Biblijsku objavu, Sveto pismo, se ne može razumjeti izvan povijesnih i kulturoloških okvira. U tom je smislu Zakon Božji (Stari zavjet) progresivan vodič i objava Boga u kontinuitetu i povijesnom okružju.

S obzirom na kulturu i društvene okvire toga vremena, jasno je kako su zakoni i odredbe Svetoga pisma progresivni i društveno reformski. Ove društvene odrednice (reformska progresivnost) treba razumjeti u okviru judeo-monoteističke religije. Društvene reforme i smjernice za uređivanje života i odnosa u zajednici imale su za cilj obznaniti slavu Božju i pokazati kraljevstvo Božje na zemlji. Odrednice Staroga zavjeta treba prvo promatrati kao objavu Boga za ljude Prvog saveza. Kopiranje pravnih odredbi se ne može u potpunosti primjenjivati danas, jer su kulturološki i društveni okviri bitno drugačiji, osim toga mnoge pretpostavke kojima se u to vrijeme težilo danas su ostvarene; kao što su sloboda vjere i savjesti. Biblija je u tom smislu temelj i uzor, izvan vremenska objava Boga te vodič za promatranje i nadahnuće svakoj novoj generaciji da živi životom vjere i nade u Boga.

Glas od Boga

Biblija je Riječ Božja. To znači kako je u njoj objavljenja Božja objava, posredovana po ljudima tijekom povijesti, onoliko koliko je Bog htio. Ta je objava dovoljno da bude svojevrsni priručnik i vodič duhovnosti te smjerokaz vjere. Bog kroz Sveto pismo govori i njegov je govor upućen vjernicima, ljudima dobre volje te svima ostalima kao svjedočanstvo Boga koji živi i kraljuje uvijek i zauvijek!

Što se tiče cjelovitosti Biblije kao Božje Objave, pri tome mislimo na Stari i Novi zavjet, potrebno je naglasiti kao se Bog objavio u Staromu zavjetu dovoljno za spasenje onima koje je odabrao pod Prvim savezom. Ta je objava dostatna za ljude toga doba, ipak ona upućuje na Krista koji se utjelovio u Isusu iz Nazareta koji postaje punina Božje Objave i temelj Novoga zavjeta. Kršćani proučavaju Stari zavjet jer je to bila sveta knjiga prve Crkve. Novi zavjet se počinje pisati tek dvadesetak godina poslije Isusova Uzašašća, nije dovršen do kraja prvog stoljeća, a tek će u četvrtom stoljeću biti utvrđen kanon od 27 knjiga.

Kako su svi obredi, ceremonije i zakonske uredbe Staroga zavjeta ostvarene u Isusu Kristu, mi danas ne živimo po Zakonu nego po milosti koja je cjelovito objavljena u Gospodinu Isusu Kristu. U tom je smislu važno istaknuti kako nije moguće razumjeti Novi bez proučavanja Staroga zavjeta. Isto je tako nemoguće temeljiti spasenje na obdržavanju odredbi i zakonskih propisa Staroga zavjeta; jer njih nitko ne može u potpunosti ostvariti, a zakonskim se odredbama ne može u Kraljevstvo Božje jer je temelj spasenja i pobožnosti vjera te milost od Boga: Gal 3,1-14.

Izvor je objave Svetoga pisma Bog, a čovjek je posrednika Božje objave. Čovjek prima i zapisuje objavu, što upućuju na činjenicu kako je Bog koristio čovjeka, nesavršena i grješna kao bi objavio svoju volju. U tomu se očituje ljepota i pristupačnost riječi Božje; Bog djeluje po čovjeku i kroz čovjeka. Svjedočanstvo je to kako ima Boga i kako On s čovjekom prijateljuje te ga vodi kroz život.

Biblija je konačna i najveća objava Boga. Zato nije potrebno izvan te objave tragati za drugom, a sve duhovne objave i spoznaje moraju biti podvrgnuti provjeri Svetoga pisma, ono što se ne može opravdati učenjem Riječi Božje nije od Boga!

© reformacija.net