društveni obzori i ogledi

Švicarska: Model multikulturalnosti

Kada je prokazani terorist i dokazani diktator, koji je volio spavati u šatorima jer ga to podsjeća na nomadske korijene, pozvao na borbu protiv Švicaraca svi normalni ljudi su ostali zgroženi. Njega je kao i mnoge arapske totalitariste brinulo to što ne može obmanu promovirati u Europi kao u svojoj Jamahiriji. Iako su tom pukovniku i jugo učeniku presudili njegovi revolucionari, valja se osvrnuti na uvijek aktualno pitanje: treba li ili ne dozvoliti nasilno mijenjanje kulture i religije koja je prisutna na europskom kontinentu.

Ateizaciju Europe, koja se danas pomodno naziva sekularizacija, posebno promoviraju religijski i ateistički fundamentalisti, što zvuči nevjerojatno. Zanimljivo je kako totalitaristi u svojim zemljama ne poštuju temeljan ljudska prava, no svoje su promotore pronašli u onim koji se u Europi vole predstavljati kao napredni!?

Iako je danas cjela Zapadna Europa primjer multikulturalnosti i naprednog društveno-duhovnog okružja, Švicarska je po mnogočemu njezin najbolji predstavnik, pa se želimo osvrnuti na pitanje iz te perspektive.

Prema posljednjim statistikama, ima 7.617.000 građana, od kojih su 73% urbane populacije. Više od polovice pučanstva ima završenu srednju školu, a 30% su visokoobrazovani. Velika većina izjašnjavaju se kao Švicarci, ali su po etničkom porijeklu Nijemci, Francuzi, Talijani, postoje i useljeničke zajednice među kojima su Hrvati, Srbi, Crnogorci, Portugalci, Turci i ostali. Švicarska ima četiri službena jezika: Njemački, Francuski, Talijanski i Retroromanski.

Poznata je činjenice da u toj zemlji tradicionalno postoji vjerska raznolikost; rimokatolika je 41,8%, protestanata (uglavnom kalvini i malo luterana) 33%, muslimana ima 4,3%, pravoslavnih je 1,8%, različitih kršćanskih zajednica 2,7%, Židova ima 0,2%, neizjašnjenih 4,3%, a onih koji nisu religiozni 11,1%. Prve dvije od navedenih religija imaju višestoljetnu tradiciju djelovanja. Ostale su uglavnom povezane sa useljenicima, iako se oni integriraju i među dvije najveće, koji su tamo došli živjeti, u potrazi za srećom i boljim životom.

Identitet se nacije očituje u mnogim stvarima, ali su dvije bitne: zastava i himna. Jeste li se zapitali koje je značenje zastave: crvena boja sa bijelim križem u sredini? Osim što privlači svojom jednostavnošću i dojmljivošću njezino je značenje vjersko: crvena boja simbolizira Kristovu prolivenu krv za sve ljude, a bijeli križ jednakih dimenzija sa svih strana simbolizira Kristov križ.

Potrebno je uočite i riječi sljedeće pjesme:

«Kada se jutarnja nebesa zacrvene, i njihova nas toplina zagrije,

ti se Gospode pojaviš u svjetlosti njihovoj! Kada Alpe u sjaju zablistaju,

moli se Bogu, Njemu se podredi jer znaš i spoznaješ On boravi u zemlji ovoj!»

Nastavak je sličan, a pjesma ima tri kitice. Ovo su riječi tzv. Švicarskog psalam, autor je Albert Zwyssig (1808.-’54.), a taj je psalam, vjerovali ili ne, nacionalna himna.

Ženeva ima 40% stranih građana. Oni su promijenili društvenu strukturu, ne nužno na negativno, ovoga nadaleko poznatog centra kalvinske reformacije. Ostatak države, također, ima dosta useljenika. Veliki udio stranaca pokazuje: gostoprimstvo, otvorenost i želju da se svi prigrle i pruži im se život dostojan čovjeka, unatoč problemima i izazovima, koje donosi suživot različitosti.

Švicarci su bili neovisni u Prvom i Drugom svjetskom ratu, sve najvažnije političke, karitativne, vjerske, humanitarne, ekonomske i druge institucije imaju svoje urede i predstavništva u toj zemlji. Švicarska je najbrdovitija zemlja Europe, a prema istraživanjima najbogatija i najpoželjnija zemlja svijeta za kvalitetan život.

Navedeno svjedoči jednostavnu činjenicu: Švicarska je model multikulture i tolerancije! Oni koji tamo dolaze pa bi htjeli nametnuti svoje običaje i bezvjerje, moraju znati kako su i njima zagarantirana prava dok svoju kulturu i religiju ne šire nasilno, i militantno po čemu su inače poznati. Valja ih podsjetiti kako imaju mjesta za očuvanje svoga religijskog i kulturnog identiteta, a tornjeve koje žele graditi i koji imaju militantno značenje nisu nužni za njihovu religioznost.

Treba na kraju reći kako oni koji ne prihvaćaju civilizaciju i gostoprimstvo, koje im je ponuđeno, trebaju otići tamo odakle su došli. Valja ih na kraju podsjetiti kako su im Švicarci (baš kao i mnoge Europljani) vratili dostojanstvo, pomogli izaći iz bijede, te osigurali život dostojan čovjeka. Treba ih podsjetiti, budući su u zemlji blagoslova i blagostanja zaboravili, kako im to nisu osigurale njihovi vođe i države iz kojih su otišli kao ponižena i potlačena sirotinja «trbuhom za kruhom» u bolji svijet. (B.B.)

© reformacija.net

Oglasi

Rasprava

Komentari su isključeni.

arhiva