“A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga.”Heb 11,1-4
Poslanica Hebrejima je zanimljivo štivo Svetoga pisma. Mnogi bibličari drže ju za propovijed koja je napisana, i upućena vjernicima koji su se obraćali na kršćansku vjeru, a dolazili iz judaizma.
Značajna je zato što odgovara na mnoga pitanja koja su povezana sa starozavjetnim sustavom bogoštovlja te pravi poveznice sa novozavjetnim naukom. Više je tema koje se obrađuju u trinaest poglavlja. Jedna je centralna te predstavlja poveznicu oba zavjeta, te je vrlo aktualna i za današnje vrijeme. To je pitanje vjere. Što je vjera te koji su njezini primjeri.
Među kritičarima često se puta može čuti kako vjera nije relevantna jer nije znanstveno utemeljena i da se ne može dokazati. Pri tomu se zaboravljaju kako se mnogi znanstveni stavovi temelje na hipotezama, a to je slično što i vjera. Ako bi se statistika primijenila na vjeru, onda bi mogli jednostavno dokazati kako činjenice i brojke vjernika govore u prilog vjeri i potvrđuju da ima Boga. Ipak je potrebno naglasiti kako vjera o kojoj govorimo nije u materijalno i prolazno nego u duhovno i vječno. U tom smislu jedanesto poglavlje predstavlja značajan dio poslanice. U njemu se daje biblijska definicija vjere, a taj se pojam u različitim izvedenicama pojavljuje više od dvadeset puta u poglavlju. Na temelju primjera Svetoga pisama kao što su: Abel, Abraham, Izak, Mojsije, Rahaba, Gideon, Barak, Samson i mnogi drugi pojašnjava se i daje uporište za temeljnu biblijsku tezu o tomu što je to vjera.
Vjera je nada i osvjedočenje za duhovne stvarnosti koje se ne vide, i za koje se traži materijalni dokazi. Tu polazimo od jednostavne činjenice. Velika većina ljudi, bez obzira kako žive što nije nebitan detalj ali ne za ovo o čemu sada govorimo, ima vjeru u nadnaravno. Tako je od početka ljudske civilizacije, a tako je i danas. Među njima su mnoge učene glave i znanstvenici, ali i obični ljudi. Svaki na svomu nivou promišlja nadnaravno. Stoga možemo zaključiti kako je vjera jedna od važnih sastavnica čovjekova bića. Promišljanje je nadnaravnog i povjerenje u Boga ono što prati čovjeka od kada je postao svjestan sebe.
Materijalno se u biblijskoj objavi ne odbacuje, ali se jasno poručuje kako ne daje smisao za život i ne može duhovno ispuniti čovjeka. Vjera u Boga daje cjelovitost čovjeku i pomaže otkrivanje duhovne dimenzije života. Dakle; kada se prihvaća i vjeruje postojanje Boga kojega se ne može vidjeti ili opipati, kada se stavlja povjerenje i nada u Boga koji je Duh; Stvoritelj svega, te iznad svega, očituje se vjera. Vjera jeste veliki i snažni motor duha, duboka dimenzija duha koja daje nadu, smisao, svrhu te poticaj za život. Zato je aktualna za današnje vrijeme.
Reformacijski portal 
Vjera daje smisao za zivot!
Bog stvori čovjeka na sliku Svoju! Bog je Otac, Sin i Duh Sveti! Dali je Bog Duh? Postavlja se pitanje: Dali je Bog stvorio ljude na svoju Duhovnu sliku? Naš Gospodin Isus Krist, kada se pojavio učenicima, unatoč zaključanim vratima, jeo ribu, fizički se mogao dotaknuti- dali je bio Duh?!
Mojsije je govorio sa Bogom licem u lice, dali je Bog Duh?
“Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda!” II. Kor 3,17. Bog je DUH, hoće se reći nije ograničen ničime i nije materijalan. Ali to što je zapravo Bog na to pitanje nitko ne može dati odgovor jer: “Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.” 1. Kor 13, 9-10.
Gospodin odvrati Mojsiju: ” I tu molbu, što si je izrekao, ispunit ću. Jer ti si našao milost u mojim očima i znam te po imenu.”
Tad on zamoli: “Daj mi da ugledam tvoju slavu!” Odgovori Gospodin:” Učinit ću da prođe sva moja slava ispred tvojih očiju i proglasit ću pred tobom ime Gospodnje. Bit ću milostiv komu huću da budem milostiv, i smilovat ću se komu hoću da se smilujem.” On nastavi dalje:” Moje lice ne možeš ugledati. Nijedan me čovjek ne može vidjeti i ostati živ.” Dalje reče Gospodin:”Evo, kod mene ima mjesta! Ovdje bi mogao stati na stijenu. Kad onda bude prolazila moja slava, stavit ću te u šupljinu stijene, i zaklonit ću te svojom rukom, dok ne prođem. Kad zatim odmaknem svoju ruku, vidjet ćeš me otraga. Ali moje lice ne smije nitko gledati.”
Izl. 33. 17-23
“A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22 Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. 23 Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 24 Bog je DUH i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” Iv 4,21-24
Poslanica Hebrejima je važna jer nam govori kako je Isus Krist jednom žrtvovan za nas te je jedini posrednik između čovjeka i Boga.
Mnogi znanstveni stavovi se temelje na hipotezama, a mnogi su dokazani. Primjerice teorija evolucije, kao i mnoge druge. Vjera i znanost nisu u suprotnosti, već se međusobno nadopunjuju, kako kod pitanja stvaranja svijeta, tako i kod drugih pitanja.
U godini smrti kralja Uzije vidjeh Svemogućega gdje sjedi na visoku i uzvišenu prijestolju… Tada ja povikah:”Jao meni! ja sam izgubljen, jer sam čovjek nečistih usana i živim s narodom nečistih usana. I ugledah kralja, Gospodina nad vojskama, vlastitim očima!” Iz 6, 1,5.