“Rođenje Isusa Krista bilo je ovako: Kad je njegova majka Marija bila zaručena s Josipom, nađe se, da je bila začela po Duhu Svetom, još prije nego se sastaše. A Josip, muž njezin, bio je pravedan i nije htio da je sramoti javno, i tako je namislio da je otpusti tajno. Dok se je on bavio s tom mišlju, javi mu se u snu anđeo Gospodnji i reče: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju; jer što se je začelo u njoj, od Duha je Svetoga. Ona će roditi sina, kojemu ćeš nadjenuti ime Isus; jer će on izbaviti narod svoj od grijeha njegovih.” Ovo se sve dogodi, da se ispuni, što je rekao Gospodin preko proroka: “Eto, djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu se ime Emanuel”, to znači “Bog s nama”. Josip ustade od sna i učini, kao što mu je bio zapovjedio anđeo Gospodnji. On uze k sebi ženu svoju. Ali je ne spoznade, dok ne rodi sina svojega, prvorođenca. I dade mu ime Isus.” Mt 1, 18-25

Rođenje i prvi dani Kristova života opisani su u na dva mjesta u Novom zavjetu: Mt 1,18-2,23 i Lk 2,1-40. Zapisi pomažu pri rekonstrukciji jasne i cjelovite slike Kristova utjelovljenja.

Evanđelista Matej je bio jedan od dvanaest učenika: apostol. Po zanimanju je bio carinik: sakupljač poreza te je imao dva imena, Matej Levi. Rodom je bio iz Galileje, Evanđelje je pisao tridesetak godina nakon Kristova uskrsnuća. Djelovao je na području Palestine, a nakon migracije se ne zna gdje je otišao. Pretpostavlja se da je poginuo mučeničkom smrću.

Matej opisuje rođenje i prve dane Isusova života u prvom i drugom poglavlju. Ističe nekoliko povezanih događaja; Josipu se, koji je bio zaručen za Mariju, ukazao u snu Anđeo Gabrijel te mu poručio da njegova zaručnica, za koju je saznao da je trudna, nije učinila išta amoralno, jer je dijete začeto nadnaravno. Dobio je poruku o posebnosti djeteta i da će njegov poslanje biti izbavljenje ljudi od njihovih grijeha. Tu je objavu anđeo potvrdio navodima Prvog zavjeta, knjige proroka Izajia 7p. Josip je Mariju prihvatio za suprugu, a dijete za zakonitog sina.

Za vrijeme boravka u Judeji, dok su bili u Betlehemu, u posjetu je tek rođenom djetetu došlo poalanstvo sa istoka. Prvo su otišli do kralja Heroda jer su mislili da se u njegovoj kući rodio nasljednik tj. kralj. Ta je vijest uznemirila Heroda jer je dolazak Mesije značilo prijetnju političkoj vlasti. Nakon vijećanje, sa tumačima svetih spisa, dobio je odgovor. Temeljem proroštva proroka Miheja (Mih 5,1), koji je živio sedam stoljeća prije Isusova rođenja, Mesija je trebao biti rođen u Betlehemu. Ova je činjenica uznemirila Heroda koji se nadao da će mudraci dojaviti točno mjesto gdje se nalazi te o kojemu se djetetu radi. Sljedeći putanju zvijezde došli su do Betlehema, pronašli dijete i njegove roditelje. Darovali su ga; zlatom, tamjanom i smirnom, odatle pretpostavka da ih je bilo troje. Budući su primili naputak, u snu, da se ne vraćaju Herodu drugim su se putem vratili u svoju domovinu.

Josipu se javio anđeo Gospodnji, također u snu, i naredio da krene u Egipat jer je kralj naumio pronaći i ubiti dijete. Tamo je trebao ostati sa djetetom i majkom, iz sigurnosnih razloga. Kralj je naredio smaknuće dječaka od dvije godine na niže u potrazi za Isusom. Iz Egipta su se vratili nakon smrti Heroda, a budući je u Judeji vladao Arhelaj, njegov sin, Obitelj je otišla u Galileju, grad Nazaret. Tamo će Isus provesti veći dio života sve do stupanja u službu.

Molitva: Gospodine Bože zahvaljujemo za tvoju milost očitovanu po Kristu Isusu. On se je utjelovio kako bi postao jasan i vidljiv znak svima onima koje si odabrao za vječni život. Molimo te tu nadu vjere stvori i utvrdi u srcima našim. Neka se Božić rodi u srcima svih ljudi, a vjera u Boga ispuni cijeli svijet! (B.B.)

©  reformacija.net

“Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit’. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k’o govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: Zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora.” Iza 11, 6-9

Izaija je jedan od velikih, starozavjetni prorok, njegovo ime ima duhovno i simbolično značenje; Jahve spašava. U biblijskoj teologiji zauzima značajno mjesto zbog činjenice što je na mnogo mjesta u svojim spisima prorekao dolazak Mesije, Krista, Božjeg Pomazanika čije je poslanje imalo za svrhu iskupljenje i izbavljenje svih ljudi. Izajia je predvidio dolazak Mesije, kršćani u njegovim spisima pronalaze potvrdu da se radi o Gospodinu Isusu Kristu. Izaija u detalje, koji nam ukazuju na njegovo nadahnuće od Svevišnjeg, predviđa i to punih sedam stoljeća prije rođenja mnoge činjenice iz Kristova života.

Iz prorokova navještaja saznajemo o porijeklu, poslanju, titulama i odlikama Krista. Nastavi čitati →

U ono vrijeme podignut će se Mihael, veliki knez anđeo, koji zaštićuje sinove tvojega naroda. Bit će vrijeme tjeskobe, kakve nije bilo nikada, otkako je naroda, do onoga vremena. Ali će se tvoj narod spasiti u ono vrijeme, svi, koji se nađu zapisani u knjizi. Mnogi od onih, koji spavaju u prahu zemaljskom, probudit će a se, jedni na život vječni, drugi na sramotu i prijekor vječni. Pobožni će sjati kao sjajno nebo, i oni, koji su mnoge privodili k pravednosti kao zvijezde u sve vjekove. Dn 12, 1-3

Moćne vojske babilonskoga kraljevstva došle su pred zidine Jeruzalema. Tijekom opsade, u sedmom stoljeću prije Krista, a za vrijeme judejskog kralja Joakima, u tri vojne, pokoriti će Božji narod i odvesti ga u Babilonsko ropstvo. Tada je razrušen Jeruzalem i hram, odneseni su sveti predmeti koji su služili za bogoštovlje. Među onima koji su odvedeni u ropstvo bio je i Daniel. Starozavjetni prorok, sluga Božji, autor knjige pod njegovim imenom.

Dok je boravio u sužanjstvu Bog će mu dati sposobnosti kojima će promicati slavu Božju i svjedočiti živoga Boga. Potrebno je uočiti kako prvi dio knjige opisuje različite situacije u kojima se ovaj Božji sluga našao, te načine na koje se Bog proslavljao kroz njegovo djelovanje. Od 7 do 12 poglavlja pronalazimo seriju viđenja koje je dobio. U njima su prikazane slike, za neke nemamo jasna i precizna tumačenja, ali krivo bi bilo zaključiti kako se ništa zbog toga ne može spoznati. Naime, mnoge su od tih poruka povezane s tzv. posljednjim vremenima. S posebnom se pozornošću usmjeravamo na dvanaesto poglavlje knjige Danielove tamo se po prvi puta jasno u Staromu zavjetu navještaju istine koje će postati trajni poticaj za vjeru i nadu kršćanima. Nastavi čitati →

“Bio je neki čovjek bogat; oblačio se u skerlet, u fini lan i gostio se sjajno svaki dan. Pred njegovim vratima ležao je jedan siromah po imenu Lazar sav u čirovima. Rado bi se bio on nasitio mrvicama, što su padale sa stola bogataševa. I psi su dolazili i lizali čirove njegove. Tada umrije siromah. On bi od anđela odnesen u krilo Abrahamovo. I bogataš umrije i bi pokopan. Kad u paklu usred muka svojih podiže oči svoje, vidje izdaleka Abrahama i u krilu njegovu Lazara. Tada povika: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara, neka umoči u vodu vrh prsta svojega i rashladi moj jezik; jer trpim veliku muku u ovom plamenu.” Abraham reče: ‘Sjeti se, sinko, tebi je u životu tvojemu bilo dobro, a Lazaru zlo. Sad se on ovdje tješi, a ti se mučiš. Povrh svega toga zja među nama i vama širok jaz, tako da ni jedan ne moje odavde k vama prijeći, i ni jedan odatle ovamo doći, i ako bi htio.'” Luka 16, 19-26

Ovaj je dio nauka Gospodina Isusa Krista toliko intrigantan koliko i slikovit. U njemu Gospodin daje pouku o vječnom životu na primjeru, koji je jasan i razumljiv svim ljudima, za sva vremena.

Kroz prispodobu o dva čovjeka jednog koji traži utjehu u materijalnom i prolaznom, a drugoga, koji nema takovu utjehu, nego vjeru u Boga daje se nadvremenska i vječna poruka. Progovara kako život, koji se živi ne treba biti prožet željom za materijalnom ovisnošću te brigom da se ima što više. Materijalistički pristup životu, koji se očituje u težnji da se kroz materijalno i prolazno ispunjava temeljena svrha i smisao života duboko je u suprotnosti sa evanđeoskim naučavanjem. Ipak, tu treba biti oprezan. Bogatsvo, samo po sebi, nije zlo. Težnja da se u tomu traži smisao i svrha života te ovisnost o materijalnom je moderni oblik idolopoklonstva. Nastavi čitati →

“Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: ‘Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.’ ” Mt 28, 18-20

Ovo je poslanje bilo i ostalo poticaj za navještaj Radosne vijesti, odnosno evanđeoskih poruka. Temelj je Gospodinova učenja nauka o milosti, ljubavi i praštanju Božjemu. Tijekom svoga zemaljskog života i djelovanja Isus je propovijedao i poučavao ljude. Temeljna je poruka proizlazila iz nauka Starog zavjeta, ali je po njemu dobila posebno značenje i puninu: Bog je po Kristu Isusu pomirio svijet sa sobom da bi svi oni koji vjeruju u njega imali život vječni.

Ta poruka nije bila samo za bliske učenike i apostole, nego za sve ljude, a to je vidljivo u Sveopćem poslanju. Učenici su bili posebno iznenađeni tim nalogom koji im je trebao skrenuti pozornost na njihove buduće zadaće. Gospodin daje sigurnost jer sva duhovna vlast pripada njemu, On je uz njih do kraja svijeta! U ovome je i vidljivo zašto su učenici imali toliku postojanost, a mnogi uvjerenje platili životom. Naime, znali su da je Isus vladar sveg živog i neživog, i dobro su znali da će biti s njima uvijek, bez obzira na okolnosti i osjećaje; Bog prati svaki njihov korak te se ne trebaju bojati.

U svome je poslanju naveo što očekuje od učenika: Trebali su činiti sljedbenike Isusa, odnosno, kršćane. Poticaj je poslanja i za današnje vrijeme. Ljudi se često osjećaju osamljeni te su u duhovnoj potrebi, nju pokušavaju ispuniti stvarima, materijalnim bogatstvom i idejama koje ne daju odgovor na smisao i svrhu života. Isusov nauk daje odgovor na pitanja svrhe i smisla života, pomaže uravnotežiti um i duh, daje poticaj za zemaljski život i rješavanje izazova života.

Sveopće poslanje je pokretač vjernicima današnjeg doba. Potiče da se Isusov nauk naviješta ljudima ovog vremena jezikom i metodama prilagođenim današnjici. Kršćani stoga promiču Radosnu vijest pomirbe s Bogom. Život s Bogom daje mir u srce, a on je darovan svima koji Krista vjeruju za Spasitelja.

Molitva: Gospodine Bože neka se tvoja radosna vijest i dalje širila, a svi oni koje si odabrao tebe u punini spoznaju. Molimo te neka bi Crkva bila kreativan i jasan glas istina tvojih. Neka bi svi kroz nju vidjeli makar dio tvoje slave. Molimo te budi sa svima nama te izli blagoslove na našu domovinu za koju molimo kako bi što više ljudi doživjelo duhovnu obnovu, to isto molimo i za sve druge zemlje. Amen! (B.B.)

© reformacija.net