“Bio je neki čovjek bogat; oblačio se u skerlet, u fini lan i gostio se sjajno svaki dan. Pred njegovim vratima ležao je jedan siromah po imenu Lazar sav u čirovima. Rado bi se bio on nasitio mrvicama, što su padale sa stola bogataševa. I psi su dolazili i lizali čirove njegove. Tada umrije siromah. On bi od anđela odnesen u krilo Abrahamovo. I bogataš umrije i bi pokopan. Kad u paklu usred muka svojih podiže oči svoje, vidje izdaleka Abrahama i u krilu njegovu Lazara. Tada povika: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara, neka umoči u vodu vrh prsta svojega i rashladi moj jezik; jer trpim veliku muku u ovom plamenu.” Abraham reče: ‘Sjeti se, sinko, tebi je u životu tvojemu bilo dobro, a Lazaru zlo. Sad se on ovdje tješi, a ti se mučiš. Povrh svega toga zja među nama i vama širok jaz, tako da ni jedan ne moje odavde k vama prijeći, i ni jedan odatle ovamo doći, i ako bi htio.'” Luka 16, 19-26

Ovaj je dio nauka Gospodina Isusa Krista toliko intrigantan koliko i slikovit. U njemu Gospodin daje pouku o vječnom životu na primjeru, koji je jasan i razumljiv svim ljudima, za sva vremena.

Kroz prispodobu o dva čovjeka jednog koji traži utjehu u materijalnom i prolaznom, a drugoga, koji nema takovu utjehu, nego vjeru u Boga daje se nadvremenska i vječna poruka. Progovara kako život, koji se živi ne treba biti prožet željom za materijalnom ovisnošću te brigom da se ima što više. Materijalistički pristup životu, koji se očituje u težnji da se kroz materijalno i prolazno ispunjava temeljena svrha i smisao života duboko je u suprotnosti sa evanđeoskim naučavanjem. Ipak, tu treba biti oprezan. Bogatsvo, samo po sebi, nije zlo. Težnja da se u tomu traži smisao i svrha života te ovisnost o materijalnom je moderni oblik idolopoklonstva.

Nasuprot tomu Lazar nije u Nebu zato što je siromašan u smislu materijalnoga, nego zato što je siromašan u duhu, vjernik u Boga; zato što je težio za višim smislom života od materijalnoga i opipljivoga. Lazar je primjer ponizne vjere, čovjeka koji traga odnosno koji živi s Bogom. Materijalno imanje je u tom smislu nebitno, jer se smisao života ostvaruje po vjeri u Boga, a milost Božja po vjeri vodi u Kraljevstvo Božje, vječnu prisutnost s Bogom našim Stvoriteljem.

Ova se parabola uklapa u cjelovitost nauka Svetoga pisma o postojanju vječnog života i duhovne stvarnosti, koja se očituje i nakon sadašnjeg života. Ona je dio evanđeoske poruke, koja je u svojoj biti radosna vijest. Radosna je zbog toga što svakom čovjeku na zemlji nudi Božji poziv. Taj poziv uključuje spoznaju grješnosti i vjeru u Boga Stvoritelja. Dakle, poziv je za vječni život upućen svima, ali nije darovan svakomu. Što to znači? Na žalost, neki neće u vječnosti biti s Bogom, nego odvojeni od njega. Budući je poziv za vječni život upućen i danas, svaki koji ga čuje i prepozna ima sigurnu vječnost s Bogom zauvijek.

Na neki način svi smo mi bili poput bogataša, koji je mario samo za prolazno i materijalno, ali poziv koji je dobio Lazar upućen je svima onima, koji su udaljeni od istinskog smisla života. Taj je smisao očitovan: u, kroz i po vjeri u Boga (Oca, Sina i Duha Svetoga), taj poziv upućen danas poziva na vjeru, predanje i nasljedovanje Božjega puta!

Molitva: Svemogući Gospodine podaj milosti kako bi mnogi u našoj domovini tebe spoznali, i živjeli životom istinske vjere. Molimo te za sve one, koji su te upoznali, neka bi u toj spoznaji rasli te živjeli životom vjere, ljubavi i nade. Molimo te podari nam odgovornosti za društvo u kojemu živimo i svijet u kojemu djelujemo. Po Kristu Isusu Gospodinu našemu. Amen! (B.B.)

© reformacija.net