«Vi ste sol zemlji. Ako li sol obljutavi, čime će se onda soliti? Ne valja više ni zašto; baci se napolje i ljudi je pogaze. Vi ste svjetlost svijetu. Grad koji stoji na gori ne može se sakriti. Niti se užiže svijeća i stavlja pod posudu, nego na svijećnjak. Tada svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred  ljudima da vide vaša dobra djela i slave vašega Oca na nebesima.» Mt 5,13-16

«Danas ti zapovijeda Gospodin, Bog tvoj, da držiš ove zakone i naredbe. Savjesno ih, dakle izvršavaj svim srcem, i svom dušom ! Danas si se dogovorio s Gospodinom da će on biti tvoj Bog, a ti da ćeš ići njegovim putovima i izvršavati njegove zapovijedi, propise i odredbe, i slušati njegov glas. I Gospodin se danas dogovorio s tobom da ćeš biti njegov narod, izabrani, kao što ti je obećao, i da ćeš izvršavati sve njegove propise. On će te nad sve narode, koje je stvorio, podići hvalom, čašću i slavom. A ti budi svet narod Gospodinu, Bogu svojemu, kao što je  zapovjedio.» Ponovljeni zakon 26, 16 – 19

Postavit ćemo jedno obično pitanje. U čemu se razlikuje život vjernih i nevjernih, ako  izuzmemo očitovanje pobožnosti – molitva i odlazak u crkvu? Kako izgleda svakodnevni život čovjeka koji vjeruje? Biti kršćanin ne znači si automatski bolji i hrabriji od drugih, ali možemo postati snažnijima i korisnijima ako živimo vjerujući u Boga. Bog ne gleda na to tko je od nas bolji, već da svaki, ako je moguće, opstane u situaciji u kojoj se nalazi. Zato je toliko dragocjeno i važno znati, gdje treba tražiti snagu i pomoć, koja nadmašuje ljudske mogućnosti. Onome,  tko zna da je tu izvor snage na koju se može osloniti, se otvara bolji i bogatiji život.

Što je karakteristično za svakodnevni život kršćanina ? Da li se razlikuje u  načinu ponašanja većine pristojnih ljudi?

Prije svega treba reći, da ne postoji jedinstven uzor niti pravilo po kojem bi se kršćani trebali ponašati. U kršćanskoj vjeri  lijepo  je to, što postoje bogate i raznovrsne mogućnosti ispunjenja. Uzmimo jedan veoma jednostavan pogled, kakav je život sa vjerom i što mu je cilj.

Život zahvalnosti

Prije svega to je život, koji proizlazi iz zahvalnosti… Sve, što imamo i čega se dodirujemo, sve, što nas veseli i što nam donosi smirenost, smatramo to kao nezasluženi dar i nezasluženu milost. Takav pristup pomaže protiv zlovolje, razočarenja, umora i kad nam se nešto dešava i kad nešto gubimo. Pa ako nekada  čovjeku i nije dobro, kao kršćanin uvijek mora biti za nešto zahvalan. Zato Gospodinu Bogu zahvaljujemo za njegovu bliskost i ljubav, za svaki novi dan, za hranu, za zdravlje, za prijatelje. Kad nam nešto manjka, otkrivamo što nam je još dobroga ostalo. Kad nas snađe neko zlo, tražimo mogućnost da to uz Božju pomoć preokrenemo na dobro i da iz toga izvučemo korist za nešto što ima smisla i vrijednost.

Kršćanska vjera znači aktivan pristup životu. Kršćanin nastoji živjeti po Božjoj Riječi. Božja volja je poziv, koji trebamo ispuniti i ostvariti. To ne znači život unaprijed isplanirati i ispunjavati gotove zadatke. Vjera nam daje slobodu izabrati si između jednakih mogućnosti. U svakoj situaciji,  u kojoj se nađemo, imamo priliku djelovati tako, da se to Bogu sviđa. Kršćaninu nije stalo do toga, da li će ga ljudi hvaliti i da li će primijetiti njegova nastojanja.

Svoj život živimo za onoga , tko nam ga je darovao, i njemu ćemo polagati račune. Moramo znati da svaki posao, da li ga radimo za novac ili iz ljubavi, radimo za svoga Gospodina.

Kršćanska vjera oslobađa mnogih beznačajnih briga. Svaki čovjek, želi nešto dokazati – da ne živi uzalud. Težnja da postignemo ovaj cilj iscrpljuje našu snagu i misao, a ipak mnogi ljudi na koncu svoga života budu razočarani, jer nisu sigurni da su postigli ono što su mogli. Ove nesigurnosti, kršćane oslobađa vjera u Isusa Krista. Bog je u svoje ruke uzeo naš život i budućnost. Ono što smo sami nastojali postići, On nam daje kao dar. Naša budućnost je u Kristu. To ne znači da zato možemo biti ravnodušni. Dapače. Ako smo oslobođeni nesigurnosti, tim više trebamo brinuti za druge i truditi se pomoći. Tko ne misli na sebe, slobodan je i može puno više učiniti za druge nego onaj, koji pomaže samo zato da bi sebi priskrbio neku korist. Znači da nas vjera oslobađa brige za sebe, a daje puno više mogućnosti da mislimo na druge.

Vjera i nada

Vjera u Isusa Krista je izvor radosti i optimizma. Jasno da radosni mogu biti i oni koji ne vjeruju u Boga. To je radost ovisna o subjektivnoj situaciji i osjećajima. To je nesigurna i promjenljiva radost. Razumljivo je da se i kršćanin raduje kad mu se nešto lijepo dogodi i kad u nečemu uspije, a žao mu je kad je obratno. Ali zna se radovati i iz drugih jačih razloga. Raduje  se  onome što dobiva u Isusu Kristu. Ova je radost trajna i ne ovisi o nama i o našoj okolini. Vjera nas vodi k poniznosti i miru. To nisu svojstva, koja kršćanin automatski dobiva. Za to se mora cijeli život moliti. Poniznost nije puno cijenjena, ali mir donosi svijetu mnogo dobra. Većina ljudi se trudi progurati naprijed i prestići druge časno, pa i nečasno. Tako si stvaramo neprijatelje i na taj način  postajemo razočarani i mi i drugi oko nas. Kršćanin zna da život nije bitka niti natjecanje. Bog nas sve poznaje i kad bismo sve izgubili i doživjeli da nas svi ostali preteknu, to ne znači da smo izgubljeni. Bog ne primjećuje samo uspješne. Jednako cijeni i one koji su posljednji i neuspješni, možda zato što su slabiji ili zato što su znali odstupiti.

Vjera nam pomaže usmjeriti život. Čak i najbolja pravila ne mogu opisati i riješiti sve slučajeve. Vjera se ne ravna prema propisima, već nastoji dati životu vječan cilj. To znači ljubav i poštovanje prema svakom živom biću a isto tako i obzir prema svemu što nam je Bog  povjerio. Tako trebaju biti usmjerene naše odluke i naša djela. Zato se ne mogu unaprijed odrediti čvrste granice ispravnog ponašanja. Ljubav sve nadmašuje. Svaka situacija je drugačija u nečemu se razlikuje.

Kršćanska vjera također je spremna snositi patnju. Kristov križ nam je znak, pa ako nas i snađe nevolja ili neuspjeh, ipak možemo ići pravim putem, a Bog nas ne će napustiti.

Božja prisutnost i ljubav nisu automatska garancija za uspjeh i sreću. U patnji, da , nekada  tek tada «kad nosimo svoj križ», Bog nam je bliži, nego kad  nam sve uspijeva. (J.G.)

Molitva: Gospodine u svim našim nastojanjima, željama i putovima života neka tvoja milost, dobrota i ljubav bude naš uzor, poticaj i smjer za život. Molimo te podaj nam milosti i ljubavi kako bi slavili tvoje sveto ime i gradili tvoje kraljevstvo. Molimo po Kristu Isusu Gospodinu našemu!

© reformacija.net