Korizma podsjeća na četrdesetodnevni post Mojsija, Ilije i Gospodina Isusa Krista te uvodi u proslavu centralnog kršćanskog blagdana, Uskrsa. Rano se javlja u kršćanstvu, a tijekom povijesti i kod kršćanskih zajednica imala je drugačije naglaske. Ipak, svi se slažu kako tijekom Korizme treba više promišljati vjeru u Boga, duhovno se obnavljati i činiti djela milosrđa.

Knjiga Izlaska od 19 poglavlja opisuje dolazak Naroda Božjega na brdo Sinaj. To se je dogodilo tri mjeseca nakon što su izašli iz Egipta, u kojemu su proboravili četiristo godina. Tamo su se od plemena razvili u narod, a pod vodstvom su Mojsija i nadahnućem Boga krenuli na povratak u Obećanu zemlju. Dolazak na Sinaj je značajan događaja u povijesti spasenje. Tamo je uspostavljen Savez, koji će brzo biti razvrgnut od Naroda zbog idolopoklonstva zlatnomu teletu, te ponovo potvrđen po milosti Boga. Na Sinaju je darovan Dekalog, temelje bogoljublja i čovjekoljublja, i smjernica svih ostalih zakonski odredbi. Deset Božjih zapovijedi će ostati temelj kršćanske pobožnosti i socijalnog nauka, ali ne i uvjet spasenja. Bog je izvor te objave, a Mojsije posrednik.

Biblijska knjiga Izlaska 24,18 – 31,18 opisuje boravaka Mojsija četrdeset dana u slavi Gospodnjoj. Tijekom tog vrjemena Bog mu se je objavio te dao upute za uspostavu bogoštovnog sustava, te svetih predmeta i mjesta potrebnih za kult, kao što je Šator sastanka, Kovčeg saveza, žrtvenik itd. Tijekom boravka kod Boga, Mojsije dobiva i direkciju za uspostavu organiziranog Bogoštovlja, te uspostavu svećeničke službe. Prvo će biti u Šatoru sastanka, svetom i kultnom mjestu Božje prisutnosti i Bogoštovlja, ali će se kasnije očitovati u Hramu, centru starozavjetne pobožnosti i vidljive manifestacije Boga na zemlji.

Potrebno je učiti nekoliko temeljnih koncepcija starozavjetne pobožnosti. Bog je izabrao Izrael da bude Njegov narod i predstavnik na zemlji. Taj je savez očitovan kroz Abrahama, ali će se na Sinaju potvrditi i utvrditi, te dobiti legislativnu dimenziju. Izrael je po odabranju i pozvanju trebao biti svjedok i svećenik Boga: Izl 19,3-6. Zakonske odredbe služile su kao uzor i smjernica za Bogoštovlje, legislativu i ćudoređe. Ispravnost se pred Bogom pokazivala kroz održavanje Zakona koji je bio pokazatelj pobožnosti i vjere. Taj će koncept pokazati koliko je čovjek grješan i nesposoban pred Bogom, pa će zbog toga Gospodin Isus Krist doći kako bi u potpunosti ispunio sav Zakon. Kršćanstvo se temelji na milosti Božjoj i Radosnoj vijesti spasenje koja je dar Božji, darovan onima koji je Bog odabrao za spasenje: Ef 1,3-10.

Tijekom boravaka na Sinju, u četrdeset dana slave, Mojsije komunicira s Bogom na pristan i iskren način. Bog će odmah nakon toga i nakon što je Izrael otišao u idolopoklonstvo, što je vrlo bitno za uočiti, objaviti na vrlo zanimljiv način. Zapis iz Izl 33,11-23 svjedočanstvo je, jedno u nizu, kakav je Bog Staroga zavjeta. Na pomalo «nesvetom mjestu» tj. proplanku i špilji Bog se objavljuje. On je velik i moćan Stvoritelj svega, po riječi stvara, a Njegova je riječ posljednja! Bog je iznad svega, a čovjek malen, grješan i nedostojan da mu se Bog objavi.

Ako bi zamislili sva mora ovoga svijeta, u njima kap onda je ona naš Sunčev sustav s obzirom na Svemir. Svemir je samo mala kap u svim morima svijeta prema onome što je Bog u svojoj moći, slavi, genijalnosti i kreativnosti. Ako tako promatramo Stvoritelja onda možemo razumjeti zašto je Bog iznad svega i zašto se samo Njemu treba u duhu i istini klanjati.

Tako velik i nedokučiv Bog opisan je kao onaj koji voli i prašta koji je pun milosrđa, mrzi grijeh ali voli čovjeka. Vodi razgovor s čovjekom te pokazuje koliko je blizak stvorenju. Božja ljubav, milosrđe i praštanje očitovano je po Isusu Kristu, tako Gospodin postaje jedini posrednik između Boga i čovjeka: «Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.» I Tim 2,5-6. Taj jedinstveni Posrednik posreduje i danas: milost, spasenje, dobrotu, ljubav i praštanje! (B.B.)

©  reformacija.net