reformacija

Crkva Škotske

Reformacijski zid

Boraveći prvi puta u Škotskoj 2009. ostao sam impresioniran zajednicom vjernika koja okuplja otprilike trećinu pučanstva ove zemlje – Crkvom Škotske (Church of Scotland). Doduše, Crkva ima samo 400 000 punopravnih članova, ali još više od 1 300 000 Škota smatra se na određeni način povezanima s Crkvom. Ukupno ima 800 svećenika u cijeloj zemlji i stranim misijama (primjerice u Budimpešti).

Ovu crkvu ustrojio je veliki reformator John Knox (1505. – 1572.), suvremenik Jeana Calvina. Knox je boravio u kontinentalnoj Europi (Frankfurt, Ženeva) prije no što se vratio u domovinu i ondje, pod utjecajem Calvinova nauka, predvodio široki reformacijski pokret sredinom 16. stoljeća. Godine 1559. Knox je poveo tzv. lordove kongregacije u glavni grad Edinburgh gdje je bio izabran za svećenika. Imao je ključnu ulogu u reformi bogoštovlja i crkvenog ustroja koji su prihvaćeni u cijeloj Škotskoj. Bio je pastorom u crkvi st. Giles u Edinburghu sve do svoje smrti. Do kraja 16. stoljeća, protestantska crkva razvila se u prezbiterijansku s osobitim naglaskom na propovijedanje i proučavanje Pisma.

Ova je reformacija iz korijena promijenila ne samo vjersku već i cjelokupnu društvenu sliku Škotske. Njezine posljedice osjećaju se sve do danas iako i ondje sekularizam i bezbožništvo sve više uzimaju maha.

Crkva je organizirana u 46 prezbiterija (presbyteries) na području okruga. U svakom prezbiteriju zastupljeni su svećenici i jednak broj starješina (elders). Na nacionalnoj razini najviše je tijelo Opća skupština (General Assembly) koja uključuje 400 svećenika i 400 starješina. Opću skupštinu vodi moderator koji se bira svakog svibnja na razdoblje od 12 mjeseci. Moderator nije vrhovna osoba u Crkvi jer se drži kako je Isus Krist «kralj i glava Crkve». Skupština donosi pravne akte kojima se uređuje djelovanje Crkve.

Crkva od 1690.g. ima status nacionalne crkve u Škotskoj. Taj je status zajamčen Ugovorom o uniji između Engleske i Škotske iz 1707.g. Nema nikakvog državnog utjecaja na ustroj, doktrinu i bogoštovlje. Na Općoj skupštini kraljicu samo predstavlja visoki povjerenik (Lord High Commissioner) koji izrijekom ne smije utjecati na raspravu i odluke.

Zanimljivu posebnost predstavlja sakrament Večere Gospodnje. Tradicijski je bilo ukorijenjeno da se ovaj sakrament podjeljuje samo tri do četiri puta godišnje. U današnje vrijeme zajednice obično slave Večeru Gospodnju jednom mjesečno. U crkvi st. Machar’s u Aberdeenu, primjerice, Večera Gospodnja upriličuje se prve nedjelje u mjesecu.

Redovita bogoštovlja održavaju se u svim zajednicama, a organizirane su i molitvene skupine, kateheza za djecu, skupine za mlade i posebna organizacija angažiranih vjernika (the

Guild). Glazba ima značajnu ulogu u bogoštovlju, a može se rabiti u raznim pojavnim oblicima. Središnje mjesto u bogoštovlju pripada propovijedi koja obično slijedi na kraju bogoštovlja, a u novije vrijeme sve više sudjeluju i vjernici koji nisu svećenici (osobito u regijama Highlands i Scottish Borders na granici s Engleskom).

Crkva slijedi Westminstersko vjeroispovjedanje, nema obvezni molitvenik, ali koristi vlastitu pjesmaricu. Posebno se ističe Knjiga zajedničkog reda (Book of Common Order) koja sadrži niz odjeljaka od kojih izdvajamo: Red javnog bogoštovlja, Sakramenti, Molitve za pojedine prigode i Red dnevnog (osobnog) štovanja (on se može rabiti osobno, u obitelji ili maloj skupini vjernika). Na kraju ove knjige nalazi se lijepa Izjava kršćanske vjere koju je 1992. odobrila Opća skupština, a čiji prijevod donosimo u cijelosti:

Vjerujemo u jednog Boga:

Oca, Sina i Duha Svetog.

Bog je ljubav

Hvalimo Boga Oca:

koji je stvorio i održava svijet.

Učinio nas je svojim sinovima i kćerima,

kako bismo dijelili njegovu radost,

zajedno živjeli u pravdi i miru,

brineći za njegov svijet i jedni za druge.

Proglašujemo Isusa Krista, Boga Sina:

rođenog od Marije,

snagom Duha Svetog,

postao je jedan od nas,

dijeleći naš život i našu smrt.

On nas je upoznao s Božjim suosjećanjem i milosti,

dajući nadu i objavljujući oproštenje grijeha,

nudeći iscjeljenje i potpunost svima.

Svojom je smrti na križu i svojim uskrsnućem,

pobijedio zlo.

Isus je Gospodar života i svega stvorenog.

Vjerujemo Bogu Duhu Svetom:

koji nas ujedinjuje s Kristom

i daje život Crkvi;

koji nas dovodi do pokajanja

i uvjerava nas u oproštenje.

Duh nas vodi

u našem razumijevanju Biblije,

obnavlja nas u sakramentima,

i poziva nas da služimo Bogu u svijetu.

Radujemo se daru vječnog života:

imamo sigurnu nadu

u uskrsnuće putem Krista,

i čekamo njegov ponovni dolazak

kako bi sudio svijetu.

Tada će se sve stvari obnoviti;

I sve stvoreno će se radovati

u štovanju Oca kroz Sina,

snagom Duha,

jedan Bog, blagoslovljen zauvijek.

(Luka J.)

Oglasi

Rasprava

Komentari su isključeni.

arhiva