Salomon je bio treći kralj Izraela te sin Davida i njegove supruge Bat-Šebe: 2 Sam 12,24-25. Djelovao je od 965.-926. pr.Kr. te ostavio velikog traga u biblijskoj povijesti i oblikovanju bogoštovnog sustava Staroga zavjeta. Vladao je četrdeset godina, a njegov je život opisan u Svetomu pismu: 1 Kr 1-11 te 1 Ljet 28,5 – 2 Ljet 9.

Salomonov je značajan na društvenom planu zbog administrativnih reformirani te uspostavi dvanaest provincija kraljevstva po uzoru na dvanaest izraelovih plemena. Za vrijeme njegove vladavine Izrael se razvio u veliku i snažnu državu te je vladao mir. Za razliku od njegova oca vodio je mirotvornu politiku i donio društvenu stabilnost i napredak. To je bilo vrijeme najveće stabilnosti u povijesti Božjega naroda opisanoga u Bibliji. Kralj je Salomon uspostavio centralizirani bogoštovni sustav sa Hramom koji je postao središte štovanja Boga te vidljiva i stvarna nazočnost Boga na zemlji: 1 Kr 6,11-13. Izgradio je Hram, središnje mjesto hodočašća i bogoštovlja. Za razliku od Novog zavjeta u Starom zavjetu je Bog boravio među ljudima na vidljivom mjestu u Hramu. Hram su Božji u Novom zavjetu vjernici, ali u Starom zavjetu je to vidljiva građevina. Sebi je izgradio veličanstvenu palaču te proširio Jeruzalem. Iako je pred kraj svoga života izgubio entuzijazma za monoteizam te pravio kompromise sa vjerom, zbog čega je kao posljedica nastupila propast i dioba njegova kraljevstva, ipak, njegov je život poticaj za promišljanje vjere i rast u spoznaji Boga: 1 Kr 11,1-13.

Različiti su događaji, njegova života, opisani u Svetomu pismu, oni svjedoče o njegovom karakteru, pobožnosti, predanju i životu s Bogom. Promotrit ćemo neke od njih kako bi nam bio bliži i jasniji.

Značajni događaji iz života

Objava Boga u snu: 1 Kr 3,1-15

Ovaj je zapis značajan jer govori o tomu kako je Salomon imao izraženu religiozno iskustvenu dimenziju.

U to vrijeme kralj je bio na početku vlasti. Još nije bio centralizirani sustav bogoštovlja, a Hram nije bio izgrađen. Znamo da je postojalo više bogoštovnih središta na kojima su se prinosile žrtva i na taj način održavalo religijski kult Prvog saveza. Gibeon je bio grad smješten sjevernije od Jeruzalem, na glavnoj cesti, jedno od značajnijih svetišta tog vremena. Biblijski zapis svjedoči o velikom okupljanju naroda na kojemu je bio prisutan Salomon koji je tom prilikom prinio veliki broj žrtava, čak tisuću.

Gospodin se objavio Salomonu u snu, te mu želio iskazati naklonost i milost. Zapis svjedoči o tomu kako je u ponudi koju je primio od Boga mogao traži što želi. Tada je mlad kralj pokazao veliki nivo mudrosti, odmjerenosti i postavljanja pravih prioriteta. Dakle, Salomon moli Boga da mu podari razumno srce i sposobnost razlikovanja između dobra i zla. Ove intelektualne i moralne odlike zapravo su bit pobožnosti Svetoga pisma. Ljudi se spašavaju po milosti Boga, ali njihovi život odražavaju i pokazuju primljenu milost ako žive određenim životnim stilom. Sposobnost upravljanja emocijama: emocionalna inteligencija vidljiva je u molbi i nastojanju Salomona; «daj mi Bože razumno srce» : emocije koje se znaju kontrolirati i usmjeravati zavisno od situacije. Razlikovanje između dobra i zla je temeljna odlika pobožne osobe, te znati u pravo vrijeme i na pravi način razlučiti dobro od lošega.

Ova objava Boga pokazuje narav Boga: On se otkriva, obznanjuje i pokazuje te u interakciji sa pobožnom osobom usmjerava i vodi život. Objava pokazuje što je ispravan i pobožan stav: traganje za ispravnim vrijednostima i kontrola nad sobom. Ovi poticaji nisu jednostavni i lako ostvarivi, te je u njihovom ostvarenju potrebno puno vremena i spremnosti da se poradi na sebi.

Salomonovsko rješenje: 1 Kr 3,16-28

Jednom su zgodom došle dvije žene da riješe spor pred kraljem. Problem je bio u tomu koja od njih dvije posjeduje pravo dijete. Rodile su obje u isto vrijeme te živjele u istoj kući, a nedugo nakon poroda jedna je nenamjerno tijekom sna legla i ugušila svoje dijete. Potom je mrtvo dijete podmetnula drugoj ženi sa kojom je stanovala. Druga je prepoznala prijevaru, ali ona koja je varala nije htjela priznati što je učinila. Kada su došle do kralja tražile su da riješi njihov spor.

Budući se nije moglo utvrditi koja je prava majka, Salomon se dosjetio rješenju. Pozvao je vojnika i naložio da se dijete presječe na pola pa svaka dobije «svoj dio»… Prava je majka zaplakala i molila da se to ne učini, a lažnoj preda dijete. To je bio znak za Salomona; prava je majka dobila svoje dijete, a presuda je donesena pošteno i pravedno.

Kada se govori o salomonovskom rješenju onda se misli na ovaj događaj koji je paradigma; teško rješivog, kompliciranog, nejasnog i problematičnog slučaja. U takovim je situacijama potrebno donijeti rješenje koje će zadovoljiti pravdu, ali i one koji su oštećeni. Iz ovog slučaja mogu se iščitati smjernice moralnog djelovanja: ono treba zadovoljavati pravdu i promicati pravičnost, na način koji će zadovoljavati interese istine. Salomon je svojim mudrim djelovanjem pokazao da se to može ostvariti. Bitno je prepoznati i kako Sveto pismo jasno ukazuje odakle Salomonu mudrost, ona je dar od Boga, koju je dobio zbog ispravnog stava i poniznosti pred Svemogućim. Biblijsko razumijevanje mudrosti, koje predstavlja dobar i kvalitetan način života i djelovanja, povezan je sa darom koji Bog daruje zbog strahopoštovanja prema Njemu.

Salomonova molitva: 2 Ljet 6,12-7,2

Biblija donosi više zapisa govora koje su bogopozajni ljudi upućivali Gospodinu Bogu. Nastajali su u određenom povijesnom okviru, u specifičnim situacijama. Većinu takovih molitava teško možemo danas primjeniti, što pak nije slučaj sa molitvama u Psalmima, ali služe kao smjernice za razumijevanje: kako, što, koga i komu se moliti. Takovi «govori Bogu» predstavljaju trajan poticaj za promišljanje i rast u spoznaji vjere. Jedan je od takovih naveden u ovom primjeru.

Ova je molitva izrečena nakon dovršenja Hrama koji je izgradio u sedam godina i pokazuje kako je Salomon svoju vladavinu podredio Bogu, te brinu za pitanja vjere i namjeravao svoj i život naroda podredi Bogu. Slikovito se pokazuje kako moliti: njegove su riječi izgovorene iskreno i sa žarom usmjerenim Bogu, općenito govoreći sve molitve Svetoga pisma su upućeno Svemogućemu Bogu. To jasno pokazuje komu se treba u molitvama obraćati: jedino i samo Bogu svemogućemu. Kroz tu molitvu on potvrđuje zajedništvo, i savez koji je Bog uspostavio sa svojim narodom. Moli Boga za zaštitu u različitim situacijama te životnim okolnostima za zajednicu koja treba služiti i slijediti Boga.

U ovoj molitvi su jasno pokazane i posljedice otpadništva od Boga: nesreća i zlo. Ali i jasno pokazuje pravilo postupanje kod pogrješaka i grijeha: pokajanje i priznanje Bogu te promjena stava i ponašanja. Ova je molitva i poticaj vjerskim službenicima da budu: predani navještaju spasenja, služenju i životu s Bogom.

Poticaji vjere za današnje vrijeme

Salomonov primjer daje poticaj vjere za današnje vrijeme. Iako Sveto pismo realistično, ne idealizirano, predstavlja čovjeka i donosi kako dobre tako i negativne osobine tako je prikazan i Salomon, baš je zato poticaj za nasljedovanje u onomu po čemu je bio dobar i pozitivan.

Njegov je primjer molitve poticaj za vjernički život molitve. Na njegovom primjeru vidimo da se Bog zanima za čovjeka pojedinca, te da komunicira s njim. Njegova želja da ima razumno srce govori o važnosti emocionalne inteligencije u životu vjernika: htio je upravljati svojim osjećajima, razumno, ispravno i dobro. Obično se religioznost poistovjećuje sa dva ekstrema: hladna razumnost ili nekontrolirano iskazivanje emocija. Tako, poneki tvrde da se vjera iskušava samo srcem pa žele naglasiti emocionalni aspekt, dok drugi naglašavaju hladno i racionalno održavanje obreda i dogmi te prenaglašavaju racionalni aspekt religije. Istina je u sredini a primjer je Salomona usmjerava; «razumno srce»: upravljanje svojim emocijama na racionalan, bistar i odmjeren način je proces koji se uči cio život, a vjera u Boga daje poticaj za takovo promišljanje i djelovanje. Iz takovog pristupa nastupa mudro djelovanje u životu, prikazano paradigmom Salomonovskog rješenja. Vjernici se, baš kao i svi ljudi, suočavaju sa situacijama u kojima kao da nema izlaza te je rješenje nemoguće pronaći. Religiozna osoba u takovim trenutcima djeluje i kroz molitvu traži pomoć od Boga, kako bi uz Božju pomoć i Njegov blagoslov uspjela pronaći rješenje i prihvatila životni izazov.

Primjeri Salomonove molitve nisu samo zapisi liturgijskog obraćanja Bogu, oni svjedoče o tomu: što je, kako se, te koja je bit molitve. Dakle: molitva je obraćanje ili govor Bogu, te je sastavni dio duhovnosti iskrene osoba koja traga za milošću i želi temeljiti svoj život na božjemu blagoslovu. Obično se molitva doživljava kao dio religijskog ceremonijala predviđenog samo za posebne prilike. To je samo djelomično točno jer molitva kao način komunikacije s Bogom može biti sastavni dio života svakog vjernika te prožimati cjeli dan i prati nas u različitim situacijama života: škola, posao, obitelj itd. Dakle molitva je stanje uma i srca u kojemu osoba pronalazi: utjehu, poticaj, smjernicu, ispunjenje i smisao za život. Molitva treba biti usmjerena Bogu; koji ljudima iskazuje milost, ljubav i praštanje zbog svega onoga što je učinio Gospodin Isus Krist. Dakle veće nam Stari zavjet opisuje Boga kao milostivog i dobrostivog spremnog slušati: takav je Bog Svetoga pisma. On je iznad stvorenja zato treba imati strahopoštovanje prema njemu.

Današnje društvo naglašava važnost osobe, njezinog identiteta i slobode, ali takove ideje su očite u Svetomu pismu. Bog ne spašava bezličnu skupinu nego osobu, sa imenom i ostalim osobinama, kada spasi osobu onda spašava i cjeli svijet. Zato je potrebno naglasiti pojedinca, njegova prava, obveze i slobode. Ipak postoje i negativne tendencije, tako danas svako želi biti «centar svijeta», ljudi su više nego prije egocentrični, isključivi te traže i misle uglavnom u «prvom licu». Ovakvo ponašanje vidljivo je: u porastu religijskih skupina koje naglašavaju individualnu – egom hranjenju religioznost te antropocentrično bogoslužje, devijantnosti u društvenoj zajednici, porastu kriminala, okrutnog nasilja pojedinaca, gubitku empatije za ugrožene pojedince i skupine. Salomon je imao sličnih problema, zato je potaknu izgradnju Hrama te pod Božjim vodstvom centralizirano i kolektivizirao bogoštovni sustav.

Zaključimo: osobna pobožnost je bitan dio religioznosti ipak bez zajedništva sa drugim vjernicima, vjernik se ne može duhovno pravilno izgrađivati. Zato je potrebno učestovavati u Bogoštovlju i životu zajednice vjernika tj. Crkve.

Njegov primjer potiče da živimo: iskreno, predano i stvarno pred Bogom. Netko će pomisliti kako je ova izjava protuslovna, jer ako Bog sve zna kako se može pred njim biti neiskren. Točno; Bog sve zna, svugdje je prisutan, svemoćan je baš zbog toga ne treba biti glumac pred Bogom jer sve ono što je napravljeno u nadi da bude prikriveno biti će razotkriveno pred Bogom. Zato je potrebno biti iskren u duhu, znati da je Bog taj koji sve vidi, te pred Bogom možemo biti «otvoreni» kao otvorena knjiga.

Salomonov je primjer poticaj, ali i upozorenje: 1 Kr 11. Naime pri kraju svoga života, zbog spleta okolnosti koje je stvorio, njegova vjera u Boga je popustila te je počeo praviti duhovne kompromise. Upozorenje se sastoji u tomu da treba promatrati svoju vjeru i život s Bogom; promišljati, djelovati te živjeti životom vjere: razumno, emocionalno i kreativno te na taj način suočavati se i rješavati sve izazove bez obzira u kojoj se etapi života nalazili. (B.B.)

© reformacija.net