Arhiva Autora: Editor

Bèze: Ženevski reformator

Velikani reformacijeThéodore de Bèze je poznati: reformator, bogoslov, pravnik, profesor i pastoralni službenik Reformirane crkve u Ženevi. Rođen je 24. lipnja 1519.g. u Vézeley, Burgundija, Francuska.

Majka mu je umrla kada je imao tri godine, a brigu o njemu je preuzeo njegov ujak, koji mu je pomogao u odgoju i kasnijem obrazovanju. Ujak je bio odvjetnik, i osigurao mu je vrhunsku naobrazbu i odgoj. Završio je pravni studij Sveučilišta Orleans (1539.), te kasnije nastavio studij književnosti, a to će se pokazati kao velika prednost u njegovoj službi.

Značajan trenutak njegova životu bilo je obraćenje Bogu tijekom teške bolesti. Obraćenje Bogu, i shodno tomu duhovna obnova, ostaviti će trajan pečat u njegovu životu. Vjera u Boga biti će mu svrha života, a promicanje biblijskog nauka životno poslanje. Godine 1548. otišao je u Ženevu te se, zajedno sa Calvinom, predao pozivu za službu Bogu, i ostao vjeran službenik i Kalvinov suradnik. Nekoliko godina je putovao Europom i zagovarao kršćansku reformaciju. Nastavi čitati

Odmor u Bogu

Odmor
Svako tko prati vijesti, i promatra svijet oko sebe svjestan je: izazova, iskušenja, i nevolja života.

Stalno primamo podatke koji govore o nesposobnosti stvaranja boljega društvenoga okružja. Pravednost i briga za slabe je misaona kategorija i lijepa, prigodna, fraza koju vole izgovarati društvene vođe. O radničkim pravima glasno govore i strastveno pišu oni koji o radnicima znaju sve; iz knjiga. Analitičari raspravljaju o problemima, ali nitko ne zna kako ih riješiti. Vlastodršci govore kako se više ne može računati na društvenu solidarnost, pa se zaključuje kako su prijašnje generacije sve za sebe potrošile.

U nametnutoj: zbrci, strci, pomutnji i pritiscima mnogi traže izlaz pa se razočaraju kad uoče da su u društvenom labirintu; neshvaćeni, odbačeni, i obespravljeni.

Očajnima i onima koji se sučeljavaju sa težom stranom života, skrećemo pozornost na Isusove riječi: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.” (Mt 11,28-30). Nastavi čitati

Lutherova ruža

Lutherova ruža


Ponekad se na: slikama, štitovima, germanskim gradskim pečatima, okovratnicima ili Luteranskim crkvama može vidjeti znak koji se veže za reformatora Martina Luthera (+ 1546.).

Pojedini će luterani sa ponosom isticati amblem, a mi ćemo pojasniti njegovo – evanđeosko – značenje.

Luther je osmislio znak ne bi li sa lakoćom pojasnio temeljne poruke Evanđelja i svoga nauka. Dana 8. srpanja 1530. u pismu, kojega je napisao u Koburgškom dvorcu, pojasnio je smisao i značenje.

Križ crne boje, smješten je u središte srca crvene boje, a simbolizira Krista raspetoga za nas. Ako srcem vjerujem biti ću spašen: Rim 10,10. Crna boja podsjeća kako križ usmrćuje našu tjelesnu narav, ali je u crvenomu srcu, prirodne boje, što poručuje kako nas Kristov križ oživljava. Pravednik će živjeti po vjeri u Spasitelja: Rim 1, 17.

Srce je u središtu bijele ruže, što poručuje kako vjera daje: radost, utjehu i mir. Može se reći kako “stavlja” vjernika u središte ruže jer vjera daje mir kakav svijet ne daje: Iv 14, 27. Ruža mora biti bijela jer je to boja duha i anđela: Mt 28, 2 – 3 i Iv 20, 12.

Ruža je smještena na “nebesko plavoj” podlozi podsjećajući kako je radost u Duhu i vjeri početak nebeske, vječne, radosti. Ona je već djelom vjere i shvaćena nadom iako se, možda, još ne očituje.

Zlatni obruč simbolizira: nebesku, neprolaznu, i ogromnu radost. Ona je mnogo vrjednija od svih radosti i dobara, baš kao što je zlato najdragocjeniji metal.

Sljedeći put kad ugledate i zagledate piktogram, promislite o značenju evangeličkoga nauka. Danas ga manje uništavaju stari, ali zato mnogo više novi neprijatelji i trojanski konji evanglikalizma: liberali, divlji libertarijanci, gay lobisti, sekularni sektaši i komunistički kadrovci. (B.B.) Nastavi čitati

Zagreb: Sekularisti pokazali snagu

Sekularist-u-napadu

Na Cvjetnom trgu, 20. rujna 2014. u 14:00, okupilo se stotinjak sekularista. Interes građana je izostao za inicijativu i skup.

Događaj je obilježio žestoki napad na staricu. Starica je htjela skinuti transparent koji je nagrđivao privatno vlasništvo Pravoslavne crkve. Sekularni simpatizer odlučio je pokazati svoju snagu i snažno udario, sedamdesetak godina staru, staricu te ju je gurnuo na zemlju i teško ozlijedio.

Razlog okupljanja sekularista bilo je promicanje ideologije sa posebnim interesom za napadanje Rimokatoličke Crkve i religije općenito, tj. vjerskih osjećaja ljudi u Hrvatskoj. Poručili su, između ostalog, oštro i odlučno: “Dođite da zajedno pošaljemo poruku vlasti i cijeloj državi da je došlo vrijeme raskidanja štetnih Ugovora sa Svetom stolicom”. Sekulariste strašno ljuti što nemaju više novaca za sebe i svoje ideje tj. promicanje ateizacije i poganizacije Hrvatske.

Prosvjed su organizirale tri moćne sekularne skupine: Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku, Nisam Vjernik i Protagora. Posebnu podršku potpore dale su i udruge: Centar za građansku hrabrost, David, Ženska mreža Hrvatske, Antares, desetak javnih osoba, te dva medija.

Sekularisti imaju ateističku agendu te interes za uništavanje religije, i poganizaciju društva, a sve pod krinkom modernog, znanstvenog i promicanje ljudskih prava. Za vrijeme komunizma to su činili uz partijsku podršku. Neki od vodećih sekularista su marksističkog uvjerenja te udbaški doušnici, komunistički kadrovci, neki su profesure dobili denuncirajući progresivne snage, a uspostavom demokracije počeli su se predstavljati za demokrate i borce za ljudska prava.

Sekularisti

© reformacija.net