Uskrs je najveći kršćanski blagdan ‒ svjedoči o Kristovu uskrsnuću ‒ treći dan, nakon što je raspet na križ.

Dokazi o uskrsnuću zasnivaju se na izjavama više svjedoka te provjerenima i točnim zapisima evanđelista. Istinitost se očituje u činjenici da svjedoci i učenici nisu vjerovali kako je to moguće, nisu očekivali da će Isus skončati na takav način, te su bili sumnjičavi, prestrašeni u nevjerici ne samo do, nego i nakon uskrsnuća. Navedeno potvrđuje kako nisu izmisli događaj, koliko god izgledao nevjerojatan.

Biblijski zapisi

U Svetom pismu, koje je Božja objava i povijesni dokument, pronalazimo četiri zapisa o uskrsnuću Gospodina Isusa Krista: Mt 28, 1 ‒ 15; Mk 16, 1 ‒ 13; Lk 24, 1 ‒ 49; Iv 20, 1 ‒ 23.

Promatrajući zapise o Kristovom uskrsnuću treba uočiti sljedeće. Svaki od evanđelista iz svog ugla opisuje događaj, a niti jedan nije svjedočio događaju uskrsnuća, osim Ivana i Petra te žena, niti jedan od njih nije bio kod groba. Zapisi su utemeljeni na izjavama svjedoka ili onih koji su razgovarali s njima. Svaki od pisaca je sustavno istražio događaje i podatke, a oni su zapisani godinama nakon što se uskrsnuće zbilo. Svaki iz svog ugla opisuje događaj te donosi detalje i pojedinosti. Zapisi se u bitnim postavkama slažu, ali svaki donosi dodatne pojedinosti. To je razumljivo jer dvije osobe ne mogu u potpunosti opisati događaj istim riječima. Treba naglasiti kako zapise ne treba razumjeti kronološki, već kao opise događaja u kojima sljedeća rečenica ne mora biti, nužno, događaj poslije. Kada se svi zapisi ujedine daju cjeloviti prikaz.

Biblija jeste Božja riječ, tj. Objava Boga, ali sadrži i ljudske dijelove. Oni ne umanjuju veličinu, bit niti nadahnuće Duha Svetoga, nego govore o načinu Božjeg djelovanja: kroz čovjeka po čovjeku Bog ostvaruje svoje naume. Iako Svemogući nije ograničen ljudskim djelovanjem najčešće tako djeluje: među ljudima po ljudima. Zato možemo reći da su zapisi evanđelista Božja objava koju svjedoče ljudi.

Evanđelje po Mateju

Evanđelista Matej zapisuje sljedeće. U osvit prvog dana u tjednu, tj. nedjelji ili Danu Gospodnjem, Marija i Marija Magdalena otišle su do groba da u skladu s običajima pomažu tijelo. Grob su čuvali stražari koje je postavio Pilat prema želji gradske uprave. Kad su došle do groba nastao je potres, te se pojavio anđeo Gospodnji. On je odmaknuo kamen koji se nalazio na grobu i sjeo na njega. Stražari, koji su čuvali grob, ostali su preplašeni, u vidljivom strahu. Anđeo je poručio ženama da zna razlog njihova dolaska te ih uputio da se vrate učenicima s porukom da je uskrsno od mrtvih te će biti u Galileji. Žene su krenule prenijeti vijest učenicima, ali su na putu srele uskrsnulog Isusa koji im je potvrdio naputak anđela. Vojnici su javili gradskoj upravi što se zbilo, a oni su ih potplatili na prenošenje neistinite. Trebali su prenijeti vijest o tomu da je tijelo ukradeno dok su spavali. Budući je to bio težak prijestup obećali su im zaštitu kod upravitelja ukoliko ih optuže za zanemarivanje službe.

Evanđelje po Marku

Evanđelista Marko zapisuje sljedeće. U osvit prvog dana u tjednu nekoliko žena: Marija Magdalena, Marija Jakovljeva majka i Saloma došle su pomazati Kristovo tijelo. Taj se običaj obavljao mirisnim uljima, a svrha je bila pokazati poštivanje prema preminuloj osobi (za razliku od mumificiranja razvijenog u Egiptu koji je imao svrhu da se duši omogući odlazak na drugi svijet). Kada su došle do groba kamen je sa ulaza bio odvaljen, a one su ugledale mlađu osobu koja je bila u grobnici. Budući su se uplašile on ih je smirio i objasnio da razumije zašto su došle i koga traže. Poručio je da odu učenicima i jave radosnu vijest. Naložio je da idu prema Galileji i da će se tamo susresti. Marko zapisuje da se Gospodin tog dana ukazao Mariji Magdaleni, ona je javila vijest njegovim učenicima, a oni nisu vjerovali i smatrali su da je to izmišljotina. Potom se Gospodin u drugačijem obličju ukazao još dvojici učenika, koji su otišli prenijeti vijest apostolima, ali su i njihovo svjedočanstvo odbacili. Naposljetku se ukazao jedanaestorici te ih prekorio zbog nevjere.

Evanđelje po Luki

Evanđelista Luka daje najopširniji zapis iz života Gospodina Isusa Krista. On poput ostalih naglašava da su žene, prvoga dana, otišle na grob. Tamo su naišle na odvaljeni kamen te su vidjevši prazan grob, uočile dva čovjeka, za koje zaključujemo da su anđeli. Oni su ih obavijestili da je uskrsnuo te su ih podsjetili na proročke riječi koje je dao svojim učenicima o suđenju, raspeću i uskrsnuću. Potom su otišle i javile učenicima. Luka navodi: Mariju Magdalenu, Ivanu, Mariju Jakovljevu mati i još neke druge koje su donijele vijest. Apostoli su ispočetka smatrali da su to priče i umišljaji te nisu vjerovali, no apostol Petar je otišao do groba i uočio da je prazan. Evanđelista iznosi zapis o tomu da su na taj dan dvojica učenika susrela Gospodina na putu za Emaus (zaseok udaljen oko 12km od Jeruzalema). Iako su poznavali Isusa, kada su se susreli s njim nisu ga prepoznali, pa su mu prepričali što se zbilo. Bili su zbunjeni, uplašeni i razočarani, te nisu vjerovali da je uskrsnuće moguće ili će se dogoditi. Uskrsnuli Gospodin rastumačio je starozavjetne navještaje njegove muke i uskrsnuća. Tijekom objeda shvatili su tko je, a potom je nestao. Učenici su puni radosti otišli nazad u Jeruzalem te priopćili ostalima što su vidjeli. Dok su objašnjavali susret Uskrsnuli se ukazao nazočnima, a oni su mislili da vide utvaru. Nisu vjerovali da je to On i da je uskrsnuo od mrtvih. Budući su se osvjedočili, opipavši njegovo uskrsnulo tijelo, i nakon što je večerao s njima objasnio im je temeljem Staroga zavjeta o svrsi i razlozima muke.

Evanđelje po Ivanu

Evanđelista Ivan spominje samo Mariju Magdalenu i njenu posjetu grobu. Ona je uočila da je grob otvoren. Javila je učenicima, a Petar i vjerojatno Ivan, otišli su do groba da se uvjere. Marija Magdalena je pored groba ugledala dva anđela, i Gospodina. Nije ga odmah prepoznala, ali jeste nakon što ju je pozvao imenom. Istoga dana navečer Gospodin se ukazao učenicima koji su bili u strahu okupljeni na nekom mjestu u Jeruzalemu. Dao im je nalog poslanja, udahnuo Duha Svetoga. Ističe se moć praštanja grijeha koja proizlazi iz poslanja, te je uvjetovana odbijanjem evanđeoske poruke.

Prikaz uskrsnuća

Sumnjičavcima i slabo upućenima može se učiniti da postoje nesuglasice koje umanjuju vjerodostojnost zapisa, pa je zbog toga potrebno iznijeti prikaz uskrnuća na temelju Biblije.

Pri proučavanju treba imati na umu da su zapisi pisani od različitih ljudi, koji su koristili više izvora, a poslije uskrsnim događanjima nazočilo je više ljudi koji su ga doživjeli na sebi svojstven način. Činjenica da opisi variraju dokazuje istinitost svjedočanstva, dvije osobe mogu u potpunosti isto opisati događaj jedino ako se dogovore. Valja imati na umu da su zapisi nastali nakon više godina u namjeri da se narednim naraštajima ostavi zapis o Isusu. Opisi pokazuju zbunjene, preplašene u nevjerici obuzete svjedoke koji nisu namjeravali smišljati uvjerljive priče. Oni su svjedočili događaj koji je njima, baš kao i nama nevjerojatan, nadnaravan, neshvatljiv, a nekima teško prihvatljiv.

Kada se svi podaci prouče može se dobiti cjelovita slika o Kristovomu uskrsnuću. Treba se usredotočiti na biblijske činjenice. Zapisi svjedoče o tomu da su žene prve uočile događaj. Navode se: Marija Magdalena, Ivana, Marija Jakovljeva mati, Saloma i druge koje nisu spomenute po imenu. Marija Magdalena se spominje u sva četiri zapisa, dok druge ne, ta ju činjenica čini posebnom, a Ivan opisuje i njezin susret s uskrsnulim Kristom. Žene su došle u osvit prvog dana u tjednu, nedjelje, i uočile da je tijelo nestalo. Zbog uskrsnuća na taj dan nedjelja će postati Dan Gospodnji i središnji dan tjednog kršćanskog Bogoštovlja. Obdržavanje Šabat prestaje za kršćane od apostolskih vremena, jer je održavanje subote vezano s židovstvom, a ne kršćanstvom i prestaje dolaskom Novog zavjeta. Žene su bile zbunjene, u nevjernici i preplašene. Nisu očekivale i vjerovale da je tako nešto moguće. Kad su došle do groba ugledale su anđele, neke od njih samo jednog, neke oba, anđeli su dali poruku i utjehu. Grob su čuvali stražari. Oni su svjedočili dolasku anđela koji je bio popraćen potresom te su bili u velikom strahu. Javili su gradskoj upravi što se dogodilo, a oni su njihovu šutnju i zataškavanje platili novcem. Žene su zbunjene, preplašene, ali i radosne, dakle pomiješanih osjećaja, otišle javiti učenicima što se dogodilo, oni nisu vjerovali već su smatrali da je to izmišljotina. Dvojica učenika, Petar i Ivan, otišli su se uvjeriti u vjerodostojnost izvješća, a kad su došli ostali su začuđeni u nevjerici vidjevši prazan grob. Učenici su bili u: sumnji, neprihvaćanju, nevjerici i strahu. Možemo zaključiti da su bili preplašena skupina ljudi koja nije vjerovala niti smišljala takav događaj. U istom danu ukazao im se je Gospodin te ih je prekorio zbog njihove sumnje i nevjere.

Poruke uskrsnuća

Za kršćanske vjernike uskrsnuće je povijesni, ne izmišljeni događaj. Bez uskrsnuća nema nade da su Kristove riječi istinite, te prenesen u namjeri da pokažu i donesu smisao za život i smjerokaz kojim valja ići. Poruka o Kristovom uskrsnuću je vrhunac Evanđelja i središte evanđeoskog navještaja. Kristovo uskrsnuće očituje i potvrđuje pobjedu Svemogućega Boga. Vjera u Boga daje smisao životu, zbog toga vjera donosi istinsku kvalitetu u život čovjeka. Nitko i ništa nema pobjedu nad onima koji se nadaju u Bogu. Netko je zaključio da je religija moćna. To je točno, njena se moć očituje u tomu što ulijeva nadu! Kršćansko naviještanje ulijeva nadu ljudima, a u vjeri leži snaga koja dolazi po Duhu Svetomu kojega Bog daje isključivo vjernicima. Uskrsnuće ukazuje da će vjernici, jednom, kao i Krist uskrsnuti. Okončanje života ne predstavlja strah i nesigurnost onima koji nasljeduju Isusov nauk. Kada se život prekine, vjernik neće skončati, njegova duša nastavlja živjeti, a jednom će uskrsnuti kao što je i Krist uskrsnuo. Smrt nije kraj nego nastavak života u drugoj, izmijenjenoj, razini. Ona je neprolazna i neopterećena nesavršenošću, patnjom i bolima koje prate čovjeka u sadašnjemu životu.

Svjedočanstvo uskrsnuća Gospodina Isusa Krista središnja je poruka Evanđelja. To je nevjerojatan i nadnaravan događaj. Vjera vjernika se temelji na biblijskim svjedočanstvima ‒ objavi Svetoga pisma, osobnim i duhovnim iskustvima milijuna vjernika diljem Zemlje. Baš kao što je Isus uskrsnu tako će ponovo doći, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja!

Autor (tekst i foto ilustracija): Branimir Bučanović

Korizma podsjeća na četrdesetodnevni post Mojsija, Ilije i Gospodina Isusa Krista te uvodi u proslavu centralnog kršćanskog blagdana, Uskrsa. Rano se javlja u kršćanstvu, a tijekom povijesti i kod kršćanskih zajednica imala je drugačije naglaske. Ipak, svi se slažu kako tijekom Korizme treba više promišljati vjeru u Boga, duhovno se obnavljati i činiti djela milosrđa.

Knjiga Izlaska od 19 poglavlja opisuje dolazak Naroda Božjega na brdo Sinaj. To se je dogodilo tri mjeseca nakon što su izašli iz Egipta, u kojemu su proboravili četiristo godina. Tamo su se od plemena razvili u narod, a pod vodstvom su Mojsija i nadahnućem Boga krenuli na povratak u Obećanu zemlju. Dolazak na Sinaj je značajan događaja u povijesti spasenje. Tamo je uspostavljen Savez, koji će brzo biti razvrgnut od Naroda zbog idolopoklonstva zlatnomu teletu, te ponovo potvrđen po milosti Boga. Na Sinaju je darovan Dekalog, temelje bogoljublja i čovjekoljublja, i smjernica svih ostalih zakonski odredbi. Deset Božjih zapovijedi će ostati temelj kršćanske pobožnosti i socijalnog nauka, ali ne i uvjet spasenja. Bog je izvor te objave, a Mojsije posrednik. Nastavi čitati →

Bitan dio biblijskog nauka povezan s ekumenom zapisan je u Iv 17. Velikosvećenička molitva u kojoj Krist se moli Bogu Ocu za svoje učenike.

U vrlo teškim trenutcima posljednjih sati svoga života, nedugo prije uhićenja, Gospodin moli, zagovara i razgovara, obraća se Ocu na prisan i iskren način. Obznanjuje svoju volju, usmjerava razmišljanja tadašnjih i daje poticaj budućim učenicima. Gospodin je svjestan trenutka, misije i poslanja koje mu je dodijelio Svemogući: dati život vječni onima koje je Bog odabrao! Pokazati put i otkrivanje vječnog života po vjeri, u Boga i Krista Isusa kao Poslanika, koji posreduje za sve ljude.

U molitvi Gospodin, između ostalog, moli Oca da sačuva sve one koji su odabrani neka budu jedno! Teško je progovoriti o jedinstvu, a ne uočiti kako je tijekom kršćanske povijesti bilo više nejedinstva i organizacijskih nesuglasica nego jedinstvenosti u institucionalnom, ali i svakom drugom smislu.

Od prapočetaka pa do danas kršćanstvo nije bilo strukturirana Crkva s jedinstvenim središtem, a tijekom povijesti različiti centri su se pojavljivali – Rim je postao najutjecajniji, pored drugih značajnih centara: Jerzualema, Antiohije, Carigrada, a danas Moskva, i Ženeve kao sjedišta Svjetskog savjeta Crkva. Dakle, tijekom povijesti u organizacijskom smislu, Kristova crkva na zemlji nije bila jedinstvena. Zato se postavlja pitanje na kakvo jedinstvo svojih učenika Krist misli?

Ideja jedinstva često puta postaje sinonimom jednoumlja. Zbog toga o ovome treba promisliti. Jedinstvo koje Gospodin potiče jedinstvo je u različitosti. Vjernici mogu biti različiti po načinu kako štuju Boga, po konfesionalnim razlikama koje imaju, ili kakvu organizacionu strukturu preferiraju, te kakav im je pogled na svijet po određenim pitanjima. Temeljna je poveznica vjera u gospodstvo Krista Isusa koji je Bog u punini i posrednik između čovjeka i Svemogućeg. Primjer za to je Trojstvo. U njemu postoji jedinstvo biti, mišljenja i djelovanja, ali postoji i različitost osoba, načina djelovanja i poslanja. Krist i Stvoritelj jedno su, ali svaki od njih ima svoju osobnost, a Duh Sveti, treća osoba trojstva ujedno je i djelatna sila Božja.

Kršćani tijekom povijesti, a još više u sadašnjosti, nisu bili jedinstveni oko toga tko će biti vidljivi predvodnik, niti gdje će im biti administrativni centar. Prema tome, to očito nije ključno kad govorimo o jedinstvu kako ga vidi Gospodin. Ipak, već od tih ranih dana kršćanstva, istinski Kristovi sljedbenici bili su jedinstveni u temeljenim odrednicama nauka i toga tko je i što je Gospodin. Njihova je jedinstvenost bila prožeta istim vjerovanjem oko toga tko je put, istina i život. Dijelili su neka od temeljnih istina i pobožnih praksi kao što su krštenje, Večera Gospodnja, molitva itd. Nastavi čitati →

“Rođenje Isusa Krista bilo je ovako: Kad je njegova majka Marija bila zaručena s Josipom, nađe se, da je bila začela po Duhu Svetom, još prije nego se sastaše. A Josip, muž njezin, bio je pravedan i nije htio da je sramoti javno, i tako je namislio da je otpusti tajno. Dok se je on bavio s tom mišlju, javi mu se u snu anđeo Gospodnji i reče: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju; jer što se je začelo u njoj, od Duha je Svetoga. Ona će roditi sina, kojemu ćeš nadjenuti ime Isus; jer će on izbaviti narod svoj od grijeha njegovih.” Ovo se sve dogodi, da se ispuni, što je rekao Gospodin preko proroka: “Eto, djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu se ime Emanuel”, to znači “Bog s nama”. Josip ustade od sna i učini, kao što mu je bio zapovjedio anđeo Gospodnji. On uze k sebi ženu svoju. Ali je ne spoznade, dok ne rodi sina svojega, prvorođenca. I dade mu ime Isus.” Mt 1, 18-25

Rođenje i prvi dani Kristova života opisani su u na dva mjesta u Novom zavjetu: Mt 1,18-2,23 i Lk 2,1-40. Zapisi pomažu pri rekonstrukciji jasne i cjelovite slike Kristova utjelovljenja.

Evanđelista Matej je bio jedan od dvanaest učenika: apostol. Po zanimanju je bio carinik: sakupljač poreza te je imao dva imena, Matej Levi. Rodom je bio iz Galileje, Evanđelje je pisao tridesetak godina nakon Kristova uskrsnuća. Djelovao je na području Palestine, a nakon migracije se ne zna gdje je otišao. Pretpostavlja se da je poginuo mučeničkom smrću.

Matej opisuje rođenje i prve dane Isusova života u prvom i drugom poglavlju. Ističe nekoliko povezanih događaja; Josipu se, koji je bio zaručen za Mariju, ukazao u snu Anđeo Gabrijel te mu poručio da njegova zaručnica, za koju je saznao da je trudna, nije učinila išta amoralno, jer je dijete začeto nadnaravno. Dobio je poruku o posebnosti djeteta i da će njegov poslanje biti izbavljenje ljudi od njihovih grijeha. Tu je objavu anđeo potvrdio navodima Prvog zavjeta, knjige proroka Izajia 7p. Josip je Mariju prihvatio za suprugu, a dijete za zakonitog sina.

Za vrijeme boravka u Judeji, dok su bili u Betlehemu, u posjetu je tek rođenom djetetu došlo poalanstvo sa istoka. Prvo su otišli do kralja Heroda jer su mislili da se u njegovoj kući rodio nasljednik tj. kralj. Ta je vijest uznemirila Heroda jer je dolazak Mesije značilo prijetnju političkoj vlasti. Nakon vijećanje, sa tumačima svetih spisa, dobio je odgovor. Temeljem proroštva proroka Miheja (Mih 5,1), koji je živio sedam stoljeća prije Isusova rođenja, Mesija je trebao biti rođen u Betlehemu. Ova je činjenica uznemirila Heroda koji se nadao da će mudraci dojaviti točno mjesto gdje se nalazi te o kojemu se djetetu radi. Sljedeći putanju zvijezde došli su do Betlehema, pronašli dijete i njegove roditelje. Darovali su ga; zlatom, tamjanom i smirnom, odatle pretpostavka da ih je bilo troje. Budući su primili naputak, u snu, da se ne vraćaju Herodu drugim su se putem vratili u svoju domovinu.

Josipu se javio anđeo Gospodnji, također u snu, i naredio da krene u Egipat jer je kralj naumio pronaći i ubiti dijete. Tamo je trebao ostati sa djetetom i majkom, iz sigurnosnih razloga. Kralj je naredio smaknuće dječaka od dvije godine na niže u potrazi za Isusom. Iz Egipta su se vratili nakon smrti Heroda, a budući je u Judeji vladao Arhelaj, njegov sin, Obitelj je otišla u Galileju, grad Nazaret. Tamo će Isus provesti veći dio života sve do stupanja u službu.

Molitva: Gospodine Bože zahvaljujemo za tvoju milost očitovanu po Kristu Isusu. On se je utjelovio kako bi postao jasan i vidljiv znak svima onima koje si odabrao za vječni život. Molimo te tu nadu vjere stvori i utvrdi u srcima našim. Neka se Božić rodi u srcima svih ljudi, a vjera u Boga ispuni cijeli svijet! (B.B.)

©  reformacija.net