jedna u nizu za koja pretpostavljamo da ih je imao. Sa njim je putovalo, ne nužno svaki put i uvijek, više suradnika: apostol Barnaba, Ivan-Marko, Sila, Timotej, Luka, Sopter Pirov, Aristrah, Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Tihik, Trofim iz Azije itd.

Kada se čita o putovanjima vidljivo je kako su to kraći opisi događaja, mjesta na kojima su bili te zgoda koje su ih pratile, stil je živ i avanturističan, a to opisima putovanja daje dodatnu zanimljivost. Nisu to zapisi dogmatskih postavki nego svjedočanstva koja oslikavaju sve radosti i probleme, uspjehe i poraze koji je ovaj apostol sa svojim suputnicima doživio.

Polazišna točka i vrlo značajna pomoć dolazila je od zajednica koja se okupljala u Antiohiji, gradu u Siriji. Bilo je to kulturno i ekonomsko odredište, poznato po tome što su tamo po prvi puta sljedbenici Isusa prozvani kršćani: Dj 11,26. Tamo je djelovala zajednica vjernika, vrlo brzo nakon Kristova Uzašašća, te su bili predani navještaju Isusova nauka. Crkva je ustrojena nakon prvog većeg i organiziranog progona kršćana koji se dogodio nakon mučeništva sv. Stjepana: Dj 11,19-26. Ta će zajednica postati jedna od vodećih biskupija rane crkve, razviti će u narednim stoljećima značajnu bogoslovnu školu. Iz tog se primjera može zaključiti kako nikad ne treba odbaciti skromne početke, te uvijek valja razmišljati kako činiti volju Božju i graditi Njegovo kraljevstvo. Nastavi čitati

Narav Biblije

Biblijsku objavu, Sveto pismo, se ne može razumjeti izvan povijesnih i kulturoloških okvira. U tom je smislu Zakon Božji (Stari zavjet) progresivan vodič i objava Boga u kontinuitetu i povijesnom okružju.

S obzirom na kulturu i društvene okvire toga vremena, jasno je kako su zakoni i odredbe Svetoga pisma progresivni i društveno reformski. Ove društvene odrednice (reformska progresivnost) treba razumjeti u okviru judeo-monoteističke religije. Društvene reforme i smjernice za uređivanje života i odnosa u zajednici imale su za cilj obznaniti slavu Božju i pokazati kraljevstvo Božje na zemlji. Odrednice Staroga zavjeta treba prvo promatrati kao objavu Boga za ljude Prvog saveza. Kopiranje pravnih odredbi se ne može u potpunosti primjenjivati danas, jer su kulturološki i društveni okviri bitno drugačiji, osim toga mnoge pretpostavke kojima se u to vrijeme težilo danas su ostvarene; kao što su sloboda vjere i savjesti. Biblija je u tom smislu temelj i uzor, izvan vremenska objava Boga te vodič za promatranje i nadahnuće svakoj novoj generaciji da živi životom vjere i nade u Boga.

Glas od Boga

Biblija je Riječ Božja. To znači kako je u njoj objavljenja Božja objava, posredovana po ljudima tijekom povijesti, onoliko koliko je Bog htio. Ta je objava dovoljno da bude svojevrsni priručnik i vodič duhovnosti te smjerokaz vjere. Bog kroz Sveto pismo govori i njegov je govor upućen vjernicima, ljudima dobre volje te svima ostalima kao svjedočanstvo Boga koji živi i kraljuje uvijek i zauvijek! Nastavi čitati

ISUS: Pobjeđuje i zauvijek kraljuje

„Ne molim samo za njih, nego i za one koji na njihovu riječ povjeruju u mene, da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, da i oni u nama budu jedno, da povjeruje svijet da si me ti poslao. I slavu koju si mi dao ja dadoh njima da budu jedno, kao što smo i mi jedno: Ja u njima i ti u meni; da budu  savršeno jedno i da spozna svijet da si me ti poslao i da si ih ti ljubio kao što si mene ljubio. Oče, hoću da oni koje si mi dao budu sa mnom, gdje sam ja, da vide slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te ne spozna, a ja te spoznah, i ovi spoznaše da si me ti poslao. I objavio sam im tvoje ime, i objavit ću još da ljubav kojom si mene ljubio bude u njima, i ja u njima.“ Ivan 17, 20-26.

Evanđelista Ivan nije izravno zabilježio vijest o uzašašću na nebo našega Gospodina Isusa Krista. Ipak je vidljivo kako je o tom događaju znao. Jasno je napisao, da Isus odlazi k svome nebeskom ocu. To je razlog za veliku radost. Zato Crkva i slavi uzašašće na nebo našega Gospodina. Isus je otišao ka svome Ocu. Nekoliko je puta spominjao svojim učenicima svoj odlazak od njih i pripremao ih je na to. Isus u ovomu biblijskom navodu pristupa Ocu u ulozi zagovornika za svoju Crkvu, a to čini i danas. Nastavi čitati

Prva Crkva

Bio je blagdana kada su pobožni trebali poći na hodočašće. Bog je Mojsiju, posredniku saveza, naredio kako treba održavati šest godišnjih i jedan tjedni blagdan kao odraz pobožnosti: Lev 23.

Pedeseti dana nakon Pashe, na blagdan Sedmica, pobožni su ljudi došli na hodočašće u Jeruzalem. Tamo su ne bi li se kroz bogoštovni sustav, i molitvu duhovno obnovili te izmirili s Bogom. Taj je godišnji blagdan održavan u spomen na primanje Božjih zapovijedi. Ljudi su došli iz različitih krajeva svijeta; Židovi, prozeliti te prolaznici.

Početak: Dj 2

Na taj dan, vrlo rano ujutro, okupljeni su Isusovi učenici na molitvu. Odjednom i nenadano, u prostoriji se pojavljuje vjetar, čuje se huka, pojaviše se plameni jezici na svakome od njih…  Od tog trenutka scena povijesti biti će bogatija za još jednu religiju, a taj će dan ostati zapisan kao nastanak kršćanske Crkve. Događaj je povezan sa Gospodinovim obećanjem učenicima: «Primiti ćete silu kad Duh Sveti dođe na vas i biti ćete svjedoci u Jeruzalemu, u cijeloj Judeji i Samariji sve do kraja svijeta» Dj 1,8.

Učenici su tijekom molitve bili ispunjeni Božjom energijom i dobili su dar, počeli su govoriti jezicima i narječjima tako su okupljeni ljudi mogli razumjeti njihove poruke. Njihovo je svjedočanstvo davalo slavu Bogu te su govorili o događajima povijesti Staroga zavjeta, koja su trajno svjedočanstvo svega što je Bog učinio i čini za ljude. Budući okupljenima nije bilo jasno kako slabo obrazovani ljudi govore drugim jezicima o velikim Božjim stvarima počeli su se izrugivati misleći kako su se napili.

To je ismijavanje i nerazumijevanje bilo poticaj apostolu Petru kako bi okupljenima, u osam sati ujutro, održao propovijed. Ona će postati prva pisana poruka Crkve. Petrova poruka sadrži sve bitne cjeline koje će ostati temelj kršćanskog navještaja. Poruka je izvorno upućena ljudima, koji su baš kao i apostol Petar te većina prvih kršćana bili Židovi. Događa se pedesetak dana nakon Isusova raspeća, za kojega su mnogi držali da je budući židovski Mesija. Ta je činjenica poticaj te im skreće pozornost na grijeh koji su učinili neprepoznavši i nepriznavši Isusa za Mesiju. Cijeli se govor temelji na citiranju Staroga zavjeta koji služi kao uporište poruci. Istaknuta su četiri navoda proroka Joela i Davida. Centar je njegovog navještaja Isus iz Nazareta, koji će neslavno završiti, ali ga Bog proslavlja na; njima, nama i mnogima neshvatljiv način: uskrsnućem od mrtvih treći dan nakon što je položen u grob.

Uskrsnuće Isusa te njegov nauk postaju centralna kršćanska poruka, a taj će obrazac navještaja biti trajno obilježje propovijedanja do današnjih dana. Poruka apostola Petra izazvala je pozitivnu reakciju. Crkva je u prvi dan dobila oko tri tisuće osoba, te počinje njezin život i formacija. Nastavi čitati

Zašto vjerovati?

Ljudska sposobnost kontroliranja, predviđanja i usmjeravanja svijeta i života daje osjećaj moći, ona je toliko velika pa neki predviđaju kako će ljudi u skoroj budućnosti moći stvoriti čak i život!

U dobu kada je vidljivo i opipljivo jedino važno, a novac i uspjeh ključno mjerilo vrijednosti i morala postavlja se pitanje treba li prihvaćati nešto što ne vidimo, nadati se nečemu čemu nismo sigurni hoćemo li doživjeti? Pored svih mogućih dostignuća i napretka čini se kako je čovjek današnjice nezadovoljan i frustriran, a ratovi, terorističke prijetnje, prirodne kataklizme i nesreće podsjećaju kako nismo u stanju sve kontrolirati i usmjeravati.

Pobožnost

Postoje razlozi zbog kojih bi trebali promišljati i prakticirati vjeru. Pogledat ćemo neke od njih imajući u vidu činjenicu da vjera u Boga pomaže u pobjeđivanju izazova života. Pri tomu treba krenuti od početka pa uočiti kako vjerovati znači prihvaćati određene postavke za istinite.

Kao posljedica vjere koja je ispravno shvaćena, doživljena i proživljena u životu pojedinca, počinje se izgrađivati sigurnost i nada! Vjerovanje počiva na prihvaćanju istina za koje nemamo materijalne dokaze. Budući živimo u vremenu i svijetu u kojem se kao istinito prihvaća samo ono što je vidljivo, nije neshvatljivo zašto mnogi imaju dileme glede vjere.

Vjera je moćna jer daje utjehu za život. Utjeha se sastoji u nauku Reformirane crkve: “Tijelom i dušom ne pripadamo sebi, nego Spasitelju Gospodinu Isusu Kristu, koji je u cijelosti platio za naše grijehe. Isus nas je oslobodio od moći Zloga; On nas čuva i nemoguće je da nam se bez Njega išta dogodi, a sve u životu što nam se događa vodi našem spasenju.” Nastavi čitati